NEMAJU NOVCA ZA ULAGANJA, A NE USPIJEVAJU IH NI PRODATI: Zagorski dvorci na prodaju
Najbogatiji je dvorcima upravo sjeverozapadni dio Hrvatske. Neki od njih su u privatnom vlasništvu, neki stoje zapušteni i urušeni. Vlasnici koji su ih dobili u nasljeđe ili poduzetnici koji su ih kupili s ciljem revitalizacije naišli su na razne prepreke, ponajviše financijske prirode, pa ih u 'stisci' najčešće prodaju
U Hrvatskoj ima oko 1.300 dvoraca, kurija, ljetnikovaca, tvrđava, zamaka i utvrda od kojih je tek mali dio njih, oko dvjestotinjak sačuvan. Najbogatiji je dvorcima upravo sjeverozapadni dio Hrvatske. Neki od njih su u privatnom vlasništvu, neki stoje zapušteni i urušeni. Vlasnici koji su ih dobili u nasljeđe ili poduzetnici koji su ih kupili s ciljem revitalizacije naišli su na razne prepreke, ponajviše financijske prirode, pa ih u 'stisci' najčešće prodaju. Dvorci se prodaju u milijunskim ciframa, pa se možemo pitati 'ko to može uopće platit'. Najjeftiniji zagorski dvorac koji se prodaje za 5, 6 milijuna kuna je dvorac Mali Tabor u Humu na Sutli, dok ukoliko želite postati vlasnik čuvenog dvorca Đalski trebala bi iskeširati oko 13 milijuna kuna.
Dva vlasnika
Na Njuškalu je osvanuo oglas u kojem se prodaje Dvorac Mali Tabor i to za 750.000 eura. Oglas je objavila jedna agencija za nekretnine iz Varaždina i to krajem srpnja. Vidimo da je njegova cijena i porasla u odnosu na prije nekoliko godina kada se prodavao za 550.000 eura ili ti 4, 1 mil. kuna. Dva su vlasnika tog zdanja, humski poduzetnik Zdravko Ivić i Tomislav Grozaj iz Slovenije. Dvorac je tlocrtne površine 1.254 m2, na zemljištu površine 50.570 m2. Ima deset soba, priključak struje, vode i plina, građevinsku dozvolu, vlasnički list, stoji u oglasu u kojem se još opisuje da je riječ o renesansnom kaštelu i ranobaroknom dvorcu koji se nalazi u neposrednoj blizini hrvatsko - slovenske granice. Mali Tabor bio je nekada ljetnikovac moćne obitelji Ratkay koji su živjeli u Velikom Taboru. Prvotno je Mali Tabor bio kaštel, izgrađen u drugoj polovini 15. stoljeća . Povijesni dokumenti spominju ga 1511. kao Kys Thabor. Bio je u posjedu Ivaniša Korvina i Jurja Brandenburškog koji ga prodaje obitelji Ratkaj. U njihovu je vlasništvu sve do 1793. kada ga nasljeđuje njihov nećak, barun Josip Wintershoffen. Kasnijim ženidbenim vezama Mali Tabor dolazi u vlasništvo obitelji Jelačić, a zatim baruna Kavangha, čiji su potomci držali dvorac do kraja Drugog svjetskog rata. Danas je on u privatnom vlasništvu i prodaje se već nekoliko godina. Navodno su za njega bili zainteresirani Arapi, Rusi, Amerikanci, no još nitko nije postao vlasnik dvorca uz samu cestu u Prišlinu, a zdanje i dalje propada.
