Foto i video: Rikard Jadan

Miro Mraz, 36-godišnji vlasnik OPG-a iz Kozjaka Začretskog kod Svetog Križa Začretja, zasadio je proteklog tjedna u samom 'srcu Zagorja', na brijegu iznad svoje kuće u Kozjaku Začretskom, prvi maslinik u čitavom Zagorju. I ne, ovo nije naša šala, a ne šali se ni ambiciozni poljoprivrednik Miro, koji je, uz to što se kao vlasnik OPG-a bavi poljoprivredom, zaposlen i kao konobar u jednom lokalnom restoranu.

Mnoštvo poziva

Razlog zbog kojeg smo u uvodu ovog teksta naglasili kako nije riječ o šali vjerojatno je mnogim Zagorcima itekako dobro poznat. Naime, od kad je autor ovog članka prije šest godina, točnije, 01. travnja 2017. godine, objavio prvoaprilsku šalu na portalu Zagorje.com, u našu je redakciju uslijedilo mnoštvo poziva iz čitave regije. Bilo ih je do sad preko nekoliko stotina, što poziva, što upita na redakcijski mail. Pozivi stižu i dan danas, eto, posljednji je stigao upravo proteklog tjedna, od jednog uspješnog i poznatog zagorskog poduzetnika, kojeg je jedan prijatelj iz Zagreba, inače liječnik, zamolio da nas kontaktira. Sve te ljude već godinama zanima samo jedno: gdje i kako mogu nabaviti sadnice islandske masline koja fantastično uspijeva u Zagorju i daje ogromne količine maslinovog ulja, koje je zbog svoje vrhunske kvalitete višestruko skuplje od dalmatinskog i istarskog maslinovog ulja.

Pozadina priče

Podsjetimo, naša prvoaprilska šala iz 2017. godine bila je podugački, u potpunosti izmišljeni, ali očito vrlo uvjerljiv članak o stanovitoj (nepostojećoj, dakako) gospođi Unnur Horvatec iz Kozjaka Začretskog, Islanđanki koja se udala u to zagorsko selo u sjeveroistočnom dijelu općine Sveti Križ Začretje. Prema toj našoj fikcijskoj priči pod naslovom "Novi trend: U Zagorju zasađena već tri maslinika islandskih maslina koje daju vrhunsko ulje", Unnur je s Islanda donijela sadnice jedne stare, gotovo izumrle sorte masline, islandske masline (lat. Olea Islandiacus), te ih je, nakon što je nagovorila svog supruga i njegovu skeptičnu obitelj, zasadila najprije nekoliko, a onda čak 5 tisuća komada. Također, kako dolikuje pravoj prvoaprilskoj šali, inscenirali smo tada i razgovor s gospođom Unnur te prenijeli, između ostalih, i ove njene riječi: "Muž i njegovi roditelji su mi se prvo smijali, a onda nećkali, jer za njih je maslina i maslinovo ulje bio pojam koji se veže samo uz Dalmaciju, Istru i mediteranske zemlje. Doduše, istina je da je u posljednjih sedamdesetak godina islandska maslina gotovo nestala i da današnje generacije nisu ni čule za nju, jer se sve manje mladih Islanđana željelo baviti poljoprivredom pa su maslinici masovno zapuštani. Isto vam je sad u Zagorju s vinogradima. Mnogi mladi su zaposleni, nemaju vremena i ne žele se time baviti. No, ja sam ih nagovorila i mi smo masline posadili i već prošle godine napravili smo svoje prvo ulje. Kad su to kušali i vidjeli naši susjedi i prijatelji, koji su nam se isprva čudili i rugali, i kad su vidjeli da smo sadnice kupili po 1,2 eura komad, a sad prodajemo litru ulja za 50 eura, sad su još dvije obitelji krenule u taj posao. Jedna je obitelj nedaleko Krapine zasadila 3000, a druga u Desiniću oko 2200 islandskih maslina".

