Ona je jedini živi svjedok Seljačke bune iz 1573., krasota stara više od 500 godina, ispod čijih se grana, prema narodnoj predaji, seljački vođa Matija Gubec sastajao s kmetovima i dogovarao otpor prema vlastelinstvu. Visoka devet metara, s opsegom stabla gotovo pet metara, misterioznom rupom unutar debla i impresivnom krošnjom ljeti, kada ju opsjeda roj veselih pčela, Gupčeva lipa prirodna je rijetkost zaštićena kao spomenik prirode 1957. godine. Mnogima ni dan danas nije jasno kako još uvijek živi, onako šuplja iznutra. No, ona ne samo da živi, ona raste i spremna je za puntanje!

Rješenje do proljeća

Pred koji tjedan, naime, popucala su sva tri obruča koja su je 'držala' još od šezdesetih. Je li time poslala poruku da se konačno oslobodila okova koji su joj smetali i da je i dalje spremna rasti? No, koliko je to potencijalno opasno za njezin daljnji život i kako će se dalje postupiti, upitali smo Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko – zagorske županije, koja brine o Gupčevoj lipi. Ravnateljica ustanove Dijana Hršak rekla nam je kako je održan sastanak sa stručnjacima iz tvrtke Urbani šumari, koji vrše ispitivanje lipe, kao i brigu oko nje. Naime, zadnji su je puta orezivali u kolovozu, kako bi se napravila redukcija krošnje i pustila svjetlost u unutrašnjost, što je očito potaknulo njezino jačanje i rast, a tretira se i trihodermom, preparatom kojim se tretiraju stara stabla kako bi im se produžio životni vijek. Nakon ovog momenta, u kojem su popucali obruči oko lipe, Hršak kaže kako je odlučeno da će se stari obruči maknuti, osim u onom dijelu gdje je lipa obrasla oko njih, što se neće micati, kako se stablo ne bi oštetilo. – Super je zapravo da se lipa oslobodila obruča, što je samo dokaz da ona i dalje raste, širi se i da je jaka. Naći ćemo najbolje rješenje, pomoću nekih fleksibilnih sajli, kako bi joj se ipak neka vrsta obruča vratila, kao neko osiguranje. Napravit ćemo to svakako tijekom proljeća, kako bismo je osigurali na vrijeme, prije listanja, kada joj naraste obujam krošnje i kada postane teška, da joj se osigura statika – rekla je Hršak.

Zalivena betonom

Inače, Gupčeva je lipa 2019. godine bila u utrci za europsko stablo godine. Prezentirala je tako svijetu bogatu povijest i tradiciju našega kraja, ali i sve nedaće s kojima se dosad susrela i proživjela. Mnogi od vas zasigurno nisu znali da je lipa u jednom trenutku, tamo četrdesetih, bila visoka oko 30 metara, što se vidi i na staroj fotografiji sačuvanoj i izloženoj u Birtiji Pod lipom. Kao jedan od suvremenih čuvara Gupčeve lipe, vlasnik birtije Božidar Sačer o njoj ima svoje privatne zapise, detalje koje su mu ispričali mnogi stariji mještani, kao i stvari koje je zajedno s njom doživio, otkad je, od 1994., svakodnevno kraj nje. Prema istima, krošnja lipe je na samu Cvjetnu nedjelju, 6. travnja 1945., uslijed vjetra i oluke pukla i prepolovila lipu na visinu od pet metara. Na svu sreću, pala je na cestu, a ne na kućicu. A nova joj se nesreća dogodila šezdesetih, kada joj je unutrašnjost zalivena betonom. Još dan danas nitko nema konkretnih saznanja zbog čega su oni koji su tada brinuli o njoj upravo to smatrali najboljim rješenjem, a upravo joj je ono napravilo najviše štete. – Beton je konačno izvađen 1989. i to zahvaljujući gospođi Mariji Krušelj, predsjednici tadašnje turističke zajednice, koja je o njoj počela brinuti i dovela adekvatne stručnjake. Da nije reagirala, možda bi se lipa i bila posušila – rekao je Sačer.

Stručnjak iz Njemačke

Upravo smo Mariju Krušelj upitali kako je teklo spašavanje Gupčeve lipe. – Istraživala sam tada zagorski tradicijski vrt. Jedan od elemenata vrta je i kućno stablo, a u većini slučajeva to je bila lipa. Po nekoj literaturi, lipa je bila simbol žene. I zaista, i ova naša Gupčeva lipa, kada se sva onako nadvije, meni je uvijek djelovala kao žena koja čuva ognjište i obitelj. Prirasla mi je srcu. Uspjela sam doći do stručnjaka koji je došao, pregledao je i oduševio se, no na kraju je rekao da je to preveliki zahvat. Lipa je bila iznutra razgrađena i od toga je odustao – ispričala nam je Marija. Igrom slučaja, kasnije je na jednom simpoziju u Dubrovniku upoznala čovjeka koji ju je uputio na jednog njemačkog stručnjaka iz Nürnberga, koji je potom došao i obavio ispitivanje Gupčeve lipe te dao smjernice i prijedloge kako je spasiti. Prvo je trebalo izvaditi sav beton, što su napravili djelatnici Zrinjevca 1989. godine. Potom je izrađen elaborat njenog očuvanja i nakon pravilnog tretiranja i brige, lipa je ponovo počela rasti, što se vidjelo po tome jer je s vremenom obrasla obruče koji su je držali. – S vremenom smo došli do ideje da uzgojimo stabla lipe, živi arhiv, kako bismo imali njezin živi suvenir. Kontaktirala sam tada Botanički vrt u Zagrebu, odakle su me uputili na Šumarski institut u Jastrebarsko. Tamo su iz njenog sjemena uzgojili mlade lipe, no nakon DNA analize uspostavilo se da nema čista svojstva Gupčeve lipe i da je to jedino moguće ako se uzgoji iz reznica – rekla nam je Krušelj. Upravo je ta ideja i zaživjela, pa su potomci Gupčeve lipe, kao suvenir, uz brojne delegacije otišli u svijet, gdje krase neko dvorište.

Promotorica kulture i povijesti

Kao odlična promotorica zagorske, a na kraju krajeva i hrvatske povijesti, Gupčeva lipa 2019. bila je u utrci za europsko stablo godine. Najpoznatije hrvatsko stablo, koje plijeni pozornost svojim izgledom, veličinom i starošću, a onda i povijesnom pričom koju nosi u sebi, našlo se u konkurenciji 15 stabala iz raznih krajeva Europe. Te ju je godine snimalo mnoštvo medija, ali i obišli brojni turisti; oni koji su došli baš s namjerom pogledati drvo koje je zaslužilo ovu nominaciju, kao i oni koji joj se uvijek rado vraćaju. Izgleda da tu ljubav i ona sama vraća boreći se sa zubom vremena, stoga smo sigurni da će dobrom brigom i kontrolom, zalijevanjem, pokojim razgovorom s njom i divljenjem posjetitelja Gupčeva lipa još dugo pridonositi identitetu ne samo Gupčevog kraja, već i cijele županije te pričati svoje priče mnogim generacijama ispred nas.