Otkako je nedavno u Mariji Bistrici predstavljena knjiga „Iznevjereni ideali- od Lenjina do Golog otoka“ koja je, zapravo, životni mozaik Ladislava Žerjavića alias Kerima S. Agabekova, njegov sin Youri pobudio je zanimanje javnosti. Posebice kad se pročulo o njegovoj karizmi jednoga od vodećih dizajnera osvjetljavanja monumentalnih zdanja, uz spominjanje Louvrea, kneževske palače u Monacu, vitrina svjetskih modnih magova Diora, Chanela, Vuittona…Picassove Guernice u njegovu atelijeru, londonske katedrale sv. Pavla, kupole sv. Petra u Vatikanu i katedrala u Barceloni i Mallorci.

Zavidna vitalnost u 86. godini
Ovaj gospodin zavidne vitalnosti, sin zagorskog ljevičara i organizatora radničkog pokreta u nas između dva svjetska rata, sa Žerjavićeva brega blizu naselja Vukanci, rođen je 1936. u negdašnjem Sovjetskom Savezu, u Ladislavovu braku sa Ukrajinkom Galinom Kapitulo. Njegov otac Ladislav (1894.), zvan nadimkom Lacko, ljevičar i partijski ilegalac,po Lenjinovoj smrti u siječnju 1924.na pročelju tvornice „Dom“ u Zagrebu objesio je crnu zastavu na kojoj je pisalo „Umro Lenjin. Slava mu. On živi među nama radnicima tvornice Dom“. Bio je uhićen i osuđen na kraću zatvorsku kaznu. Nakon ovog slučaja prijatelji su mu osigurali posao trgovačkog agenta „Singera“ za područje Varaždina, Međimurja i Bjelovara, ali „kao opasan“ bio je pod stalnom prismotrom žandarmerije. Naposljetku i za njega je politička situacija postala opasnom, pa je pobjegao u Beč gdje mu je dodijeljena potvrda o mogućnosti putovanja u SSSR, ali pod tuđim imenom. Idućih 20 godina, od jeseni 1927. , bio je Kerim Selimovič Agabekov. Prvo je živio u Moskvi, a kasnije u Zaporožju, pa Pokrovskom rajonu, od 1938. do 1941. bio je direktor tvornice tjestenine, zvana Makarona, u Bednjansku. Bio je to lagodan život. Priređivao je , nakon lova, zabave Brežnjevu i Hruščovu, dok su tridesetih godina bili na funkcijama u Ukrajini. Godine 1941. dobio je nalog razmontirati tvornicu i ponovno je montirati u gradu Joškar-Ola. Kako mu se brak u međuvremenu raspao, sobom je poveo i sinčića Jurja. Po završetku Drugog svjetskog rata Kerimu, kao sovjetskom državljaninu, bio je partijski određen povratak u Beograd, s dodijeljenim rukovodnim radnim mjestom, prvo u Zemunu, a potom u Beogradu, na Čukarici, gdje je bila šećerana. Ponovno je bio Ladislav Žerjavić. Jurij, koji sada nastoji svojem prezimenu Agabekov dodati i Žerjavić, bio je desetogodišnjak. A onda je došao IB, sukob sa Staljinom, na Lacka je pala sumnja za špijunažu i 1951. godine, bez suđenja, završio je na Golom otoku, u tzv. Petrovoj jami, najgorem dijelu tamnice. Četrnaest godišnji Jurij bio je prepušten sam sebi.

Odlazak Yourija u Ženevu
Potkraj 1953. otac se vratio sa Golog otoka i da bi sa sinom preživio brojio je bačve u beogradskoj pivovari i zajedno su bacali gnojivo po poljima šećerne repe u vojvođanskom mjestu Kovačici, kasnije poznatom po slikarima naive. Početkom 1958. vratio se u Zagreb, gdje mu je živio brat Stjepan, postolar. Imao je namjeru u Zagorju baviti se svinjogojstvom, kod stare kuće na Žerjavićevu bregu. Sina, priučenog električara, koji je „učio“ kod bratića Radoslava Žerjavića u Zagrebu, kao sovjetskog državljanina potaknuo je na odlazak u Švicarsku, u Ženevu u kojoj i danas živi . Osam godina marljiva električarskog rada i učenje francuskog jezika, ali i njegov talent za patente i inovacije, doveli su Jurija do uspjeha. Od 1967. vlasnik je jedne od najtraženijih tvrtki za osvjetljavanje monumentalnih zdanja, Agabekov Lighting Company International. Svoje proizvode izvozi u 80-tak zemalja. U Ženevi je bio na dobrome glasu i kao odličan košarkaš.

Dobro raspoložen, odlične memorije, uz čašu dobra domaćeg vina ( a hvali ono iz podruma rođaka Dubravka iz Zlatara, na čijoj je boci naljepnica „Ladislav“), na terasi Bluesun hotela Kaj u Mariji Bistrici, razgovaramo o lijepim, ali i ružnim sjećanjima. U nas se o njemu više čulo 2010. godine, kada je producent i redatelj Željko Rogošić snimio film o Jurju, čovjeku s tri domovine. Bio je prikazan na Prvom programu HRT-a, kao prvi dokumentarac rodoslovne tematike na ovim prostorima.

Povratak na Žerjavićev breg
U Ženevi je upoznao suprugu Branku, profesoricu jezika, koja je radila na londonskom BBC-iju. Iz naselja je Barci, u crikveničkome zaleđu, koje je pripojeno Grižanima i u kojemu 48 godina imaju lijepo uređenu kuću za odmor, kamo dolaze čim mu obveze dopuste. A prošle je godine na očevu bregu otkupio nekadašnje imanje obitelji, s ruševinom kućice, na kojemu namjerava obnoviti život, jer na Žerjavićevu bregu više nitko ne živi. I to bi mu bila najljepša uspomena na oca, koji je preminuo 1960. godine, nedugo nakon što je posjetio Jurija u Ženevi. Jurij je u Ženevi, nakon 40 godina, vidio svoju majku Galinu i saznao kako ima i sestru Svetlanu. Naime, Ladislav se s njom rastao dok je bila trudna! - Svetlana ima 81 godinu i sa sinom Viktorom živi u Kijevu. Čujemo se svakodnevno. Htio sam da dođu u Hrvatsku, u Barce, ali neće nikamo iz ratnoga Kijeva – kaže Jurij koji od Ženeve do Hrvatske vozi automobil u kojem je i kamen sa Golog otoka, spomen na oca: -Bio je idealista i borio se za radništvo. Jako smo bili vezani i mnogo mi je govorio o životu u Zagorju. Znao bi skuhati žgance, pa rastopiti svinjsku mast i na njoj malo zapržiti luk, pa time preliti kuruzne žgance. Tata je „kriv“ što volim zagorsku juhu, čušpajze, kiselo zelje i pečenu racu. Neizmjerno sam sentimentalan prema Zgorju.

Pitajući ga osjeća li godine, uz grleni smijeh kaže duhovito: -Da, počinjem ih osjećati. Bole me noge. Kad dugo vozim, umorim se, popušta koncentracija, pa supruga nije više samo moja desna i lijeva ruka, nego lijeva i desna noga. Ali, ne može Agabekov bez biznisa. Sa zabočkim Dekorom i poduzetnikom Dragutinom Plahutarom već drugu godinu dobro surađuje. - Od Dekora želimo napraviti prvu hrvatsku rasvjetnu industriju- kaže uspješan čovjek s tri domovine.