Adam Končić iz Brestovca Orehovičkog, jedan od najpoznatijih Zagoraca, kazališni i televizijski glumac, pjevač, zabavljač i jedan od utemeljitelja Glumačkog festivala u Krapini, u razgovoru za Zagorski list osvrnuo se na prvih deset godina festivala, na jubilarni, deseti GFUK koji počinje ovog vikenda, kao i na planove za budućnost.

ZL: Ove godine održava se deseti, jubilarni GFUK pa je to prilika da se podsjetimo onog prvog. Kako se rodila ideja i tko je sve zaslužan što je prije deset godina pokrenut Glumački festival u Krapini?

Končić: U to vrijeme igrao sam jednu predstavu koju je napisao Ladisalv Prežigalo, a zvala se 'Sudbine'. I mi smo 2007. Godine bili na gostovanju po moru i vraćajući se s te jedne mini turneje, došli smo na ideju da bi mogli pokrenuti nešto slično kao što su u svojim krajevima pokrenuli Goran Navojec i Vedran Mlikota. Znači, putujući doma u tom kombiju je pala prva inicijativna ideja, a zamisao je bila da to bude regionalnog karaktera i da okuplja što je moguće više ljudi. Naravno, bilo je puno otvorenih pitanja, što, gdje, kako si kim, u kojoj dvorani… i odmah smo konstatirali da idemo prvo pitat Krapinu. Otišli smo u Pučko otvoreno učilište u Krapinu, tad je ravnateljica bila Viktorija Krleža i dvorana je u to vrijeme bila pred samo otvaranje nakon obnove. I tako smo organizirali festival taman kad je dvorana bila novouređena, dakle, u proljeće 2008. Godine.

ZL: I taj prvi festival ste odmah vrlo dobro popunili predstavama.

Končić: Prvi festival je trajao deset dana u komadu, imali smo deset predstava za redom. On je sada, nakon deset godina, ponovo vezan uz nekih dvanaest naslova, ali tu se u međuvremenu, kroz ovih deset godina, javljao neki ritam od šest do deset naslova. Naime, nakon druge godine mi smo već, zapravo, vidjeli da nas to jako iscrpljuje i da publika najviše dolazi preko vikenda i da bi festival trebali bazirati uz dane u vikendu. Tako da je GFUK od treće godine posložen da su predstave vikendima u Krapini, ali onda smo paralelno tu treću godinu festivala krenuli s nuđenjem predstava po Zagorju. To je bio pilot projekt s mojim Baladama Petrice Kerempuha, dakle, ovo je sad već osma godina u kojoj nas 25 općina i gradova podržava u smislu širenja tih predstava po Zagorju.

ZL: Vi ste osnovali i Kulturnu udrugu Glumački festival u Krapini, koja okuplja velik broj društveno aktivnih osoba u Zagorju i koja je nositelj čitavog projekta.

Končić: Da, broj članova Udruge je varirao. U početku je imala nekih 115 članova, danas ih ima oko osamdesetak. To nisu ljudi samo iz Krapine, već iz cijelog Zagorja, a imamo i nekoliko članova iz Zagreba. Dakle, riječ je o ljudima koji na ovaj ili onaj način žele doprinijeti širenju kazališta i dramske umjetnosti Zagorjem.

ZL: Znači, riječ je o velikom projektu u kojem je puno posla i za kojeg velik broj ljudi konstantno radi.

Končić: Itekako. Mi smo naše aktivnosti, u međuvremenu, proširili i na neka djelovanja van ovog perioda samog festivala. Znači, u devetom mjesecu traje Tjedan kajkavske kulture u Krapini i u njemu sad već dvije godine participiramo kao Udruga, u smislu organizacije jedne predstave na kajkavskom. Mislim da je bilo nedopustivo da imamo Tjedan kajkavske kulture bez jedne profesionalne predstave. Tako da smo za 50., jubilarni Tjedan kajkavske kulture dali prvu predstavu, prošle godine drugu i vjerujem da će se ta lijepa suradnja nastaviti i dalje. S druge strane, mi vam s pripremama za GFUK krećemo već krećemo u prosincu, kad se uz Dan Grada Krapine nađemo i dogovorimo određene smjernice za naredni festival. I tad, sredinom siječnja, krećemo u ozbiljan posao, kako bi u finalu festivala sve bilo kako treba. Zadnjih godina se to već iskristaliziralo da festival traje 17 dana, od petka po Uskrsu do treće nedjelje iza toga. Dakle, tri vikenda za redom su predstave u Krapini, a svi ostali dani, od nedjelje do petka, traje GFUK i po Zagorju.

ZL: Osim brojnih predstava i njihovih izvedbi, GFUK ove godine obiluje i koncertima, izložbama, promocijama…. Što biste posebno istaknuli?

