Kad izgubite vlastito dijete život više nikada nije isti. Jedan dio vas umre. Nije s vremenom lakše nego naučiš živjeti s tim. Riječi su to Snježane Stepan Leštek, Oroslavčanke čija je kći Lucija prije tri godine preminula uslijed teške bolesti. – Moja je Lucija bolovala od teške imunodeficijencije. Bolest je to imunološkog sustava, a pacijente svaka viroza ili napad infekta na imunitet može stajati života. S osam mjeseci Lucija je počela pobolijevati što od respiratornih infekcija, što od raznih upala, a tek kada je navršila dvije godine u Klaićevoj bolnici dobila je dijagnozu i počela s terapijom – prisjetila se ova hrabra majka samih početaka borbe s, kako je ona naziva, podmuklom bolešću.

Lucija Leštek

Borba s bolešću

Nastavlja, Lucija se liječila i u Francuskoj i po hrvatskim klinikama, a do četvrte je godine bolest koliko toliko bila pod kontrolom. Malena je čak pohađala i redovan vrtić. No oko četvrte godine pojavile su se komplikacije. – Oboljela je od mononukleoze, zapadala je u teške krize, a primala je čak i lijekove za onkološke bolesnike. Nažalost, moja je Lucija preminula 2014. godine – drhatvim je glasom Snježana pričala svoju priču. Ništa, kaže, nakon Lucijine smrti više nije bilo isto. Teško su njen odlazak prihvatili svi članovi obitelji, pogotovo Lucijina sestra blizanka Karmela i stariji brat Martin, koji je također dijete s poteškoćama u razvoju te tata Ivan koji je, kako priča Snježana, danonoćno radio kako bi Luciji omogućio najbolje terapije i liječenja. Ipak, Snježana se nije dala i nije klonula. Odlučila je u spomen na svoju Luciju nešto promijeniti i pomoći onima s kojima je provodila bolničke dane.

Potrebne pidžamice, sredstva za higijenu, aspiratori...

Pokrenula je akciju 'Lucijino svjetlo' kojoj je cilj bio da se u božićno vrijeme prikupe donacije i odvezu se u Klaićevu bolnicu gdje se malena djevojčica liječila većinu vremena. – Ja sam mnogo vremena i godina provela po bolnicama. Znam kako je to kad dođu blagdani i kada postoje djeca koja ne dobiju ništa. Isto tako, znam da su u bolnici teški uvjeti rada i da je svaka pomoć dobrodošla. Odlučila sam se pokrenuti te iste godine kada je Lucija preminula. Nazvala sam sestru i rekla joj da želim pomoći bolnici, ali i uljepšati teške trenutke roditeljima i djeci – opisala nam je Snježana same početke akcije 'Lucijino svjetlo'. Dodaje, najteže je gledati kada dođu djeca iz Doma za nezbrinutu djecu iz Nazorove koji često nemaju ni pidžamice. Sve ju je to potaknulo da pokuša kontaktirati donatore koji bi mogli pomoći. – Iako su uvjeti rada ne baš bajni, osoblje bolnice je predivno. Oni uistinu daju sve od sebe i maksimalno se trude oko malih pacijenata. No opreme uvijek nedostaje. Budući da je to pulmoški odjel, najviše nedostaje aspiratora, inhalatora, toplomjera... – istaknula je pokretačica akcije 'Lucijino svjetlo' dodajući kako roditelji kronično i teško bolesne djece često budu izmoreni, iscrpljeni i za njih nema dovoljno ni pomoći ni razumijevanja. – Ja sam bila uz Luciju svaki dan jer je njoj to bilo jako važno. Presvlačila bih se u automobilu, spavala nekad u apartmanu, nekad na stolcu pored njenog kreveta. Nije lako. Mnogi roditelji nakon smrti djeteta nikad više ne uđu u Klaićevu jer im je preteško, ali ja sam osjetila da moram pomoći – rekla je Snježana dodajući kako u svojoj želji da pomogne nije bila sama.

Fotografija s prijašnjih akcija u Klaićevoj bolnici

Prikupljanje donacija

Priključila se obitelj, ali i prijateljice i volonterke koje će zajedno s njom nekoliko dana prije Božića ponovno otići u Klaićevu bolnicu. U akciju su se već prve godine uključili učenici iz donjostubičke škole koje je animirala učiteljica Ksenija Antolković, učenici oroslavske osnovne škole, polaznici Dječjeg vrtića Šlapica kojeg je i sama Lucija pohađala, ali i župljani lokalne crkve. – Već smo kod mene doma izrađivale ukrase za bor, snjegovića od plastičnih čaša, šivale smo toaletne torbice... Zovemo donatore, prikupljamo potrebito i veselimo se odlasku u Klaićevu. Uvijek kada mogu s nama idu i članice Ženskog vokalnog sastava Jurjevke koje atmosferu učine svečanijom – ispričala nam je akterica naše priče dodajući da je najpotrebnije, kao što smo već rekli, aspiratori, inhalatori, toplomjeri, pidžame, slatkiši, voće, igračke i društvene igre te potrepštine za osobnu higijenu. Dosada su, osim spomenutih školaraca i vrtićevaca, Šatori Kontak, Candy S, Moto klub Zagorski orlovi, Vodotehnika, tvrtke Vestigo i DPD, novi donatori već su se javili i ove godine poput Ljekarni Švaljek i tvrtka Ethereal.

Pomozite i vi

No, Snježana i njene volonterke ne pomažu samo Klaićevoj. Znaju, kaže, da postoje potrebe za pomoć i na lokalnoj razini. – Za jednu djevojčicu nabavljamo senzore i aparaturu da se može liječiti od šećerne bolesti i da se ne mora bosti iglom svakih nekoliko sati. Pomažemo i jednoj samohranoj majci. Potrebe uvijek ima – rekla je Snježana Leštek i ispričala nam svoje ciljeve i planove. – Želja mi je jednoga dana oformiti udrugu i dobiti neki prostor da ga opremimo i da to bude mjesto za druženje, pružanje pomoći i podrške svima onima koji imaju djecu s teškoćama i teško bolesnu djecu. To mi je cilj i to bi željela raditi kroz cijelu godinu – otkrila nam je Snježana svoje planove. A ako i vi želite biti dio ove lijepe priče i možete pomoći te zajedno sa Snježanom i njenim volonterkama širiti 'Lucijino svjetlo', javite joj se na broj 099/385-5550. Jer, baš kako je Snježana rekla, dobro se uvijek dobrim vraća.