Već petu godinu zaredom, Svjetski festival hrvatske književnosti u Hrvatskoj ugošćuje uvažene hrvatske književnike i književnice kao i one hrvatskih korijena, koji pripadaju hrvatskoj književnosti i hrvatskoj kulturi. Ovaj se festival održava u Zagrebu, od 15. do 17. studenoga, u danima sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, a osmislio ga je Organizacijski odbor kojeg čine; akademik Ivan Aralica, akademik Luko Paljetak, dr. sc. Željka Lovrenčić, dr. sc. Tuga Tarle, književnici Božidar Petrač, Đuro Vidmarović i Stjepan Šešelj.

Peti po redu

Od drugih svjetskih Festivala koji se održavaju u Republici Hrvatskoj, SFHK se razlikuje po tome što na njemu sudjeluju književnici iz svijeta, hrvatskih korijena i podrijetla te nas svojim izlaganjima upoznaju sa statusom hrvatskih književnika u državama u kojima žive. A sve to kasnije objavljuje se u Zborniku SFHK. Organizacijski odbor na Festival poziva i hrvatske književnike koji su u susjednim državama pripadnici nacionalnih manjina, Gradišća (austrijskog, madžarskog, slovačkog i moravskog), Molisea, Mađarske i Rumunjske, kao i Hrvate iz Bačke i iz Boke kotorske odnosno Svebarja - Crne Gore. Potporu do sada održanim Svjetskim festivalima dali su Društvo hrvatskih književnika, Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika, a sada je suorganizator Matica hrvatska na čelu s predsjednikom Mirom Gavranom. Na žalost, ni Ministarstvo kulture RH, niti Gradski ured za kulturu grada Zagreba, nisu ove godine podržali Festival svojom potporom.

Ove godine, SFHK je posvećen položaju hrvatskih književnika na Novom Zelandu, iz koje dolaze književnice hrvatskih korijena, Tanya Unkovich/Tanja Unković i dr. sc. Nina Nola. Danas, posljednjeg dana Festivala uputili smo se u Staru školu u Mirkovcu gdje je održan nastavak izlaganja sudionika na temu položaja hrvatskih književnika u državama u kojima žive i vezama s matičnom hrvatskom kulturom i književnošću kao i odnos Hrvatske prema njima te izgledi tih veza sutra i ubuduće, s posebnim naglaskom na hrvatskom doprinosu kulturi u Crnoj Gori, od kulture svakodnevnoga življenja do vrhunskih ostvarenja u književnosti, glazbi, slikarstvu, arhitekturi… vjerskom životu, brodogradnji, pomorstvu, katedrali i crkvama, zaštiti i čuvanju baštine.

Skup za Zagorje

Ispred Poslovnog kluba Skup za Zagorje koji je osnovan na inicijativu Dragutina Kamenskog, vlasnika poduzeća Kamgrad, Goran Bradić, ujedno i vlasnik pansiona Stara škola ispričao nam je kako je Poslovni klub angažiran oko podupiranja poslovnih ideja i projekata za Zagorje, ali i kulture.

- Pokrovitelji smo jednog od tri dana Svjetskog festivala hrvatske književnosti. Država se baš i nije previše tu pokazala, Ministarstvo kulture bi taj festival trebalo značajno više poduprijeti jer tu nema politike. Tim ljudima treba zahvaliti i poduprijeti ih jer šire Hrvatsku kroz pisanu riječ i na taj način čuvaju hrvatski identitet i nacionalno biće u dijaspori. Hrvat, a pogotovo eksponirani nije lako biti u nekim zemljama. Tko piše taj se i izlaže. Nije bilo lako ni kroz povijest i tim ljudima se treba odužiti jer su bili i jesu uz Hrvatsku. Kultura i književnost ne poznaje granice – rekao je Bradić, a na pitanje konkretnih, nazovimo ih pogodnosti, koje Krapinsko – zagorska županija dobiva organizacijom SFHK-a u Zagorju, objašnjava kako mnogi od književnika još nisu bili u Zagorju, a siguran je da će mnogi njihovi kolege i prijatelji i Zagorju slušati upravo od njih.

