Struka je rekla svoje i odlučila. Poznat je izgled budućeg, tzv. Donjeg trga u Mariji Bistrici, odnosno prostora Zagrebačke i Nove ulice u Mariji Bistrici. Nagradu za najbolje i najljepše urbanističko arhitektonsko rješenje izgleda budućeg ponosa Bistrice dobile su zagrebačke arhitektice Ivana i Vedrana Ergić.

Za svoju «viziju» Donjeg trga dobile su nagradu od 40 tisuća kuna. No, put do ove prestižne nagrade nije bio lagan.

Sedam radova u dva kruga

Naime, na javni državni natječaj, koji je u ime Općinskog poglavarstva Marije Bistrice raspisalo i organiziralo Udruženje hrvatskih arhitekata iz Zagreba pristiglo je 7 radova. Ocjenjivački sud pod predsjedanjem prof. dr.sc. Olega Gregurevića, nije imao lak posao. Na sjednici održanoj 23. siječnja jednoglasno je odlučeno da niti jedan rad nije postigao potreban nivo kvalitete temeljem kojega bi mu se mogla dodijeliti nagrada. Stoga su izdvojena i sa po 20 tisuća kuna izdvojena 3 najbolja rada koji su upućeni na doradu te «pripetavanje» u drugom krugu. 21. ožujka većinom glasova članova žirija, odlučen je pobjednik. Rad Ivane i Vedrane Ergić, pokazao se boljim od radova Aleksandre i Alana Kostrenčića te Petrice Balije i Mare Marić kojima su po timu za obeštećenja isplaćene naknade od 10 tisuća kuna.

Bistričke želje i vizije u ocjenjivačkom sudu branili su rektor Svetišta Zlatko Koren i ing. Građevine Ivan Palanović, zamjenik načelnika Marije Bistrice.

Štandovi u bistričkom lijevku

Uređenje Donjeg trga prostorno u tlocrtu podsjeća na veliki lijevak. Autorice budućeg uređenja popločavaju ga različitim «nježnim» oblicima kamena koji se mora uklopiti u iznimno širok spektar materijala od kojih je sagrađena crkva i današnje središte Bistrice. Okosnica uređenja novog trga sastoji se od 30-ak velikih montažnih štandova čiji položaj u smjeru sjever – jug naglašava smjer kretanja hodočasnika prema glavnom trgu, ako hodaju između štandova ili prema crkvi na otvorenom, ako hodaju pokraj štandova.

Funkcionalno su štandovi osmišljeni s dva lica, tako da kupca opslužuju sa zapadne strane, a leđima su okrenuti svetištu. Stražnja strana štandova je potpuno građevinski zatvorena i nalazi se uz klupe za odmor hodočasnika koji s njih gledaju u smjeru crkve ili prate živost i prodaju na sljedećem štandu.

Van hodočasničke sezone štandovi se mogu skloniti s trga, ali urbana oprema, tj. klupe ostaju i tako zadržavaju dojam osmišljenosti trga. Štandovi bi bili izrađeni od za Bistricu primjerenih drvenih letvica. Potok južno od trga prema zamislima arhitektica također priča svoju priču. U njihovoj viziji ostaje nenatkriven, ali mu je korito regulirano različitim širinama čime bi se postigao dojam zvučne kulise uzrokovane različitim brzinama protjecanja vode.

Poput štandova uz obalu prema svetištu postavila bi se tradicijska drvena ograda. Donji trg u potpunosti bi bio namijenjen pješacima, ali zbog nepostojanja građevinskih barijera u slučaju nužde do Trga Pape Ivana Pavla II ili crkve blaženoga Alojzija Stepinca na otvorenom moglo bi se doći i automobilima.

Uređenjem Donjeg trga nastavlja se pozicioniranje Marije Bistrice na karti svjetskih marijanskih svetišta. Procjenjuje se da godišnje Bistricu posjeti između 500 i 800 tisuća hodočasnika.