Prethodni članak
Sljedeći članak

„Dugo smo ulagali u gospodarstvo, sad najviše ulažemo u djecu, a budućnost je ulaganje u nove turističke sadržaje“

INTERVJU – Marko Kos - Uoči proslave Dana općine razgovarali smo s načelnikom Svetog Križa Začretja


ZL: Ono što je najsvježije jest nedavno održani 56. Tjedan kulture, zabave i športa, popularni 'Prvi glas' koji je, bez sumnje, za mnoge Svetokrišćane najvažniji tjedan u godini. Sad kad su se dojmovi malo slegli, kako ste zadovoljni s ovogodišnjim izdanjem manifestacije?

KOS: Prvi glas Zagorja, naš festival, pokušavamo stalno unaprjeđivati i razvijati, dakako, unutar naših financijskih okvira. No, mi to radimo na jedan malo drugačiji način. Najjednostavnije bi bilo platiti dva velika, popularna izvođača, staviti ih na binu i odraditi manifestaciju. Mi ovdje pokušavamo stvarati sadržaj i otvoriti mogućnost nastupa čak i onima koji, da se slikovito izrazim, možda i prvi puta uzmu tamburu u ruke ili koji prvi puta imaju kist u ruci, da dobe 'svoj trenutak', odnosno, da imaju mogućnost osjetiti naš festival. Tako da se cijeli sadržaj radi i za manje skupine, i za kreativce, za sve ljude dobre volje. Isto tako, ovdje ne nudimo samo ćevape i kobasice. Pokušavamo staviti naglasak na tradicijska jela, poput purice s mlincima i to je trenutno jedini 'gastro event' višeg ranga u Hrvatskom zagorju. Kraljica hrvatskog stola na tradicijski, ali i moderan način - servirana u novome ruhu. Trudimo se dati doprinos glazbi na način da se održi škola tambure, probe jazza, radionice bluesa… U konačnici, imamo jedini profesionalni big band orkestar u sjevernom dijelu Hrvatske, koji prigrli pjevače amatere i pruži im priliku da osjete veliku pozornicu. Za mene osobno 'Prvi glas Zagorja' je jedan turistički događaj, ali i jedan festival s emocijama, budući da naši ljudi, naši mještani, daju svoj velik doprinos i bez njih se to ne bi moglo ostvariti. Naravno, ima tu i brojnih poteškoća, treba uskladiti velik broj sudionika, izlagača… Imali smo preko pedeset događanja u tjedan dana. Ako me pitate osobno, mene su najviše impresionirali mali događaji, kao što su bili koncerti jazza i bluesa, nastupi našeg KUD-a, kao i nastupi mladih ljudi koji pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem. U svakom slučaju, 'Prvi glas Zagorja' ima velike šanse da postane festival još većih razmjera, samo treba graditi cjelokupnu sliku u tom smjeru. 

ZL: I evo, nakon festivala, stiže i Dan općine i to je uvijek prilika kojom se osvrćemo na proteklih godinu dana. I mi, i naši čitatelji, redovito smo pratili veći dio onoga što se radilo po pitanju infrastrukture i drugih projekata pa možda i nema potrebe da opet sve to ponavljamo ovom prilikom. Možda bi puno zanimljivije pitanje vama kao načelniku bilo: Koje su to stvari koje su bile nekako najveći izazovi, odnosno, s čime ste se najviše 'borili' u proteklih godinu dana?

KOS: Mislim da su izazovi uvijek više – manje isti. Čovjek se bori s balansiranjem između onog što bi htio da njegovo mjesto dugoročno postane kroz idućih, recimo, desetak ili dvadesetak godina i onog što su trenutne potrebe. Meni osobno je to najveća borba. Ljudi, naravno, očekuju da se komunalna infrastruktura, školska infrastruktura i slično izgradi odmah i da je sve to dostupno i povoljno za svakog našeg građanina, no, moj zadatak je voditi računa i o tome što bi mi htjeli i trebali biti u dugoročnom razdoblju. Jer ako želimo dobro za svoju sredinu, moramo razmišljati dugoročno i moramo si postaviti visoke ciljeve. Da bismo te visoke ciljeve ostvarili, mora postojati dobar tim ljudi koji razmišljaju unaprijed, no, ponavljam, nije baš jednostavno uskladiti sve potrebe i želje s trenutnom situacijom kakva jest. Iskreno, ponekad se i mi sami iznenadimo da rezultat u pojedinim slučajevima ispadne i čak bolji nego što smo očekivali, no, isto tako ponekad na kraju ispadne da smo u nekim planiranjima i pogriješili. Na primjer, kad je u pitanju gradnja vrtića, sve statističke kalkulacije su ukazivale na jedno, natječaj za sufinanciranje države drugo a potrebe su najednom postale puno veće. Standard se puno promijenio i ispred nas su novi izazovi oko zbrinjavanja naše djece i prema tome se usmjeravaju i općinski proračuni.

