Luka Čuljak pomoćnik je ministra poljoprivrede o budućnosti malih i velikih poljoprivrednika, poticajima i prilagodbi EU. Rođen je 1972. godine u mjestu Ploča, općina Rama-Prozor, osnovnu školu je završio u Ripcima, srednjoškolsko obrazovanje u Prozoru, dok je poljoprivredni fakultet završio u Zagrebu gdje je i magistrirao.

Do imenovanja za pomoćnika ministra poljoprivrede obavljao je značajne funkcije u poljoprivrednom sektoru Republike Hrvatske. Za vrijeme rata aktivno je sudjelovao u obrani ramskih prostora kao pripadnik brigade Rama. Danas živi u Zagrebu, oženjen je i otac dvoje djece.

Vladina kadrovska križaljka otkriva sve više Zagoraca u ministarstvima, posebno to vrijedi za Ministarstvo poljoprivrede u kojem je Snježana Španjol iz Kraljevca na Sutli postala zamjenica ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine. Vi ste postali pomoćnik ministra. Koje će biti Vaše glavne zadaće i na što ćete usmjeriti svoj rad i angažman?
Čuljak: Kao pomoćnik ministra za ruralni razvoj, EU i međunarodnu suradnju glavna zadaća, kako mene, tako i mojih suradnika biti će što bolja iskorištenost pretpristupnog IPARD-a programa EU za poljoprivredu, koji do sada nije iskorišten u onoj mjeri u kojoj je realno mogao biti. Nadalje, jedan od najvažnijih dokumenata kojeg Ministarstvo poljoprivrede treba izraditi je Nacionalni strateški plan odnosno Program ruralnog razvoja na temelju kojeg će se financirati cijeli drugi stup Zajedničke poljoprivredne politike EU. Znamo li da je financijska omotnica Republike Hrvatske za mjere ruralnog razvoja (II stup)  333 milijuna eura i da će nam ta sredstva u  100 % iznosu biti na raspolaganju već od prve godine članstva točnije od  1.1. 2014.,  govori o važnosti ovog Programa i ruralnog prostora.  Upravo zbog važnosti i značaja ovog Programa mi u Ministarstvu smo već krenuli u pripreme njegove izrade i želja nam je da do kraja ove godine imamo prvi draft.  Isto tako radit ćemo i na proširenju Nacionalnih mjera ruralnog razvoja koje do sada nisu bile prisutne na terenu, a sve u cilju poboljšanja kvalitete života u ruralnim područjima. Također, mogu najaviti da je Pravilnik za mjeru LEADER gotov i da će sama akreditacija od strane EU biti gotova do jeseni, kada i očekujemo prvo raspisivanje natječaja za ovu mjeru.

Vidite li svog nasljednika na funkciji pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu Krapinsko-zagorske županije?
Čuljak: U potpunosti podržavam odluku župana Siniše Hajdaš Dončića da za v.d. pročelnicu imenuje kolegicu Snježanu Murr Huljak, kao dugogodišnju djelatnicu Županije. Isto tako, siguran sam da će kolegica, zajedno sa svim djelatnicama Upravnog odjela za poljoprivredu, nastaviti raditi na dobrobiti razvoja poljoprivrede na području Krapinsko-zagorske županije. Ja bih samo iskoristio ovu priliku i zahvalio svim svojim „bivšim“ suradnicama Snježani, Marini, Ivanki i Draženki na radu kojeg su zajedno sa mnom uložile u razvoj poljoprivrede Krapinsko-zagorske županije.

Puno puta ste isticali da hrvatska poljoprivreda nije spremna za ulazak u EU. Trebaju li se seljaci, posebno zagorski koji imaju male površine i specifičnu konfiguraciju terena bojati konkurencije? Na kojim promjenama treba intenzivno raditi?
Čuljak: Ulaskom u EU naše poljoprivrednike očekuje puno novina i prilagodbi sa standardima poljoprivredne proizvodnje u EU. Činjenica je da oni nisu dovoljno pripremljeni za te promjene i prilagodbe. Kako zagorski, tako i hrvatski poljoprivredni proizvođači, do ulaska u EU imaju još uvijek dovoljno vremena za pripremu i prilagodbu, a ona ponajprije podrazumijeva da moraju maksimalno raditi na udruživanju, te pronalaženju načina da se bave s proizvodnjama koje su profitabilnije i rentabilnije. Činjenica je da će Hrvatska imati na raspolaganju velike iznose za ruralni razvoj, a upravo u tom dijelu vidim veliki potencijal, za kako kažete male proizvođače sa malim površinama, a takvih je u Zagorju najviše. Intenzivno radimo kako bi napravili strategiju i mjere za povlačenje novca iz drugog stupa namijenjenog za ruralni razvoj, a namjera nam je da u suradnji sa strukom, znanošću, poljoprivrednom savjetodavnom službom i sa svim drugim institucijama i agencijama koje djeluju unutar Ministarstva osmislimo mjere koje će biti realne, učinkovite i profitabilne. Ono što bi poručio proizvođačima je da ne bježe od udruživanja nego da se maksimalno potrude i pokušaju shvatiti kako su zadruge, klasteri i drugi oblici udruživanje jedan od načina da se sačuva proizvodnja, lakše pregovara sa otkupljivačima i trgovačkim lancima i da su sami inputi znatno manji. Također, kroz udruživanje se lakše dolazi do repromaterijala itd. Ono što ćemo do ulaska svakako napraviti je da naše institucije na terenu postanu „konzultanti“ našim proizvođačima, da ih usmjeravaju, savjetuju i pripremaju za izradu projekata. Bit će tu puno posla, kako za nas u Ministarstvu, tako i za same poljoprivrednike, jer još uvijek naši poljoprivrednici nisu potpuno spremni za ulazak u EU, ali s mjerama koje će Ministarstvo provoditi od legalizacije objekata do rješavanja problematike poljoprivrednog zemljišta, nadam se da ćemo to postići kao i unaprijediti i modernizirati poljoprivrednu proizvodnju i biti spremni za utakmicu s poljoprivrednicima iz EU.

Najveći problem malim proizvođačima je otkup i preveliki uvoz svega i svačega. Najviše  jadikuju svinjogojci u Zagorju koju su već nekoliko puta najavili da propadaju jer ne mogu prodati svoje odojke. Da li je zbilja šverc toliko uništio stočarski fond i što možemo očekivati od nove vlasti po tom pitanju?
Čuljak: Dugi niz godina suočavamo se s problematikom prevelikog uvoza hrane, dok naši poljoprivrednici teško mogu prodati i plasirati na tržište svoje proizvode. Namjera Ministarstva je da svakako  pojača kontrolu što se sve uvozi u Hrvatsku. Ali ipak moramo biti svjesni da smo potpisali ugovore koji nas obvezuju da imamo otvoreno tržište i otvorenu tržišnu utakmicu. Uvoz se ne može zabraniti, ali možemo sami povećati svoju konkurentnost, proizvodnju i kroz niže otkupne cijene postići to da nema potrebe za uvozom. Realno gledajući, ako primjerice prehrambena industrija ima mogućnost da sirovinu na svjetskom tržištu nabavlja po 10, 20 i 30 posto nižim cijenama ona će to uvoziti. Ali ako na domaćem tržištu istu sirovinu može nabaviti po sličnim cijenama te da je ima u dovoljnim količinama sigurno neće posezati za uvozom. Hrvatski proizvođači sve više i bolje proizvode, a mjere koje će naše Ministarstvo provoditi su usmjerene upravo na strukturne promjene – kako povećati površine kod OPG-a koji imaju potencijal da proizvode više, kako legalizirati poljoprivredne objekte jer je to temelj za sudjelovanje u projektima za ruralni razvoj, kako reprogramirati kredite poljoprivrednicima koji su u problemima i slično.

Tek ste došli na funkcije u Ministarstvo poljoprivrede, a već ste bili 'kršteni' seljačkim prosvjedima nezadovoljnih mljekarima. Mislite li da su njihovi zahtjevi realni i mogu li dobiti pravnu bitku o vraćanju promemorije  za otkupnu cijenu mlijeka?
Čuljak: Početak u Ministarstvu nije bio nimalo lak, od rješavanja naslijeđenih problema od bivše Vlade, izrade Proračuna, suočili smo se i sa prosvjedima nezadovoljnih mljekara. Sektor mlijeka problematičan je u cijeloj EU jer otkupne cijene strašno osciliraju zadnjih godina. Hrvatski mljekari, na nagovor prethodnih Vlada ulazili su u skupe investicije, a kako je došla ekonomska kriza, rasle su kamatne stope, te im na vrijeme nisu isplaćivana kapitalna ulaganja na koja su imali pravo pa su pojedini od njih ušli u financijske probleme. Mi sada imamo situaciju u kojoj pada kupovna moć građana, a time i potrošnja zbog čega prerađivačka industrija ima velike zalihe i velike probleme. S druge strane rasli su inputi u proizvodnji što povećava proizvodnu cijenu litre mlijeka kod proizvođača. Ministarstvo ne može određivati cijenu mlijeka niti može „natjerati“ prerađivačku industriju da plaća više od onoga što njihove projekcije mogu podnijeti. S druge strane intervencije sa 42 lipe prethodne Vlade završila je u listopadu prošle godine i na taj se način više ne smije intervenirati. Sada se nalazimo u pat poziciji, kada je jedino moguće sjesti za stol i odgovorno vidjeti što se može napraviti da se dugoročno riješe ključna pitanja. Smatram da je prošlotjedni Sporazum dobra osnova da se u iduća tri mjeseca, koliko je on na snazi, pronađe način da se pomogne onima koji su u problemima, te da se kontinuirano kroz Savjet za mlijeko prati stanje na tržištu i pokuša postaviti stvari za dalje. Ministarstvo želi pomoći malim proizvođačima da se udružuju, da kroz fondove EU koji nam stoje na raspolaganju dođu do sredstava koja će im pomoći da investiraju i povećaju konkurentnost. Svi smo u istom problemu i nitko nikome nije neprijatelj što se zadnjih dana plasira kroz dio medija. Svima nam je potrebno malo više odgovornosti i snage da se suočimo sa činjenicom da do ulaska u EU moramo biti spremni za nemilosrdnu tržišnu utakmicu. Mi ćemo kao Ministarstvo i dalje davati poticajnu naknadu od 50 lipa po kilogramu mlijeka.

