28.3.2020. subota

Radni dan u mojoj ordinaciji obiteljske medicine u Oroslavju s mojom med. sestrom Ivankom. Da nema epidemije COVID-19, rekao bih da je to obična subota u ambulanti. Sada je rad u ambulanti potpuno drugačiji. Sve u cilju da pacijenti što manje ulaze u prostor ambulante zbog moguće ugrožavanja i njih i zdravstvenih radnika. U dosta je slučajeva teško donijeti odluku preko telefona. Oprezni smo. No hitne, neodgodive pacijente dogovaramo za pregled. Idemo u kućne posjete, uključivši i posjete u staračkom domu. Moramo detektirati potencijalne korona pozitivne osobe. No, događaj dana je čekanje nalaza brisa moje pacijentice na COVID-19. Prije dva dana sam postavio indikaciju za testiranje zbog grupiranja bolesti respiratornog sustava u jednoj obitelji. Dogovorio sam bris s našom epidemiologinjom. Pacijentica je dobro, klinički blage slike. Bris je bio jučer. Danas nalaz. Čekanje. Vrijeme sporo prolazi... Oko 13,45 dolazi vijest - pozitivan nalaz.. Bio sam uvjeren u takav rezultat, a opet nadao se da nije korona u pitanju. Morat će se testirat suprug i sin koji su blažih simptoma. Moja sestra Ivanka je u šoku. Zovem epidemiologinju. Dogovaram samoizolaciju za sestru i mene...

Gledam lica suradnika iz ambulante-dežurne kolege u COVID-19 ambulanti, stomatološki tim. Uplašeni... Kroz glavu mi u trenu prolazi sto misli. Jesam li zaražen? Jesam li nekome prenio? Obitelji, kolegama, prijateljima? Na brzinu se spremam, uzimam stvari, zovem doma da mi pripreme sobu i kupaonicu za izolaciju...
Sve je već spremno...

29.3.2020. nedjelja

Vijest o prvom pozitivnom pacijentu u Oroslavju se brzo proširila.Pozivi...poruke... Zar i kod nas? Tko je to? Jesu li izolirani? Svima odgovaram isto. Saznat ćete jer će svi kontakti oboljelog biti obaviješteni. Izolirani su već dugo. Epidemiolozi će svoj posao s kontaktima napraviti te njih također izolirati. Jesi li bolestan? Ne, nisam...nemam simptoma. Za pola sata saznajem da svi znaju identitet oboljele osobe... Zanimljivo je inače pratiti kako se mi odnosimo prema ljudima koji su COVID-19 pozitivni. Ili su zdravi, ali su u samoizolaciji. Zapitajmo se jesmo li postali skloni osuđivanju tih ljudi jer ih je zadesila nesreća.

Stekao sam dojam da smo u strahu za svoje zdravlje izgubili ljudsku crtu humanosti.Naravno da moramo izbjeći fizički kontakt, što se provodi samoizolacijom tih osoba, ali oni trebaju našu pomoć. Teško je danas biti COVID-19 pozitivna osoba. Bojiš se za zdravlje; kako svoje, tako i svoje obitelji, prijatelja i kolega. Pratiš svoje simptome i temperaturu tijela. Čekaš moguće pogoršanje. U strahu si. A onda čuješ priče kako si odgovoran jer si donio zarazu u naš mali grad. Imaš osjećaj krivnje iako si se ponašao po svim pravilima. Radi se o vrlo zaraznom virusu i ne možemo se uvijek zaštititi. Ti naši prijatelji, sugrađani trebaju našu pomoć. Prvenstveno moralnu. Budimo ljudi.. Nazovimo ih i izrazimo podršku. Zahvalimo im što su se držali pravila izolacije i zaštitili nas ostale.

30.3.2020. ponedjeljak

Nemirno sam spavao. Treći dan u zasebnoj sobi. TV, laptop, mobitel, knjige, sobni bicikl. Izlazim do terase i kupaonice koju samo ja koristim. Nosim masku prilikom prolaska kroz hodnik. Izbjegavam bilo kakav kontakt s obitelji. Supruga mi donosi hranu na podlošku uz sve mjere dezinfekcije prije i nakon. Brine se za mene. Redovito mjerim tjelesnu temperaturu.. do 36,7. Iako nemam znakova bolesti, držim se svih propisanih mjera opreza jer se virus može širiti i 48 sati prije pojave prvih simptoma.Moram zaštiti svoju suprugu i djecu, moje troje studenata. To je najvažnije.

