Hrvatski laburisti-Stranka rada je hrvatska lijeva politička stranka, socijaldemokratskog svjetonazora, osnovana 2010. godine. Na parlamentarnim izborima 2011. godine je doživjela relativno veliki samostalni uspjeh, osvojivi šest mandata u Hrvatskome saboru, a 2013. godine je na izborima za Europski parlament uspjela osvojiti jedno predstavničko mjesto. Pet godina nakon osnutka Hrvatske laburiste potresaju odlasci članova, ali i pad rejtinga. U ovome trenutku stranka je spala na samo 0,8 % podrške u javnosti. Tome je doprinio i izborni poraz u svibnju 2014. godine, nakon što Hrvatski laburisti nisu osvojili niti jedan mandat u Europskom parlamentu, a tadašnji čelnik stranke i njezin osnivač Dragutin Lesar podnio je ostavku.

U ljeto 2015. godine Nacionalno vijeće stranke donijelo je odluku da se pred parlamentarne izbore priključi vladajućoj Kukuriku koaliciji, a upravo je ta odluka izazvala nezadovoljstvo većine članova, koji ne podržavaju neoliberalnu politiku SDP-a predvođenog Zoranom Milanovićem čija želja za održanjem na vlasti zbog svojih pragmatičnih i utilitarističkih interesa prolazi sve političke transformacije, pretvarajući se iz socijaldemokrata u uvjerenog tuđmanistu koji opasnim kompromisima uništava ljevicu, a sa njime na čelu ideja socijalne pravde pokopana je za sva vremena. Danas hrvatski Laburisti broje tri zastupnika u 8. sazivu Hrvatskog sabora, a jedan od njih je i najgorljiviji zagovornik rehabilitacije hrvatskih Laburista te kandidat za predsjednika stranke na predstojećem unutarstranačkom izbornom Saboru, g. Tomislav Končevski, potpredsjednik Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove te član Odbora za regionalni razvoj i fondove EU, predsjednik Podružnice Hrvatskih laburista KZŽ, potpredsjednik Županijske skupštine KZŽ, sudionik domovinskog rata itd.


Poznati ste zagovornik socijaldemokratskih, lijevih ideja koje su ujedno i napisane u preambuli novog Statuta stranke Hrvatski laburisti-Stranka rada. Koliko se po Vama iz današnje perspektive stranka odmakla od svojih izvornih osnivačko-vrijednosnih temelja s obzirom da ste ujedno i njezin osnivač?

Hrvatski laburisti od samoga početka djelovanja na političkoj sceni, zastupaju vrijednost socijalne države, borbe za radnička prava i poštene politike, osobno se nisam odmakao od tih vrijednosti kao i većina mojih istomišljenika. Danas, kada 31. ožujka, slavimo šest godina postojanja laburističke stranke rada, moram priznati da sam razočaran događanjima u sranci koje su kulminirale u ovih posljednjih nekoliko godina njena postojanja. Pri tome prvenstveno mislim na nejedinstvo, gubljenje identiteta te iznimno loš rejting u javnosti. No, uvjeren sam da stranka ima budućnost. Upravo ono za što se zalažem su svjetonazorske vrijednosti i uvjerenja na kojima je stranka počivala, jer trenutna koaliciona situacija s SDP-om pretvara nas u taoce političkog egzodusa pretvođenog Zoranom Milanovićem, nameće nam lažan i zbunjujući identitet, koji ruši sva ona izvorna uvjerenja na kojima hrvatski laburisti počivaju, a to su: borba za čovjeka i njegovo dostojanstvo, prava radnika koji žive od svoga fizičkog i intelektualnog rada, nezaposlene i obespravljene, blokirane, ovršene, žrtve „švicarca“.

Idejni ste osnivač Podružnice stranke u Krapinsko-zagorskoj županiji gdje ste ostvarili izvrsne rezultate na lokalnim izborima, da li je takav uspjeh ujedno bio i motivacija za predsjedničku kandidaturu na skorim unutarstranačkim izborima?