- Za Zagorje će se čuti kroz Hrvate i njihove prijatelje u cijelom svijetu. Za Staru školu, također, kao i za turističku priču Bajke na dlanu. Ako itko može išta lijepo napisati, onda to mogu književnici i književnice. Iskreno, mislim da više profitira Zagorje nego Stara škola. Sigurno ovo neće dići naš promet, poslovanje ili profit, ali u ukupnoj priči naše Bajke na dlanu, cijenimo i poštujemo pisanu riječ kojom se diče naši književnici, ali i mi kao narod – zaključio je Bradić.

Hrvatski književnik, član Povjerenstva za organizaciju SFHK-a Stjepan Šešelj izrazio je veliku zahvalnost Bradiću, ali i zadovoljstvo ovogodišnjom realizacijom Festivala.

- Festival je ove godine lijepo uspio. Prvi dan u Matici hrvatskoj gdje su bili svi sudionici, svi naši sponzori, a u ime malih, a veoma značajnih podupiratelja govori i gospodin Goran Bradić koji je izvrstan govornik o značaju podupirateljstva za ovakav Festival koji okuplja hrvatske književnike iz svijeta iz engleskog, njemačkog, španjolskog govornog područja i hrvatske književnike iz Hrvatske i okolnih zemalja. Ja se gospodinu Bradiću uistinu zahvaljujem na svemu. Danas sam ovdje tek drugi put, a Bradić je na otvorenju festivala rekao da 'Dok budemo živi skupa ćemo raditi Svjetski festival'. I na tome mu hvala - rekao je Šešelj.

Ogromni tragovi

Adrijan Vuksanović, Hrvat iz Crne Gore i Boke kotorske, predsjednik jedine hrvatske parlamentarne stranke u Crnoj Gori Hrvatske građanske inicijative ispričao nam je kako se uvijek raduje dolasku u Zagorje i Hrvatsku općenito. Priča nam, dolazi iz kraja gdje je očito da Hrvati nisu samo puko biološki trajali već su ostavljali ogromne materijalne, kulturološke i duhovne tragove.

- Danas smo se okupili zahvaljujući hrvatskoj književnosti iz različitih dijelova svijeta. Došli smo ovdje u Mirkovce kako bismo podijelili iskustva i dojmove, homogenizirani i okupljeni oko svog nacionalnog identiteta koji predstavljamo kroz društvene djelatnosti, kroz politiku, ali i kroz kulturu i književnost. Dolazim iz kraja gdje je očito da Hrvati nisu samo puko biološki trajali već su ostavljali ogromne materijalne, kulturološke i duhovne tragove i to je ponos, ne samo Hrvata u Crnoj Gori i Boki kotorskoj već svih Hrvata jer to što su naši preci realizirali na tom području, predstavlja sveukupnu Hrvatsku, kulturno blago s kojim se predstavljamo, a istodobno smo pozvani i mi stvarati nove vrijednosti kako bismo bili dio hrvatske opstojnosti i na kulturnom i duhovnom polju – poentirao je Vuksanović.

Hrvatski književnik iz Gradišća, umirovljeni novinar, Jurica Čenar, po drugi je put na SFHK-u. Zastupa, kako kaže, gradišćanske Hrvate, dio hrvatskog naroda koji se iselio prije 500 godina i pridržao svoj jezik, svoje običaje i svoju kulturu.

- Mi doma razgovaramo malo arhaičnijim jezikom koji se malo teže razumije pa nas i zato tu drže Slovencima, iako to nismo. Radim na rječniku njemačko – gradišćansko – hrvatskog jezika. Generacije koje se bave tim jezikom sada imaju lak pristup. Postoji i aplikacija za njega, a sudeći po broju skidanje aplikacije evidentno je da su ljudi zainteresirani. Osim toga, mladi rječnik koriste i u školi. To je način komunikacije – rekao je Čenar koji kaže kako je Gradišće vrlo slično Zagorju – bregovito i pitomo, a krase ga uljudni i topli ljudi.

.

.

.

.

.