Mladu misu danas je proslavio vlč. Krunoslav Hikec. Nakon blagoslova u roditeljskom domu u Samcima, procesija predvođena svećenicima i gornjostubičkim udrugama stigla je do Župne crkve svetog Jurja Mučenika, gdje ih je dočekalo mnoštvo vjernika iz Gornje Stubice, ali i okolnih mjesta.

Propovijed na mladoj misi vlč. Hikeca u koncelebraciji s drugim domaćim svećenicima, održao je rektor Svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević, a u svetoj su misi sudjelovali i Vokalisti svetog Jurja te Puhački orkestar VZO Gornja Stubica.

Zahvalnost i oproštaj

Između ostalog, vlč. Krunoslav Hikec zahvalio je svojim roditeljima i svojoj obitelji na podršci u pozivu kojega je odabrao, kao i upravitelju gornjostubičke župe vlč. Nikoli Jurkoviću, časnim sestrama iz Gornje Stubice, svojim mentorima, udrugama i svima koji su sudjelovali u organizaciji slavlja mlade mise, kao i Općini Gornja Stubica i načelniku Jasminu Krizmaniću.

U intervjuu za naš list, vlč. Hikec otkrio je da mladom misom mladomisnik izražava zahvalnost zajednici, koja ga je od početka njegova hoda prema svećeničkom pozivu pratila svojom molitvom i podrškom. – Mlada misa, kao što neki često misle, nije svećenikova prva sveta misa. Mlada misa slavi se u župnoj zajednici iz koje mladomisnik potječe, a karakteriziraju je dva pojma: zahvalnost i oproštaj. Osim zahvale zajednici, mladomisnik se od te župne zajednice oprašta i ide djelovati tako kamo ga nadbiskup pošalje – pojasnio nam je vlč. Hikec, dodavši kako još uvijek nije donesen dekret, stoga još uvijek ne zna gdje će nastaviti djelovati kao svećenik.

Odluka za biti svećenikom

Vlč. Krunoslav Hikec nakon osnovne škole završio je Srednju školu Zlatar za smjer Upravni referent. Nakon toga upisao je studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu te svećeničku formaciju u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu. Diplomirao je i stekao akademski naziv magistra teologije 11. srpnja 2022. godine. Prvi stupanj svetog reda, đakonat, primio je po rukama kardinala Josipa Bozanića u Dubravi u Crkvi sv. Pape Ivana XXIII. lani u listopadu s još 13 drugih kandidata. Đakonski praktikum završio je u Župi sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti u Zagrebu, a drugi stupanj svetog reda, prezbiterat, odnosno svećeništvo, primio je 27. svibnja ove godine, po rukama mons. Dražena Kutleše, novog zagrebačkog nadbiskupa.

Upitali smo ga i kako se odlučio na svećeničko zvanje i je li to bila odluka u koju je odmah bio siguran. – Odluka za biti svećenikom u meni je sazrijevala skoro pa dva desetljeća. Ta odluka kako bi se konačno učvrstila imala je hrpu padova i uspona. Svoj hod u učvršćivanju odluke za svećeništvom mogu podijeliti u tri faze. Prva je nepromišljenog prihvaćanja svećeničkog poziva. To je razdoblje mojeg najranijeg djetinjstva. Kada sam krenuo na Prvu svetu pričest, tada sam imao prve kontakte i doticaje sa Crkvom. I u tom vremenu zadobio sam želju da započnem ministrirati. I tako je od 7. godine moga života započeo hod prema svećeništvu. No, kada dijete o svećeništvu razmišlja, to je kao neka maštarija. Kao kad dijete želi biti astronaut, policajac, vojnik i sl. Tako je kod mene bilo u pitanju svećeništvo. Druga faza jest faza promišljenog neprihvaćanja svećeničkog poziva. To je bilo razdoblje Srednje škole, gdje svaka osoba u pubertetu želi osvojiti svijet i ponajviše uživati. Tada sam i dalje bio aktivan u crkvi u ministriranju, međutim, promišljao sam i o drugim zvanjima te kako bi jednoga dana bilo lijepo imati svoju obitelj i biti obiteljski čovjek. Međutim, krajem srednje škole i kroz bogoslovsku formaciju započela je treća faza moga hoda prema svećeništvu, a to je faza promišljenog prihvaćanja poziva. Ni ta faza nije bila bez padova, međutim, osjetio sam kako me Bog zove u svećeništvo gdje na taj način mogu iskazati Njegovu blizinu. Dijeliti svete sakramente i zajedno moliti sa narodom Božjim. I tako sam u formaciji učvrstio svoju odluku i odlučio se Bogu trajno posvetiti – ispričao nam je 25 – godišnji vlč. Hikec.

Tradicionalan ili moderan svećenik?

Gornja Stubica zajednica je poznata po tome što je do sada dala mnoge svećenike i časne sestre, koji su djelovali i još uvijek djeluju po Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Uz 'friškog' vlč. Hikeca, to su vlč. Ivan Levak, vlč. Stjepan Lukec, vlč. Dubravko Škrlin Hren i vlč. Josip Čulig, kao i časne sestre Ivana Lisak, Danijela Finjar i Bonita Kontent. - Od ranog početka moja obitelj mi je uvijek bila podrška na mome životnom putu. Isto kao i župna zajednica, gdje sam proveo određeni trenutak vremena, kako ministrirajući, tako i koseći travu,  hraneći ovce, čisteći, uređujući web stranicu i slično – kaže vlč. Hikec, dodavši kako bi volio biti Kristov svećenik.

Pojasnio nam je i što to znači. - Da mi vrelo euharistije bude izvor i snaga te se tako oblikujem u poniznosti, strpljivosti, razumijevanju i otvorenosti – kaže. Na pitanje stremi li k tome da bude tradicionalan ili moderan svećenik, kaže kako izbjegava uporabu tih pojmova. – U današnjem se društvenom kontekstu uglavnom ti pojmovi vežu uz krajnosti. A nijedna krajnost nije dobra. Za mene osobno, svećenik treba biti onaj koji korača u skladu sa vremenom. Jer on, kao i svi, živi u svijetu. Pozvan je konstantno ostvarivati dijalog sa svijetom. Ali, nije pozvan biti od svijeta. Ujedno, pozvan je poštivati i uvažavati Evanđelje. Koje je uvijek isto, a opet uvijek iznova aktualno – pojasnio je, dodavši kako onaj svećenik koji živi svoje zvanje u punom smislu riječi, može razviti dobre odnose sa župljanima, ali i na taj način privući djecu i mlade, uz određene socijalne vještine koje treba razviti, spontanost, ali i ponudu događanja u Crkvi.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.

.