Moj izborni rezultat iz 2013., godine sa osvojenih 20 vijećnićkih mjesta, od toga 5 županijskih te 15 općinskih i gradskih, jest referenca, ali ujedno je i pokazatelj koliko su ljudi spremni prepoznati i nagraditi brigu za njih. Gdje god da se nalazim u Hrvatskoj, da li je to moja županija ili grad Zagreb, slušam što ljudi govore i osluškujem što im treba, sa čime nisu zadovoljni, upravo na tome počivaju moje teze u izbornom programu, a to je povratakdostojanstva običnome čovjeku i borba za radnička prava. Dosadašnja politika i SDP-a i HDZ-a je obezvrijedila, izigrala i ponizila veliki dio poštene inteligencije i onih koji su obespravljeni. To je klijantelistička politika prema građanima i politika podaništva prema stranome kapitalu. Moj cilj je vratiti dignitet stranci, biti jak vjetar u jedra istoj onoj ozbiljnoj politici koju smo zagovarali 2010. godine, politici kontinuiteta koja je bila prepoznata, a ovako smo postali sinonim za političko poltronstvo, postali smo dio socijalne mimikrije za skrivanje pravog stanja stvari. Formacijski smo se utopili u populističke laži Zorana Milanovića i njegovih sljedbenika, a kada ti se zamuti razlika između istine i laži , znači da je sve otišlo k vragu. Sve dobroti ovoga društva ne dešavaju se slučajno, oni moraju biti rezultat osmišljene politike, jasnih ciljeva i dosljednog provođenja, politike koja zaslužuje povjerenje građana i politike koje će to povjerenje ponovno potvrditi. Danas 2016., godine novi su izazovi pred nama i borba da vratimo dostojanstvo običnome čovjeku.

Zvučite Hamletovski „biti ili ne biti“? Koliko je i drugim članovima stranke stalo do ovakvih promjena?

Naša stranačka infrastruktura broji 20 Podružnica, dakle prisutni smo u svim županijama. Nastala je glasna letargija, svi su nezadovoljni, ali su im ruke vezane, zbog sadašnjeg vodstva koje se zbog političkog konformizma stopilo sa oporbenom koalicijom. Zaista uživam veliku podršku stranačkih kolega, i svi dišemo kao jedno kada govorimo o promjenama koje će vratiti dignitet stranci i njenim političkim korjenima. Ne možemo više dozvoliti da nam iz stranke odlaze najbolji ljudi, jer moraju birati između poltronstva i političke osobnosti i uvjerenja, na žalost, javnost i birači u nama prepoznaju ovo prvo, i tu stigmu hitno moramo skinuti sa sebe, što ćemo i napraviti 20. ožujka, jer u suprotnom i dalje ostajemo u politokratskom nuđenju besramnih laži i obećanja, lažne politike ali i ostajemo dio političkog plijena gdje su karte unaprijed podijeljene.

Kako mislite vratiti prepoznatljivost Hrvatskim laburistima – Stranci rada?

Svakodnevno se susrećem s mladim ljudima , razgovaram s njima, pokušavam ih potaknuti da vjeruju u bolje sutra i svaki dan vidim koliko im je teško, nemaju perspektivu, ponuđene su im mrvice socijalne pravednosti. U pravednoj socijalnoj državi ne trguje se socijalnim pravima građana u predizborne svrhe. Upravo uz pomoć mladih i perspektivnih ljudi koji su u mom timu želim lansirati u političku orbitu njihova uvjerenja, jer imaju snage i volje provesti reforme kojima bi se pomoglo najranivijim i najugroženijim skupinama, te djeci i mladima o kojima ovisi naša budućnost. Naša prepoznatljivost zrcalit će se u aktivizmu i jasnim političkim programom da svi građani nadiđu političku bezvoljnost i apatiju te nas percipiraju kao efikasnu i pozitivnu političku opciju, koja će ih podržati u riješavanju njihovih svakodnevnih problema. Recentni pokazatelj naše prepoznatljivosti kažnjen je sa 0,45 % glasova na posljednjim izborima. Taj matematički pokazatelj alarm je za opću uzbunu.

U posljednje vrijeme stranački aktivizam po kojem ste postali prepoznatljivi, se sveo na minimum, medijski posredovane političke komunikacije nema, osim ako izuzmemo onaj izazvani incident vaše predsjednice Nansi Tireli na Odboru za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo u veljači o.g.? Što mislite poduzeti po tome pitanju?

Mišljenja sam da program stranke mora imati vezu s društvenim tkivom, a ne počivati isključivo na PR ideji o tome tko im je birač. Na žalost, jeftini publicitet i prisutnost u medijima doveo nam je na vlast političku opciju koja čini štetu hrvatskom društvu, a građanima otvoreno prijeti dokidanjem ljudskih prava i sloboda. Uza svu PR mašineriju i medije, prvi potpredsjednik Vlade, g. Tomislav Karamarko, i dalje je po istraživanju javosti najomraženiji političar, jer je neuvjerljiv i ne nudi konkretna riješenja, a pri tome mu nije pomogao ni blesimetar kojeg su mu uoči ove kampanje nabavili, jer ne zna niti pročitati svoje govore a kamoli interpretirati, zaista žalosno.
Prvo što ću napraviti je angažirati se za bolju zakonsku zaštitu radničkih prava i tu mislim krenuti u medijsku kampanju, jer nudim zreli program kojim će se osnažiti radnička prava kroz niz akcija koje će podrazumijevati sastanke i konzultacije sa vladajućima i opozicijom, sindikatima, nevladinim organizacijama, aktivistima iz područja radničkih prava, Udrugama, Savjetima, Odborima, lokalnom zajednicom itd., što će u konačnici značiti daljnje analize i preporuke oko unaprijeđenja statusa radnika te za afirmaciju u javnosti u smislu podrške za poduzimanje konkretnih mjera za poboljšanje zaštite prava radnika. Naravno, to je samo prva od niza programskih mjera koje će biti medijski posredovane. Osnovna razlika između Domoljubne koalicije i hrvatskih Laburista je ta što vladajući zakonski žele ukinuti osnovna radnička prava , jer u programu ove Vlade na žalost nemamo niti jednu stavku kojim će se radnička prava štiti, zato smo mi tu da javno i aktivno apeliramo na sve nepravilnosti i budemo angažirani društvene korektiv.