Končić: Pa mislim da je središnji koncert upravo onaj slavljenički, povodom desete obljetnice GFUK-a, koji se održava u četvrtak 27. travnja. Koncert se zove 'Obljetnički spomenar', to je glazbeno – scenski kolaž koji je osmišljen iz radova Ladislava Prežigala, kojim obilježavamo deset godina našeg festivala, ali i pedeset godina Prežigalovog umjetničkog rada. On iza sebe ima preko 20 objavljenih zbirki poezije, ima 5 kazališnih drama te dva mjuzikla, Ruža na asfaltu i Crna kuća. Na tom koncertu bit će vrlo atraktivni izvođači, od Damira Kedže, preko Hrvoja Foretića, Paule Jusić, Gordane Ivanjek Tušek, do našeg nezaobilaznog Ivice Pepelka i mnogih drugih. No to nije jedini koncert. Održat će se i drugi, 4. svibnja, koji nudi filmsku glazbu, uz tambure i puhače u istoj večeri.

ZL: U ovim deset godina GFUK je narastao u najveću zagorsku kulturnu manifestaciju i po broju izvedbi i po broju posjetitelja. Ljudi GFUK uglavnom personaliziraju s vama, s Adamom Končićem. Pa kakvi su vaši osobni dojmovi nakon deset godina?

Končić: Naša misija još uvijek traje jer GFUK je neupitan i snažan u svojoj kolijevci, u Krapini, ali mi želimo širiti i dalje dramsku umjetnost diljem Zagorja kroz naš projekt 'GFUK i po Zagorju', što se pokazalo vrlo interesantnim za jedan veliki dio gradova i općina, a za mene to neće biti do kraja realizirano do onog dana kad svaki gradonačelnik i načelnik u Hrvatskom zagorju ne shvati da minimalno jedna predstava profesionalne glumačke trupe ili kazališta godišnje treba pod obavezno biti kao upotpunjenje kulturnog života građanstva te sredine. Ne govorim da ti gradonačelnici ili načelnici moraju uzeti profesionalnu predstavu u sklopu našeg festivala. Mi već u rujnu svake godine, kao Udruga, šaljemo zamolbu svim gradovima i općinama Hrvatskog zagorja da nas stave u potencijalno planiranje financija za sljedeću godinu. Dakle, na vrijeme. Ako mi se netko javi u siječnju, kada mi krećemo s konkretnim nuđenjem programa, sve je to lijepo i u redu. Međutim, još uvijek imamo onih gradonačelnika i načelnika koji se uopće ne očituju, niti u rujnu, jednim kratkim mailom: 'Hvala lijepa, ne interesira nas to', niti u veljači kada im pošaljemo drugo pismo s ponudama konkretnih predstava. Žalosno je da Hrvatsko zagorje još uvijek ima jedan broj gradonačelnika i načelnika, koji misle da je kulturni amaterizam u njihovim sredinama dovoljan za razvitak svojevrsne kulturne kazališne svijesti njihovog građanstva. Ja jednostavno te dvije stvari ne bih nikad stavljao u isti koš. Prekrasno je dati neki novac za razvitak lokalnog KUD-a, amaterske glumačke družine i sličnih udruga. I to je nužno i to je dobro. Međutim, zna se što je profesionalno kazalište, profesionalna glumačka trupa i ako jedna takva profesionalna predstava ne dođe jednom godišnje u vašu općinu ili grad pitam se kakav ste to vi načelnik ili gradonačelnik.

ZL: Ali evo, unazad tri godine GFUK se proširio i izvan granica Krapinsko – zagorske županije. Tako i ove godine gostujete u nekim općinama u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji. Imate li i tu planova za širenje?

Končić: Naravno. Ima još puno općina i gradova u Krapinsko – zagorskoj, Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji u kojima možemo gostovati s našim festivalom, ali ima prostora i za više od toga. Naime, bilo je i izaslanstvo naših Hrvata iz Gradišća kod nas u Krapini, a isto tako će izaslanstvo kulturnih udruga Hrvata iz Mađarske doći na naš glumački festival, tako da ima naznaka širenja ove lijepe festivalske priče i u mjesta gdje žive naši Hrvati u Austriji i Mađarskoj.

ZL: Znači, bit će i GFUK po Europi?

Končić: Pa evo, skoro da je tako. U svakom slučaju prekoračit ćemo hrvatsku granicu s našim djelovanjem, odnosno, našim festivalom. Prvi kontakti su već napravljeni i tražimo još partnera s mađarske strane, ali već i tu imamo dobre naznake. Dakle, priča ide dalje. Ima još prostora po Hrvatskom zagorju, ne samo u Krapinsko –zagorskoj županiji, gdje imamo podršku same Županije još od vremena županice Sonje Borovčak i sad župana Željka Kolara, nego i u susjednim županijama. Zato, evo, još jednom apeliram na načelnike i gradonačelnike, koji se do sad nisu htjeli ili mogli uključiti, da shvate da tu nije stvar nekog novca, nego samo malo dobre volje.