ZL: Muzej seljačkih buna ove godine slavi 50. rođendan. Mnogi mještani sjećaju se samog otvorenja i koliko je to bilo važno za ovaj kraj. Kakvom se ta važnost pokazala kroz godine i koja je važnost Muzeja danas?

Filipčić Maligec: Sama proslava 400. obljetnice seljačke bune tada je bila važna za ovaj kraj, ne samo zbog otvorenja spomenika i muzeja već i zbog toga što je tada izgrađena nova škola u Gornjoj Stubici, stanovi za učitelje, nova pošta u Donjoj Stubici, odnosno došlo je do jedne veće aktivnosti u cijelom kraju. Sam spomenik i muzej također su imali veliki značaj za razvoj turizma ovdje, jer prije toga nije postojalo mjesto, institucija u kojoj bi se seljačka buna mogla konstantno obilježavati i gdje bi se evocirala uspomena na seljačku bunu. Kako je muzej otvoren dolazili su posjetitelji iz cijele Jugoslavije. Država je bila veća pa je iz tadašnjeg lokalnog okruženja privlačila veći broj ljudi nego što je to bilo kasnije. Svi koji su radili u muzeju od početka sjećaju se rijeka ljudi koje su dolazile ovamo, odraslih posjetitelja koji su sa svojim radnim kolektivima dolazili posjetiti muzej i to je nesumnjivo imalo veliki utjecaj na otvaranje ugostiteljskih i smještajnih objekata u širem stubičkom području. Od početka kada je muzej otvaran računalo se na dio publike koja dolazi posjetiti Mariju Bistricu. Kada su rađeni projekti za otvaranje muzeja, razmišljalo se o tome da u Mariju Bistricu, bez obzira što je to vjerski turizam,  dolazi puno ljudi i da će jedan dio tih posjetitelja na svom povratku biti usmjeren u muzej.

ZL: Gdje je muzej i njegova važnost danas?

Filipčić Maligec: Muzej danas je u jednom ponovnom uzletu nakon doba korone. Sva naša nastojanja da muzej postane jedna značajna kulturna, turistička i društvena destinacija, bila su usporena za vrijeme korone. Samo kretanje po državi je bilo onemogućeno bez propusnica, tako da to što je muzej radio nije puno značilo. No, to je donijelo neke nove oblike komunikacije pa smo ojačali komunikaciju putem društvenih mreža. Na taj način i publika koja nije u mogućnosti doći iz bilo kojih razloga može vidjeti i naše virtualne izložbe, sudjelovati u radionicama i biti informirana o tome što se radi te o novim spoznajama do kojih se putem istraživanja dolazi.

ZL: Prošla je godina ipak bila uvelike drugačija, što govore brojke posjećenosti? Na koje načine se trudite privući što više posjetitelja?

Filipčić Maligec: Da, prošla je godina bila bitno drugačija, posjetitelji su se počeli vraćati i vjerujem da je dobra strana tih čudnih uvjeta u vrijeme korone bila ta što su obitelji i obitelji s djecom te pojedinci ponovo počeli obilaziti neke lokacije na kojima nije takva gužva. Puno više ljudi počelo je odlaziti u prirodu i spajati to s nekim ovakvim destinacijama koje su maknute iz veliki gradskih sredina. Posjetitelje nastojimo privući kroz izložbe, što je naša osnovna djelatnost i kroz prikupljanja građe koju onda možemo prikazati, ali i kroz različite manifestacije i suradnje. Kroz društvene mreže i preko raznih medija nastojimo vidjeti što publiku zanima i na koji način bi mogli uključiti publiku koja recimo do sada nije toliko posjećivala muzej. Upravo smo u suradnji sa novootvorenim Dječjim vrtićem Jurek, kako bismo i naše najmlađe sugrađane doveli u muzej, međutim isto tako tijekom ove slavljeničke godine nastojimo privući srednjoškolsku publiku, putem suradnje sa debatnim društvima i organiziranjem debate. Srednjoškolska publika često gubi kontakt s muzejima. U osnovnoj školi škola ih vodi u muzeje, međutim u srednjoj ako i posjećuju muzeje, onda je to u inozemstvu. Nastojimo zato pokušati putem debata i natječaja za likovne i literarne radove privući i tu publiku u muzej i pokazati im da se i u Hrvatskoj ima što za vidjeti. Stariju publiku koja nam se često vraća privlačimo novim izložbama, tako da svake godine imamo po nekoliko izložbi, a sve intenzivnija je i naša suradnja s kolegama u Sloveniji, koja je u proteklih nekoliko godina bila jako dobra kroz projekte prekogranične suradnje, ali u ovoj godini nastavljamo suradnju i s drugim partnerima u Sloveniji, što je sada lakše, zbog ulaska Hrvatske u Schengen, što nam olakšava međusobne kontakte.

