Branko Gmaz (60) iz Oroslavja, nekadašnji hrvatski reprezentativac i dvostruki osvajač Kupa Hrvatske u streličarstvu, već je trideset godina lovac i član oroslavskog Lovačkog društva 'Kuna', a, poprilično ironično, upravo je jedna srna lovca Branka umalo stajala života. On je, naime, 28. kolovoza 2017. godine svojim motorom krenuo iz Oroslavja preko Gornje Stubice u Mariju Bistricu na posao i u 'bliskom susretu' sa srnom doživio tešku prometnu nesreću u kojoj je zadobio teške ozljede, višestruke prijelome, od kojih se, kaže, nikad nije oporavio, niti se može opraviti.

Detalji nesreće

Inače, kako nam je ispričao, često je na tom dijelu ceste znao vidjeti srne kako pretrčavaju, mnogo puta je morao i kočiti i paziti, ali kao iskusni lovac i lovnik, uvijek je zbog toga bio na oprezu. No, taj put dogodila se neuobičajena situacija. – Bilo je rano jutro, toplo vrijeme i vozio sam se polako kroz Gornju Stubicu, oko šezdeset na sat, jer kolnik bio mokar. Naime, po mokrom kolniku se nije za igrati pogotovo kroz naseljena mjesta gdje iz dvorišta izlaze traktori pa ima i blata i svega. I tamo negdje prije skretanja za spomenik Matiji Gupcu, jedna srna mi iskoči iz grabe. Doslovno iz grabe. Dakle, divljač nije bila u pretrčavanju, nego je ležala u grabi, digla se i iskočila ispred mene. I u tom dijelu, kad je ona mene udarila u desni bok motora, tako je udarila i mene u prsa. I ja sam pao s motora. Pomela me s motora i udario sam u betonski most, a motor je otklizao dvadesetak metara više. Netko od prolaznika je sve to vidio, pozvao je hitnu, i hitna me odvezla u bolnicu na Bračak. Budući da sam bio jedno pet dana na morfiju, svega se baš ni ne sjećam, ali u trenutku kad je došla hitna bio sam pri svijesti – prepričao nam je lovac Branko, dodavši kako je srna otišla tridesetak metara dalje, gdje je uginula. Upravo zbog toga, kao i zbog činjenice da je srna prije ležala u grabi, Branko pretpostavlja da ju je možda već i ranije netko udario i ošamutio, a u trenutku njegovog dolaska s motorom je iskočila.

Teške posljedice

No, koji god razlozi bili, Branku to nije bilo bitno, a nije mu ni sada. Zadobivene ozljede ipak su mu bile i ostale najveća briga. – Pukla su mi oba ramena, osam rebara, ključna kost i metatarzalne kosti u oba stopala, a imao sam i unutarnje povrede, odnosno, probijen mi je prsni koš. A i lopatica mi je bila skroz zdrobljena. Imao sam velike sreće što sam uopće ostao živ. Jer nakon četiri dana u bolnici na Bračku, gdje su mi prenisko napravili drenažu, u meni se počela skupljati krv i počeo sam se gasiti. Nakon toga su me prebacili na Jordanovac, tamo su mi napravili redrenažu, poslije sam prebačen u bolnicu na Rebro, pa potom na kućni oporavak. Onda su uslijedile rehabilitacije. To je sve skupa trajalo pune dvije godine, koliko sam proveo na bolovanju – ispričao nam je Branko, napomenuvši kako zbog toga nije dobivao ni stimulaciju, kao ni ostale dodatke na plaću, zbog čega je mjesečno prihodovao nekoliko tisuća kuna manje nego inače.

