Iako su od najbližeg električnog stupa udaljeni tek nešto više od stotinu metara, četiri kuće u Lipovcu kod Konjščine još uvijek nemaju struje. Mogli su je imati, no Elektra ih je tražila 90 tisuća kuna, što je za njih bilo previše.


-Imamo plin, vodu, telefon, sve. Samo struju ne – kaže Barbara Rožić, koja u Lipovcu kod Konjščine, na kućnom broju 80A, sa svojim nevjenčanim suprugom Zvonimirom Roganom-Gorupom, u lijepo uređenoj, velikoj drvenoj kući večeri provodi uz svijeće i brujanje agregata.

Čudnovati proračuni

Oboje su rodom iz Poznanovca, kuću su izgradili prije sedam godina, prošle su se godine doselili, a još 1994. godine krenuli su u za njih nemoguću misiju, dogovaranje s Elektrom da se njima i njihovim trima susjedima omogući opskrba električnom energijom. Do dana današnjeg, za razliku od svojih stotinjak metara udaljenih susjeda, te četiri lipovečke kuće još uvijek nemaju struje.

-Te 1994. godine, imam ugovor s Elektrom Zabok, tražili su nas 90 tisuća kuna. Pa od kud nama taj novac? Pitala sam ih da bih ja kupila stupove, jer oni nisu skupi, tisuću i tristo kuna dođe jedan, no oni to ne daju. Devedeset tisuća kuna? Pa za kaj su to oni izračunali – čudila se Barbara Rožić koju su najviše razočarala stalna obećanja iz Elektre da će ipak dobiti struju.

-Taj ugovor je ispred Elektre potpisao Zvonko Benjak i on mi je obećal da buju mi dali struju. Oni i ovak moraju povući javnu rasvjetu ovuda jer to traži narod. U blizini je šuma, a žene idu kasno s posla, deca z škole i tako. Onda bi se na tu rasvjetu svi mogli prikopčati i to je to. Svi bi platili priključak –kaže Barabara Rožić te dodaje da njezine molbe i borba nisu završile.

Trafostanica

-Bila sam i prije mjesec dana na Elektri. I sa Benjakom sam razgovarala, iako više ne radi u Elektri, ali ima tamo vezu. Ja sam pokušala preko njega i on je čak tu bio. No, za sad još ništa. Jedan veli, novci su osigurani, drugi veli nema novaca, treći veli već je sve napravljeno, samo se čeka trafostanica. Naime, tu dolje su mještani sami dali parcelu za trafostanicu, tako da Elektra to neće trebati platiti, samo nek naprave. Jer i ti dolje koji i imaju struju, imaju jako slabu struju –objašnjava Barbara Rožić, kojoj činjenica da u svom domu nema struje, nimalo ne umanjuje radost življenja na vrlo lijepoj lokaciji, u vrlo lijepom dvorištu s bazenom, cvjetnjacima, kamenjarima...

Mafija

-Da Bush dođe tu, ne bi se u Ameriku dal. Pa ovo je nešto prekrasno! A nemamo struje. Pa kaj vi mislite, dojdem s posla navečer, pogotovo po zimi, kmica, k´o da si došel..., k´o mračnjak. Sad se snalazimo, imamo benzinski agregat koji troši litru benzina na sat, imamo baterije, svijeće i tako. Snalazimo se –kaže naša sugovornica te se prisjeća da su ona i njezini susjedi jednom umalo dobili struju.

-Prije godinu dana već su bili stupovi tu i netko ih je otpeljal tu dolje iz mjesta u Lipovcu, a stupovi su bili za nas tu. I kad su mještani pitali zašto vozite stupove proć kad su već tu dopeljani, oni su odgovorili „mafija“. Drugo nije odgovor bil nego „mafija“ –prisjećala se Barbara Rožić koja se pita tko je platil sve te silne asfalte i rasvjetu do mnogih zagorskih kleti te se čudi kako to da Elekta traži od nje da plati gradnju mreže, kad bi ona i onako poslije morala plaćati struju?!

Elektra: «Radimo prema propisima»

Nakon razgovora s Barbarom Rožić, s njenim problemom obratili smo se i zabočkoj Elektri. Primio nas je tehnički direktor Željko Cerovečki, no, barem za sada, nismo obavili ništa.

-Mi sve radimo prema propisima, pravilnicima i naputcima Uprave Hrvatske elektroprivrede. Prema pravilniku o priključenjima koja su važila u vrijeme kad je nastao ugovor cijena je bila 90 tisuća kuna i te troškove priključenja trebaju financirati potrošači. Sad se od 01. travnja ove godine nešto promijenilo, no još uvijek sve stvari nisu do kraja posložene. Što se tiče javne rasvjete, ona je stvar jedinica lokalne samouprave, a ne Elektre, a kad je u pitanju trafostanica koju spominje gospođa Rožić, njena gradnja je u planu, no trenutno za to nemamo novaca –jasan je bio Cerovečki.