ZL: Kako će se ta suradnja realizirati i što će donijeti?

Filipčić Maligec: Formirali smo jedan mali projekt u kojem sudjeluje pet muzeja, dva iz Hrvatske (naš muzej i muzej u Brdovcu) te tri muzeja iz Slovenije (muzej u Brežicama, u Kostanjevici i Krškom). Kroz tu ćemo suradnju izdati zajedničku publikaciju, a napravit ćemo i zajedničku ekskurziju radnog naslova Putevima seljačke bune, 27. svibnja. Imat ćemo razmjenu izložbi i predavanja tijekom cijele godine. Naš muzej će 24. veljače imati izložbu 'Razbojnik ili velikan' u Brežicama. Na svakoj smo lokaciji dogovorili i po jedno predavanje o seljačkoj buni, a širu publiku ćemo sa svime time upoznati na toj zajedničkoj ekskurziji.

ZL: Osim one osnovne djelatnosti muzeja, od izložbi, radionica i slično, muzej, odnosno prostor muzeja i dvorca već dosta godina služi kao pozornica koja privlači jedan drugačiji tip publike na drugačija događanja, a tu je i zadnje dvije godine otvorena još jedna impresivna pozornica kod samog spomenika.

Filipčić Maligec: Ne treba zaboraviti da je Augustinčić spomenik zamislio kao pozornicu i drago nam je da smo zadnje dvije godine tu pozornicu aktivirali, iako s eona koristila i prije, kroz Viteški turnir. Međutim, ona zahtijeva obnovu, osobito sustava struje, a onda i građevinsku. Ove godine započet ćemo s time i nadamo se da će ta pozornica onda biti još više u funkciji. Prošle godine osim koncerata, imali smo i program Aktivne Hrvatske tu. Radi se o vrlo zanimljivom prostoru koji vizualno daje neki novi sadržaj koncertima, što smo vidjeli povodom Susreta za Rudija. Ljeto u dvorcu Oršić već je godinama ovdje o opet će biti ove godine, kroz koncerte i predstave, a nastavljamo i suradnju s Kulturno – umjetničkim društvom 'Matija Gubec', koja je također uspješna dugi niz godina. Ove godine tu ćemo suradnju spojiti s našom tradicionalnom izložbom Trijenale zagorskog suvenira, koja će biti na temu seljačke bune. Stoga pozivamo sve koji bi htjeli dati neko svoje viđenje seljačke bune kroz suvenire, da nam pošalju svoje prijedloge.

Zl: Proteklih godina puno se radilo na samoj obnovi dvorca, a jedan od rezultata je i nova terasa. Kakvi su radovi dalje u planu?

Filipčić Maligec: Radovi na terasi, koji su konačno i završeni, slijedili su nakon što je napravljena nova drenaža oko dvorca, čime smo riješili pitanje vlage. Radovi na terasi donijeli su jednu novu vizuru terase, koja sada otvara pogled na stubički kraj. Vjerujem da će terasa tijekom cijelog proljeća, ljeta i jeseni biti u funkciji. Dvorac je doživio određena oštećenja u potresu, što će se ovo proljeće sanirati, a pri tome će se urediti i depo muzeja. Tako da će tavan, koji je pretežno u funkciji kada ne možemo koristit terasu, sada biti više u funkciji. Naime, veći će dio prostora tavana biti otvoren posjetiteljima i bit će prilika da se vide neki predmeti koji ne mogu biti izloženi u postavu, a sada će biti vidljivi putem otvorenog depoa tijekom cijele godine. Ti će se radovi financirati u sklopu protupotresne obnove kroz Fond solidarnosti.

