Nekad nije bilo mladića od Zagorja do Varaždina koji nije čuo za krčmu 'K Veseloj Ljubici'
Gazdarica nekad najpopularnije zagorske birtije, posebice od 50- ih do 80 -ih godina bila je Ljubica Folnović. Ljubica je bila uvijek vesela, nasmiješena, srdačna, voljela se našaliti i otud naziva za krčmu
Kao što je nekad bila popularna pjesma 'Krčma starog Đonija' toliko je bila, a možda čak i više popularna krčma ''K Veseloj Ljubici''. Krčma K Veseloj Ljubici' u Peršavesi gotovo čeje tiri desetljeća bila je glavno okupljalište za mlade iz cijele Krapinsko – zagorske županije, ali i šire. Gazdarica nekad najpopularnije zagorske birtije, posebice od 50- ih do 80 -ih godina bila je Ljubica Folnović, danas 83 – godišnjakinja, koja ju bolest već šestu godinu 'prikovala za krevet'. No, nema čovjeka, odavde do Varaždina, a koji nije poznavao ili čuo za 'Veselu Ljubicu', vlasnicu krčme u naselju Peršaves 59 u općini Mače, na glavnoj državnoj cesti prema Golubovcu.
Vesela i srdačna kelnerica
- Ljubica je bila uvijek vesela, nasmiješena, srdačna, voljela se našaliti i otud naziva za krčmu. Krčma je otvorena tamo negdje 1953. godine, a dobro je poslovala do 90-ih do kada su se održavale i zabave, i to svake subote plesne večeri. Kad je početkom 90-ih počeo rat, zabave se više nisu održavale. Birtija je poslije još koju godinu radila, nakon čega smo je odlučili zatvoriti. Došla je kriza, davanja su bila prevelika, posla premalo i ugostiteljstvo na taj način nije više bilo isplativo – ispričala nam je snaha Dragica.
No, u ono vrijeme kada su se održavale plesne večeri sa živom glazbom, sve je bilo puno mlađarije koja je došla na ples. Mnogi momci i djevojke su se tamo upoznali, zaljubili i oženili. Dakle, mnogi su tamo našli svoje životne suputnike i sklopili brak. - I dalo se i lijepo zaraditi, jer u to vrijeme nije bilo krčma u okolici – dodala je snaha Dragica.
Mužika uživo svakog vikenda
Ljubice se mještani, pa i tadašnji gosti rado sjećaju i dandanas pitaju za nju; Kak je Ljubica, jel živa? Kod nje smo se znali praf natancati! Tvrde da ih za to mjesto vežu samo lijepa sjećanja. - Ljubica je bila uvijek fino dotjerana ženska, plavuša koja je nosila punđu. Mnogima je davala na veresiju, vozila je crveni kombi, zastavu 850. Svima je uvijek rado pomogala. Prava humanitarka. Konobarice su joj uvijek bile mlade i zgodne i čujte, privlačile su goste – ispričali su. Svake subote u krčmi je bila mužika uživo.
Svirali su brojni zagorski glazbenici koji su kasnije postali vrlo popularni; Složni brati, Veseli Zagorci, Zagorski lavovi, Planinari, Dečki z bregov.... Baš je nedavno jedan gospon iz Lepoglave tu u selu došel prodavat metle i pitao me za Veselu Ljubicu i rekao mi; ''Koliko put sam si ovde zatancal. Tu sam svoju mladost ostavil''.
Lijepa ugostiteljska obiteljska priča
Dolazili su na zabavu ovdje u Peršaves mladi iz Ivanca, Lepoglave, Varaždina, iz drugih županija. U krčmi i danadanas na zidu vise šaljive i poučne poruke; Če te baba maltretira i pri hiži nemaš mira, sim u ovu dojdi hižu da izbjegneš tešku krizu ili primjerice; obavijest- Tužnim srcem javljamo svim prijateljima da je naša nezaboravna majčica ''Veresija'' nakon duge i teške bolesti preminula zajedno sa svim kreditnim knjigama, u potpisu tugujući: Gospoda dužnici i ostala rodbina. Danas krčma više ne radi, u međuvremenu je bila promijenila ime u bistro, i ta tabla još uvijek postoji, kao svjedok jedne lijepe obiteljske ugostiteljske priče. Danas snaha Dragica vodi udomiteljstvo, brine za tri osobe i bolesnu svekrvu Ljubicu, zajedno sa sinom i troje unučadi. U udomiteljstvu zasada vidi egzistenciju, a ugostiteljstvo na taj način, zaključuje, nije više isplativo.