Građevinski materijal u Hrvatskoj je preko noći poskupio i do 150 posto. Građevinari se pitaju i kako se u ovakvim uvjetima uopće može krenuti u obnovu od potresa kad ni sad ne mogu odraditi ugovorene poslove zbog manjka radne snage. To nije tajna. Već nekoliko godina u građevinskome sektoru u Hrvatskoj nedostaje radnika. Mnogi su se nakon propasti domaćih građevinskih tvrtki iselili u inozemstvo, a zakazao je i školski sustav pa tako na godinu iz hrvatskih strukovnih škola iziđe tek pokoji armirač, tesar ili stolar. Navedimo tek jedan primjer. Ove ćemo školske godine u Zagorju školovati samo tri zidara.

Potražnja velika
Kakva je situacija s građevinskim radnicima na burzi rada i kakva su građevinska zanimanja u potražnji pitali smo u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područnom uredu u Krapini. - U Zagorju su se u prvoj polovici godine najviše tražili radnici ovih građevinskih zanimanja: zidar (62), monter građevinskih elemenata (42), radnik u visokogradnji (35), radnik u niskogradnji (34), rukovatelj građevinskim strojevima (29), soboslikar, ličilac (25) i tesar (24). Osim navedenih zanimanja značajna je potražnja i za strukovnim zanimanjima koja obavljaju poslove vezane za građevinarstvo - elektroinstalater (44), vodoinstalater (36) i instalater grijanja i klimatizacije (36). – rekao nam je Goran Vukmanić, predstojnik HZZ-a Područnog ureda Krapina. Ove brojke u zagradi znače broj radnika koji su zagorski poslodavci tražili.

Stižu stranci
Istaknuo je da su tijekom prvih 6 mjeseci ove godine u Krapinsko-zagorskoj županiji poslodavci iz djelatnosti građevinarstva prijavili 350 potreba za radnicima što je 10,7% u odnosu na sve prijavljene potrebe za radnicima. Tijekom 2020. godine iz djelatnosti građevinarstva prijavljeno je 487 potreba za radnicima (11,3%), a u 2019. 556 potreba za radnicima (10,5%). Udjeli prijavljenih potreba iz građevinarstva u odnosu na ukupno prijavljene potrebe za radnicima na nacionalnoj razini su u porastu – 8,2% u 2019. godini, 10,5% u 2020. godini, te 11,4% u prvih šest mjeseci 2021. godine.

Ima ih na burzi, ali...

U mjesecu srpnju zagorski su poslodavci tražili 54 građevinska radnika. Dakle, ima na našoj burzi nezaposlenih osoba koje su prethodno radile u djelatnosti građevinarstva, no to ne znači da su to sve raspoložive osobe za rad u građevinarstvu jer je dio osoba prilikom prijave promijenio prioritet (djelatnost) kod budućeg zapošljavanja, a također iz zdravstvenih ili nekih drugih razloga dio osoba nije trenutno zapošljiv.

Kronično nedostaje radne snage u cijeloj zemlji. Građevinska tvrtka iz Donje Stubice, Vodolim, također se susreće s izazovom pronalaska stručnih kadrova za obrtnička zanimanja. - Nedostaju nam vodoinstalateri, instalateri centralnog grijanja i klimatizacije, varioci, zidari, tesari te strojari. Trenutno zapošljavamo nešto više od 60 zaposlenika. Radimo na više objekata na području Krapinsko - zagorske Županije, Grada Zagreba i Zagrebačke županije te Istarske županije – kaže vlasnik Vanja Brundula.

'Hrvatski majstori cijenjeni u svijetu'
Veliki broj tvrtki uveo je strance, radnike iz trećih zemalja. I Vodolim zapošljava djelatnika iz inozemstva već 3. godinu jer na domaćem tržištu ne mogu pronaći dovoljno djelatnika. - Kao poslodavac najsretniji sam kada netko kod nas izuči zanat prilikom školovanja i postane dio tima na neodređeno vrijeme, no takvih je prilika zadnjih godina jako malo. Ove godine smo ponosni jer se 4 novih naučnika koji su maturirali odlučilo da se zaposle u Vodolimu i postanu dio našeg tima. Nadamo se da će ovaj primjer postati pravilo, a ne iznimka. Osobno smatram da su zaposlenici iz inozemstva vrijedni, no postoji značajna razlika između domaćih i inozemnih zaposlenika.

- Naime, hrvatski majstori su cijenjeni u cijelom svijetu jer su odgovorni, pedantni, stručni i brzi i to nije slučajnost već su za to zaslužne starije generacije koje su prenijele svoja znanja na nove generacije. Potrebno je navesti da je "mit" da je inozemna radna snaga jeftina ili jeftinija jer to u stvarnosti nije tako. U Vodolimu zapošljavamo trenutno 25% djelatnika iz inozemstva te smo mišljenja da je to maksimalan omjer koji se ne bi trebao prelaziti kako bi se zadržala kvaliteta izgradnje objekata - rekao je Brundula. Rekao je i kako je kod njih to ograničavajući faktor za širenje poslovanja jer im je fokus na kvaliteti s obzirom na to da su poduzeće koje posluje od 1973. godine i generacijama grade objekte koje su ponosni.

Poskupljenje materijala i opreme
Komentirao je i drastično poskupljenje građevinskog materijala. – Istina, značajno su materijal i oprema poskupjeli. Poskupjelo je sve. Ne mogu vam navesti niti jedan predmet da nije poskupio od 10%- 150%. Najviše je poskupjela burzovna roba: željezo, lim, plastika pa uzročno posljedično svi proizvodi vezani na burzovnu robu. Građevinski sektor je stvarno živ i raste, no tu je još jedan "mit" da je marža porasla. Nažalost, stvarnost nije takva baš zato što su materijali poskupjeli, što je logistički puno zahtjevnije raditi jer robe nema na tržištu te zbog covid-19 situacije transporti su značajno sporiji tako danas je vrlo izazovno raditi i graditi što s druge strane kvalitetnim sustavima i timovima kao što je naš otvara nove poslovne prilike – ističe Brundula.

Intervencija države
Treba li država i može li intervenirati? - Naravno da bi trebala država intervenirati, no vjerujem da je država u svojoj borbi na previše polja da bi uopće gospodarstvo funkcionirao i da bi se "kotač dalje okretao". Mišljenja sam da svatko od nas treba dati svoj doprinos krenuvši od svijesti svakog roditelja, profesora u školi, gospodarstvenika i sl. Danas su stručni majstori bolje plaćeni od dijela visoko obrazovanih radno sposobnih građana. U tom djelu svi možemo pomoći jer građevina više nije onako prljava i zahtjevna, a naročito dio građevinarstva; instalaterski radovi kao nekada. Uz današnju tehnologiju i tehniku vrlo se brzo može naučiti – komentira Brundula.

- Smatram da naš tim može biti primjer gdje naši školovani majstori svake godine primaju nove naučnike kako bismo ih obučili za rad. Istina na kraju je teško zadržati kvalitetne majstore, no ako svatko od nas da svoj maksimum svima će nam biti bolje i sve više majstora ostaje. Država nam može i mora pomoći, no svi moramo shvatiti da komunikacijom, dijeljenjem informacija, vjerovanje u domaće zaposlenike, domaće gospodarstvenike i podupiranjem jednih drugima može svima biti bolje te se može podići kvaliteta života – zaključuje.