 

 

ZL: Ali zanimljivo, kad gledamo po zagorskim općinama i gradovima, dogradnje i proširenja vrtića postale se neke redovite, gotovo godišnje investicije, kao da je riječ o šodranju cesta, naravno, ne u financijskom smislu. Evo, i vi sad dograđujete drugu fazu, već ste najavili i treću… 

KOS: Što se tiče općine Sveti Križ Začretje, poznato je, a i vidljivo, da se zadnjih deset, dvadeset godina intenzivno ulagalo u razvoj gospodarstva, odnosno, industrijske zone, što je rezultiralo time da smo ipak donekle financijski stabilni. S druge strane, bio je manjak kapaciteta za zbrinjavanje djece, odnosno, vrtić je bio unutar osnovne škole i to je jednostavno u jednom trenutku trebalo presjeći i promijeniti, jer se način života i životni standard ljudi promijenio. Poslovi nisu više od 6 do 14 ili od 7 do 15 i roditelji imaju potrebe za zbrinjavanje djece, a istovremeno dječji vrtić postao je standard u obrazovanju djece. Zbog toga smatram da bi država trebala u potpunosti preuzeti brigu o tome jer općine i gradovi će to teško moći nositi na svojim 'leđima'. Konkretno, mi sada svojih gotovo 50 posto izvornih proračunskih prihoda trošimo na školsku djecu i djecu vrtićke dobi i iz godine u godinu općinski proračun se sve više i više mora orijentirati prema našim najmlađima jer je to postala nužnost. Mi smo u prvoj fazi planirali napraviti puno veći vrtić, no zbog prijave na EU natječaj, putem kojeg smo ostavili određena sredstva, morali smo te planove rezati. Naravno, u onom trenutku bili smo zahvalni Vladi što nam je pomogla, no, ona nije gledala dugoročno i napravili su neke okvire na temelju kalkulacija iz većih sredina, koji, pokazalo se to ubrzo, nisu adekvatni za nas i sad nam fali kapaciteta te smo prisiljeni na dogradnju. Zato, ponavljam, uvijek treba gledati i planirati dugoročno. Čim izostane dugoročna vizija, nastaju ovakve situacije, čije rješavanje na kraju onda ispadne puno skuplje.

 

 

 

ZL: Kad je u pitanju to dugoročno planiranje, na što vi osobno stavljate najveći naglasak kad je u pitanju razvoj Svetog Križa Začretja?


KOS: Činjenica je da se kroz povijest Svetog Križa Začretja pokazalo da je ulaganje u ekonomiju, odnosno, u gospodarstvo, pravi potez. Jer bez novca se ne može ništa. Odluke da se uloži u gospodarstvo su rezultirale time da mi danas određene novce možemo trošiti u građenje sadržaja koji se odnose na društvene djelatnosti i djecu. To su bile epohalne odluke prijašnjih Vijeća i prijašnjih načelnika i to se pokazalo izuzetno dobrim djelomično sam radio uz te ljude pa mi je to dobro poznato. Danas su moji pogledi takvi da nam, uz tu malu industriju koja kod nas funkcionira, nedostaje dodatnih turističkih sadržaja i da je nedovoljno stavljen naglasak na gastronomiju i enologiju. I to ne samo u Svetom Križu Začretju, već u čitavom sjevernom dijelu Hrvatske. Vidimo da sustav proizvođačkih organizacija, poljoprivrednih zadruga i malih gospodarstava sve više izumire i moj cilj bi bio vratiti njima snagu i jačati ih, međutim, pokazalo se da to mora pasti u drugi plan jer društvo traži nove stvari, traži ulaganje u školstvo, traži ulaganje u vrtić, traži ulaganje u novu školsku dvoranu, traži ulaganje u obnovu starih zgrada, izgradnju i obnovu komunalne infrastrukture i slično. Tako da ono što bi čovjek htio napraviti za dugoročni razvoj, nažalost, često mora biti stavljeno sa strane i to mora čekati ili neki fond, ili neki drugi izvor financiranja. Samo jedan od primjera je naš projekt Banovine. To je odličan prostor koji može pružiti mnoštvo kvalitetnih sadržaja u centru mjesta. Moja je vizija da to bude kombinacija, kao što ukazuje i sam naziv projekta „Od 0 do 99“, raznih sadržaja za sve generacije. Od vrtića, preko knjižnice, zabavnih i edukativnih sadržaja, do gastronomske i enološke ponude, pa možda i rehabilitacijskih i medicinskih usluga. Taj prostor sve to može pružiti i može biti novi kvalitetan sadržaj, ne samo domaćim stanovnicima, već i našim gostima i posjetiteljima. Moja vizija je da postanemo poznati u Hrvatskoj kao mjesto u kojem se može doći u objekte s kvalitetnim sadržajima, da postanemo poznati kao mjesto u kojem se uvijek mogu kušati domaći, tradicionalni proizvodi.


ZL: I za kraj, vaša poruka Svetokrišćankama i Svetokrišćanima uz sutrašnji Dan općine.

KOS: Svim mještankama i mještanima, naravno, želim čestitati Dan općine i župe. Proveselili smo se kroz naš Festival, komentari su pozitivni i ja se nadam da ćemo se u ovih nekoliko dana u proslavi Dana općine i Dana župe, još više podružiti, razmijeniti iskustva i mišljenja i, dakako, nazdraviti uz kupicu dobrog svetokriškog vina.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook