Prethodni članak
Sljedeći članak

[INTERESA NEMA] 'Pogon radi samo za naše potrebe, jer klijenata nemamo'

Jedina klaonica otvorenog tipa smještena je u Oroslavju, radi prema europskim propisima, a koristi se svega 30 posto njenog kapaciteta


Prva i donedavno jedina klaonica za perad u Krapinsko – zagorskoj županiji, registrirana za europsko tržište, smještena je u Krušljevom Selu u Oroslavju, gdje posluje od 2003. godine otkako postoji obrt za trgovinu i uzgoj peradi ''Peradarstvo Obrubić''.

Prema EU standardima

Vlasnik Josip Obrubić iz Dubravice kaže kako su registrirani za uzgoj sve vrste peradi, od patke, guske i zagorskih purana, dok je sam pogon klaonice smješten upravo u Krušljevom Selu. – Trenutno koljemo oko 2 tisuće komada tjedno, iako nam je kapacitet tri puta veći i možemo pokrivati ne samo Krapinsko – zagorsku županiju, nego i susjedne županije. No, nažalost, nije tako. Pogon radi samo za naše potrebe, klijenata nemamo – ispričao nam je Obrubić. Klaonica radi prema europskim propisima, od samog istovara pri kojem se poštuje zakon o dobrobiti životinja prema europskim uredbama, omamljivanje se vrši striktno električnom strujom i vodenom kupkom, perad transportira linijama do čerupača, nakon čišćenja i ispiranja perad ide u tunel za hlađenje, tek nakon toga na rasjecanje i pakiranje, a onda na pohranu u hladnjače na temperaturu od 0 do 4 stupnja. Meso se s hladnjačama transportira u prodavaonice u Oroslavju, Zagrebu i Karlovcu.

No, za klanje u klaonici, kaže Obrubić, interesa nema, iako su jedini u Zagorju otvorenog tipa. – Rijetko kad nam upadne koji klijent. Ako nam se i javi, nije iz Krapinsko – zagorske županije. Prošle godine smo, prema evidenciji u programu Ministarstva poljoprivrede, klali svega 180 – 200 komada zagorskog purana iz ove županije, a po medijima se govori kako ima 6 do 7 tisuća komada purana u tovu. Što znači da se oko 90 posto zagorskog purana prodaje na crno – kaže Obrubić. Zbog čega je tako, pretpostavlja, zbog cijene.

Problem cijena

Klanje pileta košta 3 kune po kilogramu, purana 5 kuna, a patke i guske 7 kuna po kilogramu, bez PDV – a. No, kaže Obrubić, to ne bi trebao biti neki problem. – Proizvođači dobivaju poticaje za uzgoj. Problem je taj što se ne vrši veterinarska kontrola. Samo nama dolazi svaki dan inspekcija, na stotinu analiza radimo godišnje. Trebali bi se kontrolirati i proizvođači peradi, ulaz jednodnevne peradi, broj uginuća, a ona razlika negdje mora biti. Ili se prodalo na crno ili se klalo u klaonici, druge opcije nema. Problem nisu farme pilića, jer one uglavnom rade za nekoga, ne kolju za tržište, već isporučuju živu perad. Problem su ostali koji prodaju meso peradi, pa se postavlja pitanje gdje to kolju, obzirom da je po zakonu jedino zdravstveno ispravno samo ono što je prošlo klaonicu – kaže Obrubić.

Na vrećici je, naime, potrebna deklaracija koja se dobiva i ispravna je jedino nakon što meso prođe klaonicu, jer uzgajivač peradi nije registriran za prodaju svježeg mesa peradi (ukoliko nema i klaonicu), nego samo za uzgoj žive peradi koja se prema zakonu treba klati u klaonicama koje izdaju dokumente i otpremnice i tek tada roba smije na tržište. – Nije to malo, 2 tisuće komada tjedno za naše potrebe i financijski se pokrivamo, no koristimo svega 30 posto kapaciteta klaonice, pa je pitanje gdje se kolje sva ta perad, ako ne u klaonicama – zaključio je Obrubić.

S kojim se problemima kod uzgoja purana te samog klanja i plasmana susreću uzgajivači, pojasnila nam je Snježana Cingulin, predsjednica udruge Zagorski puran. Obzirom da je i sama vlasnica OPG – a koji se bavi uzgojem zagorskog purana, rekla je kako se s klanjem snalaze na svakakve načine. – S puno se problema mi uzgajivači susrećemo, a najveći je tržište. Kada bismo imali osigurano tržište, i nama bi bilo puno lakše utovariti veliku količinu purana i odvesti u klaonicu. Svi bi radije tako, manje posla i platili bi. Međutim, svi nalazimo kupce sami, koji traže po komad, dva, i za to nam se ne isplati purana ili dva vozi u klaonicu u Oroslavje, koja je jedina u Krapinsko – zagorskoj županiji otvorenog tipa. Za tog jednog ili dva purana morate vaditi putnicu, a onda i platiti klanje 5 kuna po kilogramu, pa se nikome za tako male količine zapravo ne isplati – pojasnila je Cingulin. Dodala je i kako je to vrlo komplicirana problematika, a prvo bi trebalo osigurati tržište. Također, rekla je kako bi trebalo educirati uzgajivače i nuditi im klaonicu, za koju mnogi niti ne znaju da postoji te pred vrijeme klanja većih količina, primjerice pred Božić, odraditi sastastanak s vlasnikom klaonice i dogovoriti suradnju.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook