Ima onih koji pored ozlijeđene ili napuštene životinje prođu i samo odmahnu rukom, no srećom ima i onih kojima je spašavanje životinja i njihovo zbrinjavanje dio života. Jedna od takvih je Udruga Vita osnovana 2015. godine s ciljem zaštite životinja i promicanje njihovih prava. Predsjednica Udruge Vedrana Ožegović ispričala nam je kako funkcionira udruga i s kojim se poteškoćama sve susreće.

– Udruga Vita trenutno ima pet aktivnih članova koji nesebično brinu 24 sata dnevno o životinjama koje su na našoj skrbi. Financiramo se isključivo donacijama. Sav naš trud ne bi mogao biti realiziran bez njih. Usko surađujemo s skloništem Luč Zagorja – ispričala nam je Vedrana i dodala kako su do 1. siječnja ove godine spašavale pse i mačke sa ceste, iz često nehumanih uvjeta i raznih dojava te dovodile svojim kućama.

Promjene u sustavu

Od Nove godine mi kao udruga više ne smijemo uzimati životinje na svoju skrb prije nego što one prođu karantenu u našem skloništu. Sada na dojave ili vlastiti pronalazak životinje odmah kontaktiramo komunalnog redara koji mora izdati nalog za sklonište za nađenu životinju – dodala je Vedrana i spomenula kako nažalost sve općine u našoj županiji nemaju potpisan ugovor sa skloništem kako im zakon nalaže, pa je u tim jedinicama lokalne samouprave teško djelovati kad se nađe životinja. Udruga Vita usko surađuje sa skloništem za životinje Luč Zagorja. Zajedno s njima sve pse čipira, cijepi, kastrira i sterlizira, a Vedrana nam objašnjava kako je s mačkama malo teže jer se mačke još uvijek ne čipiraju.

Betty, 3 godine stara kujica srednjeg rasta, aktivna, cijepljena, čipirana i sterilizirana

– Životinje pod našom skrbi budu najmanje 30 dana i potom krenemo tražiti odgovarajući dom i udomitelja – govori Vedrana i dodaje kako građani ne znaju koliko je potrebno novaca za spašavanje i propisno zbrinjavanje životinja. – Mnogo ljudi ne shvaća koliko zaista košta jedan pas kad ga pokupite s ceste. Za kuju od 25 kilograma troškovi što se tiče cijepljenja, čipiranja i čišćenja od parazita i sterilizacije stoje oko 1000 kuna. Tu su i troškovi hrane i prijevoz do veterinara. Trošak bolesnog psa ili mačke je daleko veći – objašnjava Vedrana. Udruga želi promovirati zakon o zaštiti životinja, ali humaniji pristup prema njima.

Uključene emocije

Članice udruge se gotovo uvijek vežu za životinju koju spase. – Svako spašavanje ima svoj tijek. Najlakše je kada psa nađete na cesti, a najteže kada ih spašavate ih nehumanih uvjeta, odnosno kada su životinje psihički ili fizički zlostavljane. Neke situacije se toliko urežu u pamćenje i nemoguće je suspregnuti emocije – govori Vedrana i izdvaja teške slučajeve.

Munja i Sporko, 9 mj., cijepljeni, kastrirani, othranjeni u stanu gdje i sada borave. Prevelike maze i iznimno pitomi mačori

– Iz dvorišta iz Krapine smo spasili pet pasa. Oni su danima bili bez hrane i vode na 35 stupnjeva. Kada smo spasili jednog psa, ljudi bi doveli drugog i nažalost nadležni veterinar nije reagirao – govori Vedrana i dodaje kako je tu i slijepa maca Una koja je zajedno s mačićima bila bačena u rijeku Krapinu kod Velikog Trgovišća.

– Tu je i Božo koji je pod skrbi skloništa, kojemu je čeljust bila zdrobljena ljudskom rukom i to nekoliko puta – objašnjava Vedrana i priznaje kako je ovaj oblik aktivizma itekako stresan. – Osobno unosim u svaki posao i kroz cijeli život emocije pa tako i u ovom volontiranju i ponekad mi je jako teško. Ne umre samo pas, mačka ili zec. Umre ravnopravan član obitelji, prijatelj i prije svega učitelj – emotivno objašnjava Vedrana. Za kraj nam govori kako Udruga ima planova za budućnost. Sada naime rade na provođenju sterilizacije mačaka diljem županije i financiraju se preko donacija.

Najmlađa volonterka i Felix je star 5 god, cijepljen, čipiran, kastriran

– Pokušavamo uspostaviti bolju surdanju s općinama i gradovima i želimo pomoći našem skloništu u udomljavanju psa – govori za kraj Vedrana i pritom zahvaljuje svim ljudima dobra srca, ali i skloništu Luč Zagorja na požrtvovnosti i suradnji. - Apeliram na komunalne redare, općine i gradove da imaju više razumijevanja za životinje, da svoj posao rade brže i bolje (čast izuzecima) i na kraju na neke veterinare i veterinarske inspektore da ipak svoj posao gledaju barem malo humanije i odgovornije jer oni su jedni od tih koji bi trebali biti vodilja svima nama – govori Vedrana.

Piki i dalje traži dom. Star oko 10 mj. kastriran, ocišćen od unutarnjih i vanjskih nametnika