Ozbiljni prihodi

Da ne prepričavamo sada ovdje cijeli tekst, koji je i dalje dostupan OVDJE, spomenut ćemo samo još i to da smo napisali kako Unnur i njena obitelj od maslinovog ulja uprihoduju oko 7 milijuna kuna godišnje. Naravno, redakcijski telefoni su se užarili nakon objave tog našeg prvoaprilskog teksta i taman kad smo mislili da se stvar smirila, u siječnju 2020. godine RTL Danas je na svom internetskom portalu objavio sasvim ozbiljan članak o islandskoj maslini te naglasio kako u Zagorju postoje već tri maslinika koja daju vrhunsko ulje. Ne bismo ovim putem željeli zabrinuti štovane kolege novinare iz jedne tako ozbiljne i renomirane informativne redakcije, no, na stranicama Danas.hr i dalje stoji taj članak u kojem su se vrlo ozbiljno i opširno raspisali o islandskoj maslini, koja, eto, pukim slučajem ne postoji nigdje drugdje na čitavom svijetu, osim u jednoj prvoaprilskoj šali na portalu Zagorje.com i u jednom informativnom članku RTL-ovog portala Danas.hr, objavljenog, ponavljamo, u siječnju prije tri godine.

Više nije šala

Sada kada smo pojasnili pozadinu čitave priče, vjerujemo da je svima jasnije kako je Miro iz Kozjaka Začretskog uopće došao na ideju da u Zagorju zasadi masline. - Meni je bila želja posaditi masline. Prvo je bila ta vaša prvoaprilska šala pa onda ljudi cijelo vrijeme nazivaju i traže te masline. Dolaze svako malo i u restoran u kojem radim i traže gdje je ta lokacija, gdje se to nalazi i gdje su te silne masline u Kozjaku. Ali evo, sad ih bude i kad netko dođe, sad ćemo im moći pokazati – priča nam kroz smijeh Miro. No ipak, za njega to sad, priznaje, više nije šala. - Meni se to sviđa, volim masline, volim more i to sve me potaknulo na to da posadim masline u srcu Zagorja. Jest da je netipično i da ima podsmjehivanja, ali ja sam ustrajan u tome. Nadam se da će uspjeti – priča nam simpatični zagorski poljoprivrednik. Na naše pitanje nada li se da će i on jednog dana imati 7 milijuna kuna, odosno, oko milijun eura godišnjih prihoda od maslina, kao što je to imala gospođa Unnur u našoj fikcijskoj prvoaprilskoj priči, Miro se slatko nasmijao. – Pa ako sve bude kako treba i ako sve ovo uspije, nadamo se da ćemo nešto i zaraditi. No sigurno ne toliko – uz smijeh nam odgovara Miro.

Islandska ne postoji

No, šalu na stranu, Miro nije nimalo naivan, niti neozbiljan. Zapravo, i sam priznaje da radi svojevrsni pokus, a isto tako je svjestan da neće biti lako sačuvati masline od vremenskih uvjeta koji im baš ne odgovaraju. Zbog toga se, kaže, dobro pripremio i dat će sve od sebe da ih sačuva. – Za sada smo posadili 30 sadnica maslina i ako prežive prvu zimu, za koju kažu da je najteža, dok se one kvalitetno ukorijene, onda ćemo zasaditi još sedamdesetak komada, tako da bude cijela parcela posađena. Za početak. A ako sve bude kako treba, danas, sutra možda ćemo saditi i dalje – pojašnjava nam Miro svoje planove. Ipak, priznaje, i on je isprva tražio sortu islandskih maslina koju je prije šest godina u šali izmislio autor ovih redaka, no, za razliku od novinara RTL televizije, koji su je 'uspjeli pronaći', Miro nije bio te sreće. – Da, tražili smo i mi sortu islandske masline, ali nema je. Ne postoji. Postoji samo u staroj prvoaprilskoj šali Zagorskog lista. No, uzeli smo tri sorte koje su pogodne za uzgoj na nešto nižim temperaturama i koje smo malo proučavali, tako da se nadamo da će uspjeti. Ako ne sve, možda barem jedna ili dvije sorte – pojasnio nam je Miro svoju strategiju.

