Najpoznatiji slikarski bračni par na stubičkom području, Mariju i Ivana Čukelj iz Stubičkih Toplica, već više od 40 godina veže ljubav prema umjetnosti i slikarstvu, ali i jednoga prema drugome. Nakon što su se upoznali u Varaždinu preko zajedničkoga posla, iza sebe imaju 43 godine braka i više od dvije tisuće slika te stotinjak zajedničkih i samostalnih izložba.

Slikarska priča iz osamdesetih

Oboje su završili Školu primijenjene umjetnosti, a upoznali su se kad je Marija došla raditi u poduzeće Vis Varaždin, gdje je on radio kao dizajner u izradi kravata. Oženili su se 1975., a deset godina kasnije krenula je i njihova slikarska priča. – Sklonost prema estetici i umjetnosti postojala je od malih nogu, razvijala se kroz školu i posao, a sa slikarstvom nas je povezao prijatelj Jurica Varga, kada smo se učlanili u njegovu likovnu udrugu u Varaždinu. Tada smo krenuli sa slikanjem, izložbama i sudjelovanjem u likovnim kolonijama – ispričala nam je 65 – godišnja Marija, koja je do mirovine radila u Regeneraciji u Zaboku, a 76 – godišnji suprug Ivan u Muzeju seljačkih buna. – Iako imamo i kraće periode kada uopće ne uzmemo kist u ruke, a to se odmah osjeti u radovima, mogu reći da je slikanje svakako obilježilo naše živote, jer smo stalno u tome – kaže Ivan, koji iza sebe ima oko 650 slika za koje je inspiraciju najčešće našao u prirodi, baš kao i Marija, koja je dosada naslikala oko 1350 slika. Uglavnom su to tehnike akvarela, akrila i ulja na platnu, ali i kombinirane tehnike.

Različiti stilovi

Iako ih zajednička ljubav prema slikarstvu se ove godine veže i svi ih već znaju kao ''tim'', jer na izložbe i događanja uvijek idu zajedno, kažu kako se nikada zajedno nisu potpisali ni na jednu sliku. Imaju različite stilove, i što se tiče načina rada i razmišljanja. Dok Marija često slika pejzaž, sare hiže, cvijeće, životinje, ali i apstrakciju, Ivan voli slikati figure i portrete ljudi. Vrlo su aktivni na stubičkom i zagorskom području, a prošli su i mnoge likovne kolonije po Hrvatskoj i susjednim zemljama. – Želimo na neki način kroz slike sačuvati ono što će nestati, zabilježiti stare hiže, vodenice, da ostanu barem na slici – kaže Ivan. Prisjetili su se i da je slikarstvo danas mnogo drugačije od onoga od prije dvadesetak godina. – Danas ima jako puno priučenih slikara i teško je zapravo razlučiti koliko se što cijeni. A sliku je danas teško prodati. Dok sam ih prije prodavala po dobroj cijeni i to barem dvije, tri s jedne izložbe, danas napravim i četiri izložbe, a ne prodam niti jednu. Ljudi nemaju novaca i ne mogu si priuštiti. Mnogi put bi netko kupio i moju sliku, a kad vidi cijenu, odustane. A ja je ne mogu prodati samo da pokrijem materijal – kaže Marija. Ipak, koliko je sliku lijepo naslikati, što smo doznali od ovo dvoje umjetnika, toliko ju je i lijepo imati u svome domu. Jer slika je, kako su nam rekli Marija i Ivan, ipak na neki način odraz vremena, mjesto na platnu gdje je sačuvana neka uspomena, trenutak, lice ili predmet.

Marija i Ivan 16. studenoga postavili su zajedničku izložbu ''Male slike'' u Galeriji Stub – kluba u Donjoj Stubici. Izloženo je 66 malih slika, od veličine 2x2 do 40x60. Presjek je to njihovih minijaturnih slika tijekom više od 30 godina rada, a iako najviše rade ulje na platnu, osim toga ove su male slike rađene i akvarelom, akrilom i kombiniranim tehnikama. Izložba koju je organizirao Multimedijalni centar Stub – klub je otvorena pod pokroviteljstvom Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Ministarstva kulture, Krapinsko – zagorske županije i Grada Donja Stubica, a može se pogledati još dva tjedna