MOST se u kampanji za parlamentarne izbore predstavljao kao jedina alternativa postojećem bipolarnom sustavu. Jesu li opravdali Vaša očekivanja?

Kada se Most pojavio na našoj političkoj pozornici nudio je alternativu i promjene na skoro svim poljima – javna uprava, financije, gospodarstvo, obrazovanje…no međutim, sa potpisivanjem koalicijskog sporazuma o suradnji sa Domoljubnom koalicijom, pokazali su svoje pravo lice. Most se preračunao te pokazao da nisu u stanju ponuditi ozbiljan politički program na nacionalnoj razini. Svojim potpunim otklonom od bilo kakvih ideoloških konotacija pokazali su da ne razumiju političku abecedu. Most nezavisnih lista, pokazuje da ova novopečena stranka nije konzistentna, nema jedinstven stav i program, pa tako ni jedinstvenu stategiju. Isto tako, bez jasne organizacije i strukture bilo je nemoguće osigurati kvalitetan izbor kandidata u svim izbornim jedinicama. U takvoj zbrci najbrže su se snašli potrošeni i kompromitirani ljudi, koji nisu uspjeli ostvariti svoje političke ambicije u strankama koje su napustili ili su iz njih izbačeni. Vrijeme u Hrvatskoj je ozbiljno, vrlo ozbiljno, i ne dopušta različitim nadobudnim i preambicioznim političkim „avanturistima i smušenjacima“ da eksperimentiraju. Hrvatska je došla do ruba, nema više pravo na grešku. Ova njihova politička kompromitacija bit će velika pljuska bilo kojoj političkoj alternativi koja će doći u budućnosti. Da su danas parlamentarni izbori, vjerujte mi ne bi dobili ni 0,1 %, glasova, jer su izgubili vjerodostojnost i razočarali svoje birače. Zbog Bože Petrova i njegove politike pokušaja i pogreške, cijela zemlja će završiti na psihijatriji.


Mislite li da će ovako formirana Vlast opstati naredne četiri godine ili priželjkujete prijevremene izbore?

Hrvatska je u iznimno teškoj situaciji jer ima neučinkovitu i potpuno nesposobnu Vladu bez kompasa. Ozračje pesimizma, depresije, bezidejnosti i malodušnosti rezultati su vladajuće koalicije i njihovog koalicijskog partnera Mosta. Treba nam novo hrvatsko zajedništvo, novi optimizam, nove ideje i gospodarski rast, ako to znači nove izbore, onda sam za nove izbore, već danas.

Kako komentirate nedavno izabranog čelnika britanskih laburista g. Jeremya Corbyna, radikalnog ljevičara i kritičara. Znači li njegova pobjeda povratak tradicionalnoj lijevoj agendi prevladavanje krize lijeve politike u Europi?

Danas je definitivno došlo do svojevrsne unifikacije politike bez obzira na to koja je opcija na vlasti, upravo su se zbog tog razloga i digle velike tenzije oko nedavno izabranog čelnika britanskih laburista g. Jeremya Corbina, ljevičar i mirotvorac (odnio je pobjedu sa 60% stranačkih glasova) i to samo zato što je najavio promjeniti politiku stranke. Upravo ga je to činilo outsaiderom prije pola godine, na izborima za novog čelnika britanskih laburista s kojim se u ovome trentku mogu identificirati, jer se tako osjećam u našoj internoj izbornoj utrci. Sve bi bilo normalno i realno da je Corbyn nastavio putem koji je utabao Tony Blair, prihvaćajući politiku koja nema alternativu.
Nakon promašenog trećeg puta Tonyja Blaira, koji je izdao laburizam i socijaldemokraciju, a potom nagodbenjačkog laburizma u mandatu Eda Milibanda, Corbyn je, neumorno ponavljajući da je “Britanija zemlja poraženog javnog zdravstva i urušene kvalitete javnog školstva, zbog čega zagovara besplatno školstvo i zdravstvo, veći minimalac i vraćanje kolektivnih ugovora, koje je srezala Margaret Thatcher”, uspio doći na čelo laburista i najavio povratak temeljima laburizma i, prije svega, narodu. Corbynova pobjeda velikim je dijelom rezultat i brutalne samoanalize izbornog poraza koja je laburiste dovela do zaključka da su se odnarodili i odustali od svoje izvorne lijeve, socijalističke ideologije.
Odlučio je krenuti drugim smjerom, tvrdi da se Britanija mora promijeniti, i da nepravda i nejednakost „nisu neizbježni“. Premijer Cameron ga je nazvao „prijetnjom nacionalne sigurnosti“ uz opasku kako novi laburistički čelnik „mrzi Britaniju“, dok Corbyn u nedavnim svojim istupima premijera Camerona proziva da britansku politiku prilagođava i vodi prema američkom modelu. Najvećoj kritici Corbyn je izložen u vlastitim redovima. Većina parlamentaraca njegove stranke otkazuju mu poslušnost, najžešće ga napadaju bivši laburistički čelnici njrgove stranke Blair i Brown, kao i mediji koji su lijevo orijentirani, što dokazuje moju prvotnu tezu da postoji jedna politika koju globalno provode sve političke opcije lijeve, desne, umjereni centar, liberalne nema razlike. To je vidljivo i u programima naših vodećih stranaka, HDZ i SDP, danas se po ničemu ne razlikuju.
Upravo je zbog toga SDP izgubio svoje biračko tijelo fokusirano u radničkim obiteljima, jer tamo radnici više ne prepoznaju svoje interese. Za mnoge je sve dopušteno mijenjati osim politike. Nasuprot ovome, hrabrost Jeremya Corbyna da zagazi u živi pjesak kada treba, čini ga pravim liderom a Laburistička stranka globalno gledajući postaje sila koja iza sebe ima izgrađen sustav vrijednosti dostojan svakog čovjeka. On je čovjek kojem se može vjerovati, nikada se nije prilagođavao, niti povlačio, a niti je u želji za vlastitom dominacijom išao formirati neke nove stranke i prihvaćao pragmatične političke kompromise. On je moj uzor i moj ideal. Vjerujem da taj cilj ni u Hrvatskoj nije neostvariv, siguran sam da možemo laburizmu vratiti mjesto u politici i društvu koje mu pripada. Uvjeren sam da građanima možemo dati i ostvariti istinski lijevu ideju i program. Prostora za to nesumnjivo ima, a volje i snage za tu borbu mi ne nedostaje, evo i ovim putem apeliram na sve građane da mi se pridruže u toj borbi, jer zajednički se boriti za nešto što će donijeti dobrobit ovome društvu je neprocjenjivo.


Smatrate li nedavan istup Siniše Hajdaša Dončića, Milanovićeva političkog intimusa, kako je britanskim laburistima zbog skretanja ulijevo pao rejting, zapravo znak slabosti i straha od jačanja ljeve opcije, odnosno ljudi koji su Corbynovi simpatizeri?

Što su bliži unutarstranački izbori u SDP-u vidna je nervoza koju ne skriva sadašnji vrh stranke, pa tako i idalje primjenjuju politiku laži i obmanjivanja javnosti, no međutim ne možete protiv činjenica, baš suprotno tvrdnjama Hajdaša Dončića, popularnost britanskih laburista zahvaljujući Corbynu i njegovim „lijevim skretanjima“ je iznimno porasla. Javni podatci dostupni na internetskoj stranici UK Political Info, podrška laburistima je porasla na 34 %, što ih čini drugom strankom u državi, iza konzervativaca predvođenih Davidom Cameronom. Također, britanski etablirani dnevni list The Guardian objavio je rezultate njihova istraživanja koje mjerodavno pokazuje kako su laburisti pod Corbynovim vodstvom doživjeli preporod. Broj članova laburista se od svibnja 2015. godine do siječnja 2016. godine povećao s 201.293 na 388.407 članova. Znatan broj članova zbog Corbynove pobjede je napustio laburiste, ali broj novih članova koje je Corbynova lijeva politika privukla laburstima drastično je veći. Kada se sve skupa sumira, ispada da se u Corbynovu stranku u zadnjih osam mjeseci učlanilo 209.974 novih članova. Dakle, lijeva politika koja je aktualna kod britanskih laburista je ujedno i moja nit vodilja, a sa svojim stranačkim programom želim iskorijeniti netrpeljivost, animozitete i mržnju i okrenuti se zajedništvu, jedinstvu i komunikaciji, jedino takva stranka Hrvatskih laburista-Stranka rada, može imati svoj identitet te provoditi politiku kontinuiteta borbe za čovjeka i njegovo dostojanstvo i radnička prava, kao osnovne ideološke premise.