Večeras je u Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku održana završena i najsvečanija večer u sklopu kulturne manifestacije Dani Gjalskog - dodjela Nagrade Gjalski koja je podsjetimo, ove godine došla u ruke književniku Jurici Pavičiću za roman Crvena voda.

Sve prisutne je u ime domaćina pozdravio gradonačelnik Zaboka Ivan Hanžek koji je čestitao ovogodišnjem dobitniku i pozdravio sve one koji su došli odati počast, kako je kazao, proznoj riječi i nagradi koja nosi ime po poznatom zabočkom piscu Ksaveru Šandoru Gjalskom.

Članica Prosudbenog povjerenstva Nagrade Julijana Matanović pročitala je pak obrazloženje zašto je baš Pavičiću dodijeljena Nagrada. Dodala je tako, između ostalog, i to što zahvaljuje gradu Zaboku što tako brižljivo vodi brigu o nagrađenima.

Jurica Pavičić dobio je večeras plaketu, povelju i novčanu nagradu za svoj roman Crvena voda čiji je izdavač Profil. Stjepan Čuić, predsjednik Prosudbenog povjerenstva je pak spomenuo kako bi volio da se Nagrada Gjalski proglasi nacionalnom nagradom kakva je Nagrada Tin Ujević koja se dodjeljuje u Vrgorcu.

Prisutnima se obratila i urednica 'Crvene vode' Adrijana Piteša koja je naglasila kako je po njezinom mišljenju roman 'Crvena voda' najbolje Pavičićevo djelo.

Izaslanica Ministarstva kulture Mihaela Majcen – Marinić spomenula je kako čestita Pavičiću, ali i svima onima koji su došli na ovu dodjelu nagrade i što su odani književnicima, ali i organizatorima što njeguju ovakvu lijepu tradiciju.

U ime Krapinsko-zagorske županije, koja je uz Ministarstvo kulture i gradove Zabok, Poreč i Crikvenicu pokrovitelj manifestacije prisutnima se obratila zamjenica župana za društvene djelatnosti Jasna Petek.

- Nagrada Gjalski je jedna od najprestižnijih nacionalnih nagrada. Ponosni smo na Zagorke i Zagorke koji su obilježili povijest pa tako i na velikog čovjeka kakav je bio Ksaver Šandor Gjalski – rekla je Petek i pritom zahvalila Zaboku što svake godine sve bolje i sve sadržanije organizira dodjelu te izrazila zadovoljstvo što na dodjelu svake godine dolazi još više publike.

Sam Jurica Pavičić bio je skroman u svojem obraćanju publici te je zahvalio svima koji su omogućili da se roman objavi, onima koji su njegov rad prepoznali kao kvalitetnim kao i gradu Zaboku.

- U ova dva navrata kada sam bio u Zaboku, strašno sam ga zavolio. Našli smo puno zajedničkih točaka, prijatelja i zajedničkih poznanika i tema za razgovor. Zahvaljujem Zaboku što skrbi o ovoj nagradi – rekao je Pavičić, a iskoristio je priliku da i objasni kako je nastao sam roman.

- Prozu pišem od sredine 90.-ih i uvijek nastojim pisati knjige kakve volim i sam čitati. Volim da se iz knjiga vidi kako ljudi žive, što jedu, što rade, kako zarađuju te da sagledam antropološki, ekonomski i socijalni kontekst iz kojeg mogu nešto više saznati o tom svijetu. To je razlog zašto se bavim temama koje naizgled mogu izgledati zavičajne odnosno lokalne jer je to svijet kojeg najbolje poznajem. Volim pisati knjige koje jesu na jednoj strani žanrovske tj. trileri ili krimići, a ne volim da se njihova kompozicija ponavlja. Pokušavam da svaka knjiga bude drukčija – ispričao je Pavičić koji je potom i publici pročitao ulomak iz svojeg romana.

Valja spomenuti kako su za umjetnički program ove književne večeri bili zaduženi Tomislav Goluban na usnoj harmonici, dok je himnu izvela Dora Krznar uz klavirsku pratnju Lucije Jadek.

Tradicionalni domjenak poslije dodjele pripremili su učenici Srednje škole Zabok.

Natpis za Nagradu Gjalski koje krasilo ovogodišnju dodjelu djelo je zabočke umjetnice Mirjane Smolić.

Jurica Pavičić rođen je 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao povijesti i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina («Slobodna Dalmacija», «Vijenac», «Zarez», «Nedjeljna Dalmacija», «Jutarnji list»…). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku «Vladimir Vuković». Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu «Vijesti iz Liliputa» u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva «Marija Jurić Zagorka», 2002. nagradu za doprinos novinarstvu «Veselko Tenžera», a 2007. nagradu «Miljenko Smoje» Slobodne Dalmacije. Kolumna danas izlazi u „Jutarnjem listu“ iz Zagreba.

U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom «Ovce od gipsa» u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu «Gjalski». Godine 2000. objavljuje drugi roman «Nedjeljni prijatelj», krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao i kratke priče. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama «Trovačica» koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu «Držić». Godine 2001. objavio sabrane tekstove iz serije «Vijesti iz Liliputa» kao knjigu. Iste godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici. Treći roman «Minuta 88» objavljuje 2002, a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu «Jutarnjeg lista» za najbolju proznu knjigu godine. Četvrti roman «Kuća njene majke» objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Peti mu je roman- «Crvenkapica» - izašao je u rujnu 2006.

Od polovice dvijetisućutih, intenzivnije se počinje baviti novelistikom. Objavljuje dvije zbirke priča- „Patrola na cesti“ i „Brod u dvorištu“, od kojih je prva prevedena na talijanski u izdanju Salento Books. Po priči „Patrola na cesti“ iz istoimene zbirke proizvedena je i petodijelna TV serija u režiji Zvonimira Jurića i produkciji Kinorame. Serija je uz pohvalne kritike emitirana na Hrvatskoj televiziji u veljači 2016. 

Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, ruski, talijanski i bugarski. Roman «Ovce od gipsa» preveden je na njemački u izdanju Nummer 8 iz Wetzlara. Švicarski časopis Facts proglasio je to izdanje trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera. Po istom romanu načinjen i film u režiji Vinka Brešana «Svjedoci» koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gdje je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenarij tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom za scenarij festivala u Puli.

Citirajući palestinskog redatelja Eliju Suleimana, Pavičić često navodi kako se njegove pripovijetke bave „nesvršenim kućama i nesvršenim poslovima“. Kritičari njegove pripovijetke često uspoređuju s Alice Munro i Raymondom Carverom. Istaknuti srpski romanopisac Dragan Velikić napisao je za Pavičića da je „Ivo Andrić Dalmacije“.