- Agro Oskar je nešto predivno što se može jednom gospodarstvu u životu dogoditi. To će biti za moju djecu i za moju obitelj za cijeli život prekrasna uspomena i poticaj te vjetar u leđa. Kako stalno težimo da damo maksimum od sebe, to je jedno veliko priznanje u kojem se vidi da naš trud nije bio uzaludan. Jer, u ovom poslu ste 365 dana, konstantno smo prisutni u farmi, na polju. Agro Oskar će nam cijeli život biti u lijepom sjećanju i dat će nam volju i želju da se i dalje tim bavimo i da idemo dalje s projektima s istom voljom i željom za vrhunskim rezultatima i da u daljnjim investicijama damo sve od sebe. Ovo je veliko priznanje i zahvaljujem žiriju i glasačima koji su nas prepoznali – rekao nam je Mario Trbušić, nositelj OPG-a Mario Trbušić u kojem radi cijela obitelj te ima četiri zaposlenika. Agro Oskar je priznanje za najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo u izboru Večernjeg lista i Ministarstva poljoprivrede i ove godine je pripalo ovoj najsuvremenijoj farmi svinja iz Krapinsko – zagorske županije.

Po tri mjeseca bez doticaja sa svinjama

Mario se počeo baviti uzgojem svinja po završetku srednje škole s dvije – tri krmače koje su imali roditelji, a danas ima najsuvremeniju farmu u kojoj je 200 krmača te godišnje uzgoje 4000 tovljenika i 4500 prasadi. A što znači najsuvremenija? - Ja u svojem tovu mogu hodati s rukama u džepu, čišćenja nema, o hrani za svinje brinu se senzori, ventilacija odrađuje svoje, kompjuter regulira ima li ili nema hrane i dogodi se da tri mjeseca, koliko treba od odojka do tovljenika, u boksu nemamo praktično doticaja sa svinjama i ne ulazimo u boks dok svinje ne izlaze van, samo prođemo i pregledamo. A u svakom trenutku iz bilo kojeg dijela svijeta putem smartphonea mogu pratiti sve što se u farmi događa – rekao nam je Mario Trbušić. Razlog tome je što se kod ulaganja u opremu odlučio na najkvalitetniju opremu koja se nudila na tržištu kako bi si maksimalno olakšali posao, a postigli najbolji rezultat. Na toj farmi se svinje kompletno hrane kompjuterski.

- Svi boksovi imaju senzore koji registriraju ima li u hranilicama hrane, ako je ima ne puštaju je, a ako nema puštaju. Hrana putuje zrakom i prilikom samog ispusta miješa se s vodom tako da životinje dobe polutekuću hranu, a malim odojcima se hrana miješa s toplom vodom jer je puno bolji rezultat ako je voda na 37 stupnjeva. Krmače se hrane preko čipova i u svakom trenutku, prema danima bređosti, svaka krmača ima po krivulji određenu količinu hrane. Kako ti dani bređosti rastu tako se povećava količina hrane koja im se pušta. U tovu i kod odojaka također ide sve po krivuljama hranidbe ovisno o danima starosti. Kompjuterski možemo imati miješano više desetaka recepata. Inače, strogo se baziramo na žitaricama, kukuruzu, ječmu i soji, stočnom brašnu i sa samo tri posto vitamina da bi bilo što manje primjesa. Koristimo kukuruz koji na jesen skidamo u CO2 silos s vlagom od 25 do 28 posto. Takav kukuruz je svjež i konzerviran u silosu cijelu godinu, što znači da je u petom mjesecu isti kao da smo ga jučer ubrali i ima puno mliječne kiseline koja je još meka. Kukuruz je u silosu bez zraka, svaki dan vadimo onoliko koliko potrošimo, tako uvijek svježeg svinje ga jako vole jesti, a rezultati se vide kod kvalitete mesa i konverziji hrane i brzini rasta. Stvorili smo bazu za vlastitu, svježu i kvalitetnu hranu, znamo što smo proizveli, znamo čime hranimo svoje životinje i znamo na kraju da je u tom finalnom proizvodu sve svježe iz naše vlastite proizvodnje. Na kraju krajeva, to tržište prepoznaje i uvijek nam nedostaje proizvodnje, trenutno 20 – 30 posto – objasnio nam je Mario Trbušić.

Životinje se maze i paze

Ostala oprema također pokazuje koliko na ovoj farmi maze i paze svoje životinje. Farme se hlade vodom, a zimi se sve grije pa svinje ni ljeti ni zimi ne primjećuju oscilacije u temperaturi zraka, a nema ni oscilacija dan – noć. Svinje su tako pošteđene stresova i šokova, a kompletna ventilacija je kompjuterska i njome se upravlja preko centralnog kompjutera. - Kako imam sve spojeno na smartphone uređaj s bilo kojeg mjesta na kugli zemaljskoj mogu ih kontrolirati i upravljati, a imamo instalirane i 42 kamere u svakom kutku farme što nam olakšava posao oko prasenja – kaže Mario Trbušić, objasnivši da oni ne koriste hormone kako bi imali sinkronizirana prasenja samo ujutro, već to kod njihovih krmača ide prirodnim putem. Prasenja se prate putem kamera, ako je sve u redu ne treba se ići na farmu, a ukoliko je životinji potrebna pomoć, za taj je dio zadužena supruga Željka. Imaju čak i ultrazvuk za provjeru graviditeta. Sve je pokriveno barkodovima i u svakom trenutku se zna koliko je u boksovima prasadi, kako dugo su tu, koliko su hrane trenutno pojeli, zna se u gram koliko je koja svinja pojela, pa čak i ekonomski pokazatelji: u svakom trenutku se zna koliko ta svinja košta i koliki su bili troškovi. Krmače imaju 'kraljevski' tretman. Naime, pri pripustima koristi ste luksuzna svjetlost kako bi se životinja osjećala ugodno, pripuštaju joj nerasta da je uzbuđuje, a na kraju ih grožđanim šećerom pripreme da bi imali dovoljno energije.

U planu i klasična zagorska salama

Sve rečeno i još puno toga što čini ovu farmu najsuvremenijom rezultat je vlastitih ulaganja i do sada uloženih više od 18 milijuna kuna europskog novca. Već se pripremaju i daljnji projekti za apliciranje u obnovljive izvore energije. Na oba objekta planiraju se ugraditi solarne elektrane za proizvodnju električne energije čime bi smanjili troškove energije za čak 60 posto. Budući da je u poslu cijela obitelj, uz suprugu Željku koja je zadužena i oko papirologije, pa i četvero djece koliko im to obaveze dozvoljavaju te roditelji koji su logistika, planovi idu dalje. S obzirom da se gubi dosta vremena na dostavu i istovare po klaonicama prijavili su se na mjeru 4.1.2. i već je dobivena građevinska dozvola za klaonicu i preradu u sklopu farme. Osim smanjenja rizika od zaraze zbog ulaska kamiona, time bi se dobilo na svježini, a planovi su i kompletno zrelo meso krmači iskoristiti za proizvodnju klasične zagorske salame. Dakako, cijelu priču u budućnosti namjeravaju zaokružiti turističko – ugostiteljskom ponudom. Sve to, ističe Mario Trbušić, ne bi bilo moguće bez stalnih kupaca koji plaćaju realnu cijenu budući da su prepoznali kvalitetu. Najviše vremena se utroši na rad na zemlji na više od deset hektara rasparcelirano na više od sto parcela, pa rade i na okrupnjavanju zemljišta, a imaju i kompletnu mehanizaciju kapaciteta za dvostruko toliko obrade.