ZL: Poznato nam je da vam ovo nije prvi ovakav koncert u Mariji Bistrici, znači li to da se rado vraćate na ovaj trg?

Alan: Ovo je već tradicionalan koncert, osjećamo se ovdje ko doma.

Marija: Tako je, bili smo i lani, a ja sam i otvorila tu tradiciju sa prvim takvim koncertom ovdje. Moram pohvaliti turističku zajednicu Marije Bistrice da je pokrenula ovako jedan prekrasan koncert koji marijansko svetište apsolutno zaslužuje. Tako da smo mi ovdje domaći, tu se super osjećamo i velika nam je čast da u ovom adventskom vremenu možemo svake godine ovdje održati koncert, čak smo rekli da potpisujemo ugovore do kraja života. Ono što je lijepo da dolaze ljudi i iz drugih gradova, danas smo sreli ljude iz Dubrovnika. Marija Bistrica je postala jako lijepo odredište u vrijeme adventa.

Ivana: Rado se odazivamo svakom pozivu, pogotovo Mariji Bistrici. Veselim se večerašnjem koncertu, prošle godine je bilo prekrasno i ostalo nam je u lijepom sjećanju, vjerujem da će danas biti još ljepših uspomena. Prekrasan su prizor mladi i djeca koji se okupljaju pred pozornicom i to je najveća potvrda toga što radimo.

ZL: U glazbene ste vode krenuli kroz pop glazbu i tamo doživjeli slavu, kako to da se desio preokret u duhovnu glazbu?

Marija: Meni se to dogodilo prije 14 godina. U tom periodu života, na vrhuncu karijere i najveće slave, desila mi se jedna velika praznina koju je nešto trebalo nadopuniti, a to je bio dragi Bog i to je ono što mi je falilo u životu. U momentu preobraćenja, kad sam doživjela puninu ljubavi i kad sam spoznala ljepotu katoličke vjere, pripadnost i osjetila živog Isusa, moj se život otada u potpunosti promijenilo. Vuklo me na duhovnu glazbu i koliko god se neki puta tome i opirem, opet ode u tom smjeru. Zbog toga mi je drago da je duhovna glazba danas poprimila jedan predivan oblik vrhunske produkcije, aranžmana, tekstova, glazbe i da je zaživjela među ljudima, da je vole i mladi i stari i djeca i da smo izašli iz okvira crkve na trgove, u dvorane, eto nedavno smo napunili Gripe u Splitu, tako da se velike stvari događaju na tom području.

Ivana: Mi smo uvijek u svom repertoaru njegovale i duhovnu glazbu i to još od Zvjezdica gdje smo usadile za početak ljubav prema duhovnoj glazbi, a kad se poklopilo i razumijevanje duhovne glazbe, kad je došlo do duhovnog preokreta, onda je ta glazba sama po sebi bila prirodna opcija. Odmalena je glazba bila moj izvorni kanal, uvijek me odvajala od ove realnosti i tu se uvijek taj svijet, moj svijet, otvarao i funkcionirao i Bogu hvala da je to preraslo u nešto što danas radim. Obzirom da sam autor, autorski sam se u posljednjih par godina opredijelila za duhovnu glazbu. Tu je inspiracija najčišća i gotovo uvijek dostupna.

Alan: Više me ni ne privlači da se vratim u pop glazbu jer sam zaokrenuo potpuno život i posvetio sam se duhovnoj glazbi. Nisam se zapravo tome nadao. Doživio sam jedan susret sa živim Bogom, preobraćenje i to me promijenilo. Puno toga sam se odrekao, puno stvari novih prihvatio. Moj život je dosta vezan za crkvu, za molitvu i molitvenu zajednicu. Tu sam upoznao i ženu, tako da se sve potpuno promijenilo.

ZL: Kakav je odnos vas i publike pred kojom danas nastupate, naspram publike pred kojom ste nekada imali koncerte?

Marija: Atmosfera je drugačija, duh je drugačiji, to svi osjete. Čak i oni koji dođu sa strane i postavljaju rasvjetu, razglas, kažu da je to ozračje mira, dobronamjernosti. Ljudi dođu slaviti Gospodina, nema trzavica, nema negativnih naguravanja, ono da osjetiš u zraku da bi se moglo nešto dogoditi. To je razlika između ondašnjih koncerata i današnjih. Na ovakve koncerte svi dođu u miru i ljubavi.

Alan: Najveća je razlika u glazbi. Moje je uvjerenje da duhovna glazba liječi ljude. Pop glazba isto može biti odlična, može imati dobar efekt zabave. No, ima često tih nekih srcedrapajućih dirljivih pjesama, kojima smo znali rasplakati nekoga. Duhovna glazba je isključivo ozdravljenje srca i kad sam to shvatio, znao sam da želim to, želim ljudima donijeti ozdravljenje, preko Boga.

Ivana: Odnos je ostao isti, tu se ništa nije primijenilo. Dapače, neka moja publika koja je slušala moju pop glazbu je i danas ostala moja publika, prema tome tu nema neke velike razlike. Netko će doći radi duhovnog karaktera, netko radi kvalitete. U posljednje vrijeme jako malo nastupam, pokazalo se da je mentorstvo vještina koja mi najbolje leži, a ovo su sad neki moji gušti, to više nije glavna profesija, nego je uvjetovano samo mojom željom da pjevam i mislim da to i publika osjeća.

ZL: Kakva je, s vašeg sadašnjeg stajališta, ali i perspektive glazbenika koji je nekada bio u tim vodama, današnja pop glazba i glazbena estrada?

Marija: Ima svega, ko što je uvijek i bilo, ja to sve razumijem. Ja i danas pjevam i pop glazbu, ali u nekom drugačijem obliku i puno je sve to mirnije i skromnije. U pop glazbi ima i dobre i loše glazbe, no uvijek navijam za mlade da izaberu dobro, kreativno, muzikalno, glazbeno i da svaki ima neki svoj identitet.

Alan: Ima dobre glazbe, ima novih dobrih glazbenika, sviđaju mi se Damir Kedžo i Mia Dimšić, treba im dati vremena i novih pjesama da postanu oni pravi i institucije poput Olivera ili Gibonnija.

Ivana: Mislim da svatko treba imati svoj izbor i taj izbor ne treba osuđivati niti ga gledati kroz prizmu što je bolje, a što lošije. Dobra vijest je da duhovna glazba itekako ulazi u mainstream. Kad pogledate u prošlost i povijest, najbolji glazbenici su pisali duhovnu glazbu i ona sama po sebi zaslužuje biti kvalitetna, rekla bih najkvalitetnija. U posljednje vrijeme se pokazalo da duhovna glazba ulazi u svjetovni eter, zbog svoje kvalitete i komercijalnog momenta koji se dogodio, a da se nije izgubila kvaliteta.