Ozbiljan plan

Kako nam je otkrio, iako je ovo prvi zagorski maslinik, ovo ipak nisu prve masline u životu koje je posadio u Zagorju. – Masline su zbilja moja velika ljubav i ja ih volim. I prije nego sam napravio kuću tu dolje ispod ovog brijega, uvijek sam znao imati po dvije, tri masline posađene. Znale su prezimiti zimu ili dvije, ali onda bih ih zaboravio zaštititi pa nisu prezimile. No, sad sam se educirao, savjetovao sa stručnjacima i znam kako ću zaštititi ove masline koje sam sad posadio da im pokušam što više pomoći kako bi prezimile. Najbitnije je staviti nešto na zemlju, recimo slamu, kako bi se zaštitio korijen, a specijalni tekstili se stavljaju preko krošnje. To su tekstili koji podižu temperaturu za nekoliko stupnjeva, što joj je dovoljno da se ne smrzne, a opet omogućuju biljci da diše. Meni je to velika želja i bit ću ustrajan. Ako uspijem, imam u planu napraviti i pravi dalmatinski suhozid sve oko parcele. Isto tako, ako uspijem zaštiti ove masline, čak i ako ne budu donosile urod, već samo da budu stabla maslina, onda u dugoročnom planu imam napraviti na sredini maslinika jednu malu, pravu dalmatinsku kamenu kućicu – otkrio nam je Miro.

Podrška prijatelja

Inače, u sadnji prvog zagorskog maslinika ovom su mladom zagorskom poljoprivredniku pomagali njegovi prijatelji, a jedan od njih, Josip Tretinjak, priznao je da mu je isprva bilo smiješno kad je Miro s njime podijelio svoj plan i naum. – Isprva mi je njegova ideja zvučala smiješno i nevjerojatno, no, kako je ta ideja rasla u njegovim očima, nekako mi se na kraju učinilo da sve to ima i nekakvog smisla. Iskreno, sad mislim da mu to uopće nije loša ideja i, s obzirom na klimatske promjene koje se dešavaju, ovo bi čak možda moglo i uspjeti. Svi vele da moraš biti malo lud da bi nešto uspio i da bi se za tebe čulo. A mislim da će se za ovo jako dobro čuti. No, sad je najbitnije sačuvati stabla prvih četiri, pet godina da uspiju prezimiti u ovim našim uvjetima. Nakon pet, šest godina, stablo postane dovoljno samostalno da ti vremenski uvjeti ne utječu toliko na njegov korijen, ali, ponavljam, treba je sad sačuvati prvih nekoliko godina – ispričao nam je Tretinjak.

Novi projekt

Na kraju, ali ne i manje bitno, Miro je inače vrlo ambiciozan i do sad poprilično uspješan poljoprivrednik, koji na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu već nekoliko godina uzgaja lješnjake, kojih ima 450 grmova te sibirsku borovnicu koje ima 1500 grmova. – Sve uzgajamo na prirodan način, sto posto ekološki, bez ikakve zaštite. Koliko bude, bude. Naš je moto da radije neka bude manje, ali neka bude zdravo, pošto je sad takvo vrijeme da sve kupujemo, a znamo što kupujemo – kaže nam Miro, dodavši kako je njegov uzgoj lješnjaka i sibirskih borovnica tek na početku, tako da trenutno sve što proizvede, odmah proda na kućnom pragu. – Trenutno nemamo čak ni dovoljne količine, kolika je potražnja – kaže Miro, koji već ima spreman i novi projekt. -U postupku smo otvaranja destilerije na našem OPG-u, budući da bismo jedan dio sibirskih borovnica, koji klasom ne zadovoljava za prodaju u svježem obliku, pretvarali u džemove i likere. Tako bismo imali cijelu, zaokruženu priču – govori nam Miro, kojem uistinu želimo da mu uspije i ova njegova 'najnovija priča' s maslinama. Tko zna, možda će nam jednog dana, kao sada o destileriji, pričati i o svom planu i potrebi da otvori uljaru za proizvodnju maslinovog ulja. Ovog puta bilo bi to, dakako, pravo zagorsko, a ne islandsko maslinovo ulje.

POGLEDAJTE EKSKLUZIVNI VIDEO: