Prije pedesetak godina odlazak u mlin nije bio neobična pojava, baš ni kao činjenica da je u svakom većem mjestu postojao barem jedan mlinar. Žito se tada mnogo više sijalo, a vozilo se u mlin te se za često za uslugu mljevenja gazdi ostavljala određena količina brašna. Danas je odlazak u mlin po brašno sve samo ne uobičajena aktivnost. Ljudi sve manje siju žito i obrađuju zemlju, a i sve manje imaju naviku odlaska po brašno u mlin. Akcije i široka ponuda u trgovačkim centrima zasigurno su također pridonijeli tome. U našoj županiji još je uvijek u funkciji nekoliko mlinova. Naša je ekipa posjetila mlin obitelji Ovčarić u Jalšju koji je, možemo slobodno reći, obiteljsko nasljeđe i posao koji se prenosi s generacije na generaciju.

Djed, otac, unuk…

Dočekali su nas majka i sin, Marica i Željko Ovčarić koji su nam ispričali povijest samog mlina. – Ovaj posao zapravo je započeo moj djed Juraj Ovčarić sada već davne 1955. godine, a nastavio ga je 1976. moj otac Ivica. Kada je on preminuo, ja sam 2014. godine preuzeo posao. To je ta naša obiteljska tradicija koja ni u jednom trenutku nije prekinuta. Mlin danas radi na elektromotor, a kukuruz meljemo na kamen – započeo je 32 – godišnji Željko Ovčarić svoju priču. Iako poprilično mlad, Željko koji je završio srednjoškolsko obrazovanje za komercijalista, nikada nije dovodio u pitanje činjenicu da će nastaviti s obiteljskom tradicijom. Zbog toga je prije nekoliko godina u Zagrebu završio školovanje za mlinara te je, vrlo vjerojatno, jedini izučeni mlinar u našoj županiji.

– Ma nije vam to popularno zanimanje. Ja sam tada bio jedini koji se školovao za mlinara. Oko godinu dana sam hodao na predavanja i polagao ispite koji su većinom vezani uz tehnologiju i princip na kojem mlinovi rade – rekao nam je mlinar Željko, uz kojeg je u obrtu zaposlen još jedan radnik, a rade svaki dan od 8 do 16 sati te subotom od 8 do 12 sati.

Sve više kupaca

Posla, kažu Marica i Željko, ima, no ne onoliko koliko je bilo prije. Ratnih se godina, prisjeća se Marica, na brašno čekalo i po nekoliko dana. Ipak, slažu se naši sugovornici, ljudi su počeli sve više prepoznavati kvalitetu i razliku između kupovnog i svježe mljevenog brašna.

– Još nam uvijek ljudi dovoze svoje žitarice da im meljemo, no sve više imamo i onih koji dođu brašno samo kupiti. Primijetili smo da je sve više Zagrepčana koji nam se iznova vraćaju, pa nas preporuče svojim prijateljima, susjedima i tako se zapravo širi glas o našem mlinu – rekao je Ovčarić dodajući je brašno koje se kupi u mlinu hrvatskog podrijetla, svježe i bez bilo kakvih aditiva. Ovčarići još uvijek obrađuju mnogo zemlje, siju pšenicu i kukuruz, a sada, pričaju, dolazi vrijeme kada će i posao ići bolje. Naime, s dolaskom božićnih blagdana mnogo je veća potražnja za brašnom, baš kao i prije svih većih blagdana poput Uskrsa ili Svih Svetih.

– Znate, kad se skuhaju žganci ili kad se ispeče kruh od kukuruznog brašna mljevenog ovako na kamen, u mlinu, okus je sasvim drugačiji. A tu je i taj starinski miris – dodala je Marica. Iako je mlin sada preuzela najmlađa generacija Ovčarića, ispred samog ulaza stoji kotač na kojem je mljeti počeo djed Juraj kao podsjetnik na tradiciju i lijepu obiteljsku priču.