Vetropack Straža tvornica stakla d.d. iz Huma na Sutli, koja se nalazi uz samu granicu s Republikom Slovenijom, a dio skladišnog prostora nalazi se čak na slovenskom teritoriju, jedini je proizvođač ambalažnog stakla u Hrvatskoj. Utemeljena je 1860. godine kao mala šumska glažuta u kojoj su se proizvodile staklenke za punionicu mineralne vode u obližnjoj Rogaškoj Slatini. S godinama je tvornica rasla i razvijala se, da bi svoj najveći uspon dostigla krajem osamdesetih kad se u staklani proizvodilo preko 200.000 tona staklene ambalaže godišnje. Početkom rata i raspadom jugoslavenskog tržišta, staklana ulazi u najteže razdoblje svoje povijesti. Ugašene su dvije peći i proizvodnja je znatno smanjena. U rujnu 1996. Stražu preuzima švicarski Vetropack, koji uz ovu hrvatsku, ima dvije staklane u Austriji, te po jednu u Švicarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Ukrajini i Italiji.

Preuzimanje Straže

Iako je u tvrtku stigao tri godine nakon što ju je preuzeo Vetropack, današnji predsjednik Uprave Vetropack Straže Tihomir Premužak upoznat je u kakvom lošem stanju je Vetropack preuzeo Stražu. – Još prije preuzimanja, negdje 1994. godine, Straža je sklopila ugovor o tehničko-tehnološkoj suradnji s tvrtkom Vetroconsult, koja je tehnički i razvojni dio Vetropacka. Već tada su oni kroz konzalting usmjeravali naše tehničare i ostale zaposlenike prema modernijim trendovima u staklarskoj industriji, ali kroz taj konzalting Vetropack je dobio i jasnu sliku o velikom potencijalu Straže, što u kadrovskom smislu, a što u smislu tržišta. No, da bi se taj potencijal ostvario, bile su potrebne investicije, koje Straža u tom trenutku nije mogla realizirati i tadašnje rukovodstvo je došlo 'pred zid' jer nisu mogli nigdje dobiti kreditna sredstva, obzirom da Straža u tom trenutku zbog nagomilanih dugova nije bila kreditno sposobna. Tada je Vetropack iskazao interes da preuzme Stražu i srećom se to sve dogodilo na jedan takav, pozitivan način jer Vetropack Straža je jedan od pet najsvjetlijih primjera privatizacije u Hrvatskoj – ispričao nam je Tihomir Premužak.

'Ključni su ljudi'

Nakon te 1996. godine počinje značajan razvojni ciklus Vetropack Straže. – Od kad je Vetropack preuzeo Stražu, u ove 22 godine, do sad je investirano preko milijardu i šesto tisuća kuna, dakle, više od 200 milijuna eura, što u proizvodni dio, a što u skladišta, miješaonu, reciklaže i upravnu zgradu. No, ne smijemo zaboraviti da su ključ cijele priče ljudi, odnosno, naši zaposlenici. Stražu su stvorile generacije ljudi; djedovi, očevi i sinovi, koji su više od stoljeća i pol stvarali ovu staklanu. No, došlo je novo vrijeme kada je trebalo ljude adaptirati na nove izazove, novu tehnologiju, nove standarde, zbog čega je bilo potrebno podići nivo educiranosti ljudi. To je bio težak i dugotrajan proces, ali u Vetropack Straži je to uspješno napravljeno. Da ljudi nisu bili spremni učiti, mijenjati se, usvajati nova znanja, adaptirati se vremenu koje je dolazilo, pitanje je bi li tvornica uopće opstala. Dakle, ljudi su odigrali ključnu ulogu u čitavom tom našem razvojnom procesu – kaže Premužak, direktor Vetropack Straže, koja danas zapošljava 617 radnika.

Proizvodnja i prihodi

I nakon niza investicija, edukacija, razvoja i unaprijeđivanja proizvodnje, Vetropack Straža danas jedna je od najuspješnijih tvrtki u Hrvatskoj, a kad su poslovni prihodi u pitanju, daleko je najuspješnija tvrtka u Krapinsko – zagorskoj županiji. –Danas proizvodimo staklenu ambalažu svih oblika i boja i to boce za vodu, sokove, vino, piva, alkoholna pića, kao i razne staklene teglice za pakiranje hrane. Trenutno izvozimo 75% naših proizvoda, a 25% proizvoda prodajemo na domaćem tržištu. Godišnje proizvedemo oko 260 tisuća tona stakla, što iznosi oko miljardu i 100 milijuna staklenih jedinica te ostvarujemo godišnji prihod u iznosu od oko 850 milijuna kuna – rekao nam je direktor Premužak.

Reciklaža

Pitanje koje se uvijek postavlja kad je u pitanju proizvodnja staklenih ili PVC boca, je pitanje recikliranja, a direktor Tihomir Premužak sa situacijom u Hrvatskoj, kad je recikliranje stakla u pitanju, priznaje, baš i nije zadovoljan. Previše stakla, kaže, završava po smetlištima, umjesto da završi u Vetropack Straži. – Mi trenutno u smjesi za proizvodnju novih boca koristimo oko 50 posto starog stakla. Imamo svoju reciklažu, a investirat ćemo u dogledno vrijeme i u njenu modernizaciju te povećanje kapaciteta. Moram reći da je naša reciklaža i sad sposobna preraditi svo ambalažno staklo koje je u opticaju u Republici Hrvatskoj. Dakle, svo ono staklo koje završava po smetlištima, rijekama, morima ili tko zna gdje, bilo bi bolje da završi kod nas jer mi bi sve to reciklirali i pripremili da ponovo uđe u naš proizvodni proces. A staklo se može uvijek i uvijek iznova reciklirati u nedogled, bez da gubi svoja svojstva i vrijednosti. Zato i staklena ambalaža jest najzdravija i najprihvatljivija za okoliš – kaže Premužak.

Planovi za budućnost

Iako je Vetropack Straža već sad snažna i uspješna europska tvrtka, Premužak vidi veliki potencijal za njeni daljni razvoj i rast, zbog čega se i planiraju daljnje investicije. – Ne planiramo tapkati na mjestu, već planiramo dalje razvijati našu tvornicu. Nove investicije u proizvodno postrojenje bit će jedan iskorak u novo doba staklarstva. Sve ono što ćemo pokrenuti i što će se događati u narednih pet godina bit će jedan razvojni ciklus novog doba, koji podrazumijeva nove tehnologije, novi pristup proizvodnim linijama, robotizaciju i automatizaciju. Dakle, pogon će za pet godina izgledati drugačije, a za petnaest godina u potpunosti drugačije nego što to izgleda danas, iako je današnji nivo naše proizvodnje jednak nivoima kakvi su drugdje u Europi i svijetu. Mi smo i sad iznadprosječna staklana, ali uvijek nam je cilj biti u vrhu. S druge strane, s novim ciklusima investicija i razvoja dat ćemo ljudima šansu da ostanu ovdje, da ne odlaze u inozemstvo, nego da oni i njihova djeca nađu posao ovdje te da se ovaj kraj i dalje razvija. Isto tako, voljeli bismo da se uz nas razvijaju i druge tvrtke, tako da Vetropack Straža bude svojevrsni razvojni generator ovog kraja – najavio je Tihomir Premužak.