Jedan od gostiju na domjenku Zvonka Očića pred odlazak u Tokio bio je i državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta. Družak će i sam put Tokija na OI, ali 5. kolovoza. Do tada s punom pažnjom prati sva događanja u Tokiju putem medija i direktnih razgovora s kolegama koji su već u Tokiju. Posebno su ga razveselile medalje Mateje Jelić i Tonija Kanaeta, ali nije krio ni krio lagano nezadovoljstvo što se stvorila fama u svojevrsnom "padu" kvalitete hrvatskog sporta,

-Imao sam par istupa u javnosti u  obrani hrvatskog sporta. U medijima se stvorila "fama" o malom broju hrvatskih sportaša na OI. Onda sam se ja malo poigrao brojkama. Mi smo imali 88 sportaša na prošlim OI, međutim tamo su bila i tri kolektivna sporta. Na ovim OI imamo 59 sportaša s jednim kolektivnim sportom. Kad bi tome pridodalo dvadesetak sportaša po jednom kolektivnom sportu, bilo bi nas više nego u Riju - otkriva nam Družak.

Evidentan je napredak u pojedinačnim sportovima, dok su kolektivni sportovi u laganom padu.

-Drago mi je što se povećava broj pojedinačnih sportaša na OI, to je dokaz da savezi dobro rade. Posvetili su se stručnom kadru koji zna pronaći talente i trasirati im put da dođu do velikih sportskih rezultata.  Ono što me brine je problem u kolektivnim sportovima. U rukometu, košarci i odbojci dolazi do jednog evidentnog pada. Nadam se da je taj pad samo trenutan, ne bi bilo dobro da postaje trajan. Doduše rukometašima je za dlaku ispao plasman na OI i košarkaši su bili blizu i da su se ove dvije reprezentacije plasirale mi bi premašili broj sportaša u odnosu na posljednje OI. Međutim mislim da mi kao država moramo preispitati i malo na drugi način postaviti samo financiranje, odnosno strateški pozicionirati financiranje hrvatskog sporta, pogotovo u kolektivnim sportovima koji su veći potrošači. Pojedinačni sportovi su puno jeftiniji nego koletkivni i tu nam očito fali sredstava i nešto ćemo morati poduzeti da i to promijenimo - misli Družak.

Družak je na mjesto Državnog tajnika za sporta došao početkom 2020. godine. Za samo dva mjeseca dočekalo ga je veliko iskušenje u vidu pandemije korona virusa. Tu je do izražaja došlo njegovo bogato iskustvo kao sportskog djelatnika. Obnašao je dužnost predsjednika Hrvatskog vaterpolskog savez, dopredsjednika Hrvatskog veslačkog saveza, člana vijeća HOO, predsjednika Hrvatskog akademskog vaterpolo kluba Mladost, dopredsjednika Zagrebačkog sportskog savez i Zagrebačkog nogometnoga saveza, a jedno vrijeme bio je i direktor HAVK Mladost.

-Mislim da je država reagirala pravovremeno i u okviru svojih mogućnosti dovoljno da spasi supstanca. Kad je prošle godine došlo do lockdowna mi smo uspjeli iznaći nekakva sredstva da bi održavali zaposlenost u stručnom kadru u klubovima. Svi predsjednici saveza i klubova odali su nam priznanje da je država dobro reagirala. Međutim pokazalo se da je dosta nesređena situacija oko statusa trenera. Nemaju svi treneri ugovor o djelu. Klubovi se snalaze na razne načine, tako da nismo svima mogli davati potporu s obzirom na postojeće zakone. No ostalo nam je 10.000.000,00 kuna koje smo podijelili nacionalnim savezima, po kriterijima troškova unazad par godina s time da su imali obavezu da ta sredstva isključivo koriste kao potporu klubovima za nastavak natjecanja, odnosno za preživljavanje. Tako smo u prvom naletu osuđujem se reći spasili sport. Na jesen je stigao novi val pandemije i mi smo opet pristupili spašavanju radnih mjesta do veljače. Tada smo uspjeli dogovoriti na nivou Vlade RH da ipak taj proces vodi Ministarstvo rada. Naravno ako se situacija s pandemijom ne smiri naši klubovi mogu računati na potporu. Isto tako morat ćemo razmišljati i o jednokratnim pomoćima. Probat ćemo iznaći modus da tako pomognemo klubovima -govori nam Družak.

Bilo je puno prigovora na zatvaranje školskih sportskih dvorana u vrijeme najžešće pandemije, no Ministarstvo turizma i sporta nije moglo previše utjecati na tu odluku.

Žalosti me što nismo školske sportske dvorane mogli staviti u funkciju. To je jedna sjena na našoj pomoći jer nismo uspjeli to  riješiti. Školske sportske dvorane su u ingerenciji Ministarstva znanosti i obrazovanja i nismo htjeli na njih raditi veliki pritisak jer smo bili svjesni da i oni imaju svoju odgovornost prema djeci, prema roditeljima i prema svojim djelatnicima i onda smo imali određenu toleranciju, ali smo se probali snalaziti na neke druge načine. Vjerujem da ćemo ako ponovno dođe do pogoršanja situacije vezano uz pandemiju korona virusa pronaći nekakav model po kojem bi bila zadovoljena sigurnost u obrazovnom sustavu, a da naši klubovi koji treniraju u školskim dvoranama mogu trenirati-otkriva nam Družak.

Pred hrvatskim sportom, ali i cjelokupnim gospodarstvom neizvjesna je jesen, naravno zbog moguće eskalacije pandemije korona virusa.

Nisam previše optimističan da smo pri kraju ovog pandemijskog doba. Moram priznati da ne razumijem takav način razmišljanja. S jedne strane se od države traži pomoć, a s druge strane kada država nešto traži, primjerice da se ljudi procjepe da bi se održala turistička sezona, onda se to naziva kršenjem ljudskih prava. Naš premijer je izjavio da mi više nemamo previše manevarskog prostora za nekakve stroge mjere, nego ćemo se naprosto na neki drugi način morati boriti s ovim stanjem. Apeliram na sve naše građane i građanke da se cijepe. Dugoročno sam optimist, ali još uvijek mislim da ćemo se neko vrijeme "hrvati" s tom pandemijom - završio je Družak.