ZL: Kakvi su planovi za daljnje uređenje dvorca , spomenika, okoliša u budućnosti?

Filipčić Maligec: Što se spomenika tiče, svakako je u planu ojačati sustav struje, upravo za potrebe koncerata. Radimo i na obnovi stolarije na dvorcu. Ove godine krećemo i u projektiranje građevinskih radova na spomeniku. Osim poda i stepenica, oštećen je i stražnji dio. Naime, spomenik je projektiran tako da su iza njega prostori koji su bili zamišljeni i kao skladišta onog što je potrebno za pozornicu, ali i kao garderoba. Taj dio je u lošem stanju, prodire voda i to uzrokuje oštećenja, kao i na prednjem dijelu spomenika. Projektirali smo već i kompletno osvjetljenje parka, što će se napraviti kada ćemo za to imati financijska sredstva. Želja nam je i urediti jedno srednjovjekovno igralište i nadam se da ćemo naći sredstava da se i takvo nešto realizira. Planova je puno, no za sve to su potrebna velika financijska sredstva, stoga moramo fazu po fazu.

ZL: Na koji način će se obilježiti 50. obljetnica Muzeja i 450. obljetnica Seljačke bune?

Filipčić Maligec: Jednim dijelom upravo suradnjom s kolegama iz Slovenije. Kod nas, 28. siječnja sudjelujemo u noćnom pohodu na Cesargrad, obzirom da je buna i započela upravo napadom na Cesargrad. Na samo obljetnicu završne bitke, 9. veljače, imat ćemo izložbu slika Zorislava Drempetića Hrčića na temu Seljačke bune. On je bio prvi kustos muzeja i kasnije direktor, ali i prvi direktom Muzeja Hrvatskog zagorja, pa smo se željeli povodom ove obljetnice i 30. obljetnice Muzeja Hrvatskog zagorja prisjetiti njegovog djela, kako bismo pokazali koliko se on zapravo bavio Seljačkom bunom. Taj segment njegova rada predstavit ćemo u suradnji s njegovom udovicom i obitelji, koji su nam izašli u susret te će nam posuditi slike iz privatnog vlasništva, koje ćemo spojiti s onima koje mi imamo u fundusu. Kroz slike, ali i širi uvid u skice koje su dovele do slika pokazat ćemo koliko je za njega buna bila važna. Tijekom cijele veljače muzej daje 50% popusta za individualne i obiteljske posjete, a u vikendima puntanja kmetova 4. i 5. te 11. i 12. veljače imat ćemo i prigodna vodstva za građanstvo, kao i radionice prilagođene mlađima i starijima. 24. ožujka imat ćemo izložbu dječjih radova na temu Seljačke bune, a zatim i predavanje o Seljačkoj buni u suradnji s učiteljima i profesorima, kako bismo pokazali neke nove spoznaje o Seljačkoj buni, koje mjesto ona ima danas za nas, na koji način se prikazuje u nastavi, a kako se prikazivala ranije. Slijedi nam 18. svibnja proslava 30. obljetnice Muzeja Hrvatskog zagorja, a u svibnju ćemo i u Zagrebu u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici napraviti izložbu da posjetimo na obljetnicu. U srpnju slijedi Trijenale zagorskog suvenira, gdje je glavna tema Seljačka buna. U sklopu toga bit će postavljena jedna izdvojena izložba Radoslava Rajka Novosela iz Varaždina, koji ima cijeli ciklus na temu bune. KUD 'Matija Gubec' sa folklornim festivalom gostuje 15. srpnja, a za rujan kod spomenika pripremamo predstavu Balade Petrice Kerempuha, u suradnji s Adamom Končićem. Naravno, tu će biti i Ljeto u dvorcu Oršić, Znanstveni piknik i Susreti za Rudija, kao i projekt Muzej prije škole. Vrhunac i završetak svega bit će izložba o 50 godina Muzeja seljačkih buna, u kojoj ćemo kroz ljude, izložbe, događanja i publikacije prikazati 50 godina rada muzeja, podsjetiti na kolege koji više nisu s nama. Nadam se da će svatko naći neki sadržaj za sebe u ovoj našoj slavljeničkoj godini.