Vrijeme mi brzo prolazi. Pratim situaciju s pandemijom u svijetu i kod nas. Čitam nove preporuke za postupanje koje redovito dobivamo od naše epidemiološke službe. Nalazim članke o novim saznanjima vezanim za terapiju i dijagnostiku COVID-a. Informiram se o stanju mojih pacijenata u Domu za starije Presečki. Pozivi prijatelja, kolega, pacijenata. Podrška. Mobitel gori... Viber grupa mojih kolega, obiteljskih liječnika u našoj udruzi Kohom. Kolege iz cijele Lijepe naše. Pomažemo si savjetima kako raditi, rješavati probleme. Čujem i zločesta reagiranja. Sami su si krivi...treba ih u geto... Suprugu u dućanu pitala jedna gospođa:”Jeste li si dobro oprali ruke?” Krenule priče da je netko nekoga namjerno zarazio. Ne mogu uhvatiti tko je krivac!? Quo vadis homo? Quo vadis Croatia?

31.3.2020. utorak

Svi smo ovu epidemiju dočekali nespremni jer još nikada nismo imali takvu situaciju. Naši dobavljači su ostali bez opreme, ili su digli cijene do neba. Neki proizvodi su sada 60 puta skuplji nego ranije! Nije li to ratno profiterstvo? Treba li nam Putin da lupi šakom o stol? Moram naglasiti da nama treba puno opreme jer je moramo redovito mijenjati zbog gubljenja učinkovitosti. Tražili smo i od Stožera civilne zaštite, no razumijem da je sva oprema u prvo vrijeme išla u bolnice. Moramo biti svjesni da je obiteljska medicina također na prvoj liniji zaštite. Jučer je prva pošiljka 20 maski i jednih zaštitnih naočala došla do obiteljskih liječnika. Nadam se da je krenulo. Do sada smo se snalazili na razne načine. Maske za lice FFP2 sam nabavio u trgovini poljoprivrednih proizvoda. Zaštitnu kapu, nešto maski i vizir su mi dale kolege, a zaštitni ogrtač prijatelj. Uspio sam naručiti i nešto jednokratnih ogrtača, kapa, kaljača, maski... Cijena? Paprena... ali tko sad pita za to kad je zdravlje u pitanju.Taj proces je trajao i zbog toga 20.3., kod pregleda, nisam imao kompletnu opremu. Da sam je imao, sada bih bio na poslu i pomagao svojim pacijentima u ovo krizno doba.Kod slijedećeg pregleda sam bio potpuno opremljen i tome mogu zahvaliti da moja samoizolacija traje do 3.4., a ne šest dana duže.

Zašto nismo testirali pacijente nakon prvog kontakta, već poslije drugog? Svako testiranje ide po smjernicama koje izrađuju epidemiolozi i Krizni stožer. Tada, 20.3. ovi pacijenti nisu ulazili u tu skupinu. Nisu došli iz inozemstva.Nisu bili u direktnom kontaktu. U međuvremenu smo uspjeli povećati kapacitet za testiranja i sada su ušli u te kriterije. Moji pacijenti (uključivši i dva člana obitelji oboljele) koji su pozitivni na COVID-19 su dobro. Blažih su simptoma i vjerojatno će brzo biti negativni. Svaki dan se čujemo telefonom i pratim njihovo stanje. Oni su zaista disciplinirani, slušaju upute i uvjerenja sam da nisu nesavjesno proširili bolest. Krajem dana došli mi na kućnu adresu u kontrolu djelatnici MUP-a. Kontrola samoizolacije. Mašem im na prozor.
Bravo za njih. Kontrole su potrebne zbog svih nas.

1.4.2020. srijeda

Prošlo je 4 dana u izolaciji. Jutarnja temp 36,2. Tokom prošlih dana najviše do 36,7. Nemam nikakvih simptoma bolesti. Lakše mi je, jer sada znam da nisam nikome prenio bolest. Bolesnici bez simptoma mogu širiti bolest u fazi inkubacije do 48 sati prije pojave simptoma. Kod mene je prošlo 96 sati. Pokušavam čitati knjigu. Kolega mi nasnimio dosta filmova. Ne mogu se opustiti.

Idem redom nazvati - moje pacijente u izolaciji, starački dom. Svi su dobro. Blaži simptomi. Sve je pod kontrolom. Kolegica iz ambulante mi javlja da poslala jednu pacijenticu na testiranje jer ima simptome i radi kao medicinska sestra. Po opisu kliničke slike mogla bi biti pozitivna. Sutra je nalaz. Sigurno joj vrijeme sporo prolazi. Pratim stanje u svijetu vezano za pandemiju.

Worldometers.coronavirus;Johns Hopkins University mi daju najbolji pregled. Italija još uvijek ima velike brojke, ali ne raste broj novih slučajeva. Dobar znak. Španjolska je u jakom porastu. Francuska i UK također. Singapoor je opet porastao nakon što je praktički smirio epidemiju. Najviše me brine SAD. Amerikanci imaju često nadmeni stav. To se događa tamo negdje u Kini, Europi.. Ne može do nas. Nemaju dobro razvijenu primarnu zdravstvenu zaštitu. Često im je nedostupna zdravstvena zaštita. Bolnice su za puno njih skupe. Svi znamo da pandemiju moramo savladati u cijelom svijetu jer će nam se inače brzo vratiti. Kod nas je situacija pod kontrolom. Broj umjereno raste. Vrhunac zaraze očekujem s vremenskim odmakom za dva do četiri tjedna od Italije. Oko Uskrsa.U Zagorju žarište u Pregradi.Znam da kolege ulažu sve napore da smire epidemiju.

2.4.2020. četvrtak

Približava se dan testiranja. 002 bi rekli oni koji se sjećaju vojničkih dana brojanja do izlaska.
Želim na zrak, prošetati se poljem, dalje od ljudi...na distanci, dva metra. Znam da ovog trenutka puno ljudi dijeli moje želje. Želim na posao. Čeka me moja ordinacija, dežurstvo u COVID ambulanti na Veliku subotu, posebno dežurstvo u Zaboku na Uskrsni ponedjeljak. Sada je važno da što više nas liječnika i sestara bude spremno za rad. Čujem se s mojom medicinskom sestrom Ivankom. Također u izolaciji. Mala sobica, a unuka lupa na vrata i pita kad će baka ozdraviti. Ne otvara vrata da ju zaštiti. Razgovara kroz zatvorena vrata. Srce puca od boli.. Slušam sudbinu kolegice koja se odselila u ovo vrijeme od obitelji da ih zaštiti. Dijete 18 mjeseci, prekinula dojenje zbog ove krize. Puno njih se distanciralo od partnera, djece.. . Kako to podnose njihova djeca? Kad radiš u zdravstvu, svjestan si da je rizik zaraze velik. Kako je tek onima koji su stradali u potresu?
Ja nisam bio kod majke već 25 dana. Štitim je od mog kontakta jer ima 80 god i srčanu bolest. Kolegica mi javlja da je moja pacijentica, kolegica iz osnovne škole, medicinska sestra iz bolnice Stubičke Toplice pozitivna na virus. Znam da će to biti šok za nju. Sutra će u bolnici u Stubakima biti dosta posla za epidemiologe. Puno samoizolacija i testiranja. Obitelj prvozaražene u Oroslavju je dobro. Simptomi jenjavaju.

3.4.2020. petak

Jutro mi počinje pozivima mojih pacijenata, zdravstvenih radnika koji su bili u kontaktu s medicinskom sestrom, pozitivnom na COVID. Pitaju me ima li potrebe da i oni idu u samoizolaciju. Objašnjavam da će epidemiolozi odlučiti na osnovu informacija u kakvom su kontaktu bili s mojom kolegicom. Vrlo je kompleksan posao epidemiologa „pohvatati” sve te kontakte te razlučiti koji su kontakti bili bliski i opasni. Stalno ponavljamo važnost razmaka između ljudi.Važnost zaštitne opreme, prije svega kod zdravstvenih radnika. Neki se boje zbog svojih kroničnih bolesti. Puno pitanja. Ljudi se prestrašeni. Čitam na portalu da 17 med sestara i 2 liječnika iz Stubaka idu u samoizoalaciju, a osam na testiranje.Tko će raditi? Jel netko od pacijenata zaražen? Saznat ćemo testiranjem. Zovem pozitivnu medicinsku sestru, moju pacijenticu. Blažih je simptoma, na kućnom liječenju. Uplašena, ima puno pitanja. Suprug i sin idu na bris. Navečer nalaz - suprug pozitivan, sin negativan. Oroslavje-5 slučajeva u dvije obitelji.

4.4.2020. subota

Rano se budim.5,30. Dan odlaska na uzimanje brisa u 9 sati. Pomalo nervozan. Znam da nemam simptome, ali može se biti i asimptomatski bolesnik. Ubrzano spremanje, doručak, jutarnja higijena.

Odlazak do Opće bolnice Zabok u 8,45. Uveli su drive in testiranje. Dolazim autom. Dvije kolegice kompletno u zaštitnom odijelu, naočale, maske, rukavice.Treba u tome raditi cijeli dan, znojiti se.Ispred mene samo jedan automobil. Otvaram prozor. Ime, prezime te datum rođenja. Svi ostali podaci su već uvedeni. Štapićem mi uzimaju bris ždrijela, a zatim nosa. Malo neugodno, ali vrlo brzo obavljeno.Za minutu sam gotov. Odlično organizirano. Sad još samo čekanje rezultata. Na analizu se šalje u Zagreb i Varaždin. Saznao sam da iz Varaždina rezultati dolaze isti dan, a iz Zagreba za 24-48 sati. Vraćam se doma. Meni je jučer u 24 sata izašla samoizolacija, ali ostajem i dalje dok ne vidim rezultate testiranja. Krećem sa svojim uobičajenim aktivnostima ovih dana. Zovem starački da čujem kako moji pacijenti. Svi su dobro. Pokušavam se opustiti. Film,knjiga. Ne mogu se koncentrirat na sadržaj. Telefon često zvoni, poruke stižu. Javljaju se kolege, obiteljski liječnici u mojim Viber grupama Kohom vijeće, Kohom Zagorje. Rješavamo probleme u poslu. Nabavlja se oprema. Pacijenti su uplašeni. Kolege ih smiruju iako je i njima teško. Naručuju neodgodive pacijente u ambulante. Ludnica je sada s propusnicama, administracijom. HZZO provodi kontrole bolovanja. Zar sada?? U ovo ludo doba kad se svi bojimo propusta jer su nam sužene mogućnosti dijagnostike i liječenja. U kontaktu sam a kolegama koji su supatnici u izolaciji. Kolega iz Đurmanca ima još par dana. Kolegice iz Zagreba i Radoboja danas dobile negativan nalaz. Svi se veselimo. Saznajem da moj pacijent, pozitivan na COVID-19, ima visoku temperaturu i kašlje. Srčani bolesnik. Zovem ga i preporučam mu da kontaktira bolnicu te dogovori obradu. Nije baš sklon hospitalizaciji. Ipak ga nagovorim. Kasno navečer javlja mi njegova supruga da je ostao u bolnici na obradi i promatranju. Nadam se dobrom ishodu. Moj nalaz brisa nije stigao. Čekanje se produžuje...

5.4. 2020. nedjelja

Razmišljam o rezultatu testiranja. Nadam se negativnom. Mogao bih se vratiti na posao u normalan život, ako se tako zove ovo što svi mi proživljavamo u vrijeme pandemije. No, nije ni katastrofa ako sam pozitivan.To bi značilo da sam asimptomatski nosioc. Oporavio bih se i tada otporan na virus vratio svojim pacijentima. Takav scenarij uključuje dodatnu izolaciju i još barem jedno testiranje do negativnog nalaza.To je pravilo za zdravstvene radnike jer se ne smijemo vratiti na posao COVID pozitivni i na taj način biti potencijalni širitelji zaraze. Znam da se dosta ljudi boji korona pozitivnih osoba, čak i kad ozdrave. Ne treba ih se bojati.Oni će tada biti zaštićeni antitijelima koja su stvorili. Neće širiti zarazu. U 10,00 telefonski poziv koji ću pamtit. Glavna sestra DZ Biserka javlja mi: NEGATIVAN-i ja i moja med.sestra!!! Tooooo, jeeeeee! Javljam najbližima, prijateljima, kolegama koji me cijelo jutro zvrckaju s pitanjem: Jel gotov nalaz? Moj pacijent ide iz bolnice doma. Dobro je.

Lijepa je ova Cvjetnica.

Idem na posao. Idem van, na zrak. I dalje se moram paziti kao i svi drugi. Zaštitna oprema, distanca...