Što će se dogoditi s poticajima koji su kamen spoticanja za mnoge.  Davali su se šakom i kapom, a rijetki su investirali u proizvodnju. Prema novim informacijama,  zagorski poljoprivrednici gube 55 milijuna kuna poticaja. Tko će po novom modelu dobivati poticaje i kakve?
Čuljak: Smisao poticaja je da budu nadopuna dohotku i kao takvi ostaju i kad uđemo u EU. Činjenica je da je svih ovih godina distribucija poticaja bila problematična. Smatram da je sad krajnje vrijeme da se stane na kraj s malverzacijama s poticajima i da se uvede red u sustava poticanja poljoprivredne proizvodnje. Primjerice, ako neko proizvodi pšenicu na jednom hektaru zemlje po svim agrotehničkim uvjetima znači sa certificiranim sjemenom, obavljenim svim pripremama i slično, dok s druge strane neki drugi proizvođač to tako ne radi nego po svome pa u konačnici dobije dvije ili tri tone pšenice, za razliku od prvoga čiji prinos dođe do 6 ili sedam tona, upitno je da li je pravedno da obojica dobiju po hektaru isti poticaj od 2200 kuna. To je samo jedan od primjera. Od sada će sustav funkcionirati da će poticaj dobivati samo oni proizvođači koji se stvarno bave poljoprivrednom proizvodnjom. Da nešto ne štima u načinu dijeljenja poticaja potvrđuje i to da Hrvatska proizvodi sve manje, iako su svih ovih godina poticaji samo rasli. Vrijeme je da svi preuzmemo svoj dio odgovornosti jer nas na to tjera kriza. Država više nema mogućnosti povećavati iznose koji se plasiraju na selo i poljoprivredu, a porezni obveznici sve više traže da za svoja izdvajanja, među ostalim i za poljoprivredu dobiju veću proizvodnju i niže cijene u trgovini. I to je ono što svi moramo shvatiti. Kada je riječ o tome koliko će zagorski poljoprivrednici dobiti, odnosno kako Vi kažete izgubiti  poticaja, moram reći kako poticaji ostaju na istoj razini kao i u 2011. godini i da će kao što su premijer Milanović  i ministar Jakovina najavili biti u potpunosti isplaćeni. U suštini ništa se bitno ne mijenja, ali će se pooštriti kontrole. Kad je riječ o zagorskim poljoprivrednicima, upravo se njima pruža mogućnost povećanja sredstava kroz ruralni razvoj.

Što je s 'malim' seljacima koji su do sada dobivali poticaje preko poljoprivrednih zadruga?
Čuljak:  S tom problematikom sam jako dobro upoznat jer sam i sam organizirao nekoliko sastanaka s Agencijom za plaćanje, HPK, zadrugama i samim poljoprivrednim proizvođačima s ciljem kako pronaći rješenje da i „mali“ poljoprivrednici dobiju poticaje. Problem je u tome što je za ostvarenje prava na poticaj minimalna površina od 1 ha (uvjet EU), a u Zagorju ima puno parcela koje su ispod te površine pa sami poljoprivrednici ne mogu ostvariti pravo na poticaj. Da bi to ostvarili davali su svoju zemlju u najam poljoprivrednim zadrugama koje su na taj način ostvarivale poticaj.  Problem nastaje kada stupa Zakon o potporama koji definira stroži nadzor nad korištenjem zemljišta. Kako zadruge imaju puno zemlje u najmu a nemaju kapacitete za interni nadzor, odnosno ne mogu kontrolirati sve površine dali su obrađene od strane poljoprivrednika, oni odustaju od zakupa zemljišta. Moj savjet je da zadruge i dalje nastave sa zakupom zemljišta od „malih“ poljoprivrednika jer na taj način omogućavaju prihod i poljoprivrednicima  i sebi, a s druge strane doprinose razvoju i opstanku „malih“poljoprivrednika i održivom razvoju svoga kraja. Takvi će dobiti podršku od Ministarstva poljoprivrede, a i od mene osobno.

Donesen je proračun za 2012., koliko je izdvojeno za zagorsku poljoprivredu?
Čuljak: Kao što sam već prije rekao proračun za poljoprivredu je na istoj razini kao i u 2011. godini. Ovo je proračun Ministarstva poljoprivrede koji obuhvaća cijelu Hrvatsku, a ne pojedine dijelove. Ono što mogu poručiti svojim zagorskim poljoprivrednicima jest da se zajedno s lokalnom upravom i samoupravom počnu pripremati za korištenjem sredstava iz drugog stupa odnosno za mjere ruralnog razvoja.