Mala odšteta

Takva primanja dobivao je 18 mjeseci, kaže, a nakon toga je, zadnjih šest mjeseci bolovanja, dobivao samo po 1800 kuna svakog mjeseca. Inače, od osiguranja je zbog nesreće dobio oko 40 tisuća kuna odštete, a taj iznos ne smatra dovoljnim za svu štetu koju je pretrpio. – Tih 40 tisuća kuna koje sam dobio od osiguranja nije pokrilo ni polovicu onoga što sam u dvije godine bolovanja izgubio zbog manje plaće. A što se tiče ozljeda, one su prema nekim prvim procjenama bile oko 170 tisuća kuna. I ja sam mislio da ću od osiguranja dobiti barem nekih stotinjak tisuća kuna, ali ovo nema smisla. Tih četrdesetak tisuća kuna bilo je nešto od osiguranja motora, a nešto od osiguranja lovišta, kojeg Lovačko društvo 'Orao' iz Gornje Stubice ima. No, njihov bonus je bio ograničen i oni nisu mogli isplatiti više od nekih trideset i nešto tisuća kuna, jer su uplaćivali premali avans. Dakle, nisu uplaćivali dovoljno da bi imali veću zaštitu i da bi mogli isplatiti nekog kome se dogodi nalet na divljač. I tu je nastao problem jer nitko tko ima nalet na divljač si ne može naplatiti štetu ako lovačko društvo nema adekvatno osiguranje za tu visinu odštete – pojašnjava Branko Gmaz.

Tužba

Od njegove prometne nesreće prošlo je pet godina, a otkako je završio liječenje prije tri godine, sudskim putem traži od Lovačkog društva 'Orao' odštetu. – Nažalost, vi jednostavno nemate druge opcije. Konzultirao sam se i s drugim osobama koje su imale sličnu situaciju, kao i s odvjetnikom, ali drugog rješenja jednostavno nemate. Divljač je u vlasništvu države, država daje lovišta u koncesiju lovačkim društvima koja upravljaju lovištima i koja su odgovorna za lovišta i divljač. I vi jedino što možete učiniti jest od tražiti odštetu od lovačkog društva koje upravlja lovištem. Lovačka društva za to plaćaju osiguranje, no, kako ne plaćaju velike iznose, njihove premije su male. I tada jedino što možete učiniti jest tužiti lovačko društvo. Meni to nije nimalo drago jer sam i sam lovac, a još teže mi je to što je riječ o Lovačkom društvu 'Orao', u kojem imam brojne prijatelje. S nekima od njih sam išao i u školu. No, jednostavno, ne mogu si pomoći, nemam drugog izbora, jer sam pretrpio veliku štetu i imam trajne posljedice. Imam ograničenje pokreta, oštećenu nogu, šepavost i tako dalje. Sve su to trajne posljedice koje se ne mogu popraviti. Sportom se više ne bavim, ne streličarim, jer ne mogu više pucati kad ne ide. A prije sam osvojio dvije godine za redom Kup Hrvatske u streličarstvu, a nastupao sam i za hrvatsku reprezentaciju. No, to je izgleda prošlo-svršena priča, jer se na jednom turniru odradi oko tri i pol tone natega. A to nije baš nimalo lako, ni jednostavno, kao što možda nekome izgleda – ispričao nam je Branko.

Sustav osiguranja

Koliki će biti ukupni postotak invaliditeta, kao i koliki će biti točan iznos odštete koju će u sudskom postupku na koncu tražiti, kaže Branko, ovisi u rezultatima vještačenja, nalazima brojnih pregleda koje je nedavno obavio u bolnici Sveta Katarina u Zagrebu, a koje će bolnica dostaviti sudu na kojem se vodi postupak. Kao iskusni lovac i lovnik, a sada i kao osoba koja se zbog naleta srne sada muči da dobije odštetu za koju vjeruje da mu pripada, Branko Gmaz smatra kako čitavi sustav osiguranja treba drugačije urediti. – Najbolji primjer su vam Austrija, Njemačka i neke druge zemlje u kojima vi kod osnovnog osiguranja motornih vozila plaćate i posebnu stavku za osiguranje od štete nastale u slučaju naleta divljači. I onda lovačka društva s time nemaju ništa. Kada vam se desi nalet, vaše osiguranje vam isplati odštetu – rekao nam je Branko te još jednom ponovio kako mu je uistinu žao njegovih prijatelja i kolega iz LD 'Orao', no, kaže, nije kriv on, nego ovakav sustav koji mu jednostavno ne ostavlja drugog izbora osim tužbe protiv lovačkog društva koje upravlja lovištem.