Htjela kupiti Općina
Načelnik Huma na Sutli Zvonko Jutriša izrazio je žaljenje što je ovakav dvorac postao ruševina i propada bez namjene. - Općina je prije osam godina bila zainteresirana za kupnju Malog Tabora kada se i on mogao još spasiti i nije bio toliko oronuo. Nudio sam svakom vlasniku po 100.000 eura da otkupimo dvorac te da Općina postane vlasnik kako bi ga mogli kandidirati na neka europska sredstva. No, oni su htjeli svaki po 400.000 eura. Tada je priča stala jer mi kao Općina tog potencijala nemamo. To je ruševina i to tek traži veliko ulaganje, a ne da izdvajamo tolike silne novce za ruševni objekt. Kada bismo ga bili i otkupili i obnovili trebalo bi naći sadržajnu komponentu koja bi onda isplatilo to veliko ulaganje – mišljenja je Jutriša. Inače, nekada je u tom zdanju bio dućan, gostiona Bunker, a gore iznad stanovi, odnosno sobe. Pola vlasništva je bilo od poljoprivredne zadruge, a pola u privatnom vlasništvu, nakon čega je drugi privatni vlasnik Zdravko Ivić otkupio dio od poljoprivredne zadruge. Imao je planove; otvoriti disko, no sve je stalo zbog birokracije. Sada obojica vlasnika dvorac prodaju i to za cifru od gotovo 5, 6 milijuna kuna. Inače, država ima pravo prvokupa, no nije zainteresirana.
Legendarni Đalski
Već se nekoliko godina prodaje se i Dvorac Gjalski. Najpoznatiji je, svakako, kao dom jednog od najvećih hrvatskih književnika i novelista Ksavera Šandora Đalskog. Iako je nekoliko obrtnika i poduzetnika u sklopu objekta pokušalo pokrenuti posao i ugostiteljski biznis, nijednome nije pošlo za rukom da na dulje vrijeme vodi posao. Objekt veličine 1784 metara kvadrata u potpunosti je uređen, a oglas o njegovoj prodaji oglašen nje na Njuškalu. Kako tamo piše, dvorac obuhvaća raskošne prostorije u kojem se isprepliću moderno i tradicionalno, urbano i domaće. Sadržajem savršeno odgovara funkciji hotela - u prizemlju i suterenu dvorca smješten je restoran s nekoliko dvorana, kapaciteta od 40 do 200 gostiju, te terasom s pogledom na Medvednicu koja može primiti do 150 gostiju. Na katu se nalazi crveni salon opremljen za seminare i slična događanja, kapaciteta do 60 gostiju. Sve dvorane su klimatizirane i opremljene vrhunskim ozvučenjem. Hotelski dio nudi 17 soba i dva apartmana, prostor za seminare i restoran za različita događanja i svečanosti.
Tri višenamjenske sale za konferencije sadrže svu potrebnu tehničku opremu, komforne prevoditeljske kabine za dva ili tri prevoditelja, različita jela u restoranu, u kojima je sve podređeno poslovnim potrebama klijenata. U okviru objekta nalazi se noćni klub koji je subotom otvoren do 6 sati. Dvorac se nalazi na imanju površine 23.000 m2, u središtu Hrvatskog Zagorja. Položajem tik uz autocestu Zagreb - Macelj, dvadesetak minuta od udaljen od Zagreba. Ono što upada u oko svakako je i poprilično visoka cijena. Ako je vjerovati podacima s Njuškala, dvorac se prodaje za više od 13 milijuna kuna pa je možda i to jedan od razloga zašto već dugo ne može naći svojeg novog vlasnika.
Ulaganja
Za milijun eura, odnosno za nešto više od 7 milijuna i 400 tisuća kuna, prodaje se i dvorac s perivojem u Donjem Oroslavju. Riječ je o dvorcu veličine od 1270 metara kvadratnih, u što je uključeno i dvorište. Detaljno se opisan unutarnji izgled dvorca, a u oglasu se napominje kako je dvorac tokom više stoljeća promijenio nekoliko vlasnika, a sastoji se od tri krila koja tlocrtno čine slovo U: glavno sjeveroistočno krilo je veće i krovištem nadvisuje manja i uža bočna krila, a konjušnica i prigradnje bočnim krilima zatvaraju unutrašnje dvorište. Za razliku od dvoraca Gjalski, oroslavsko zdanje nije u tako dobrom stanju i potencijalni bi kupac, barem koliko je moguće procijeniti na prvi pogled, morao podosta uložiti u ovaj dvorac.
Najbolji su primjer revitalizacije dvoraca koji vape za obnovom sredstva iz EU fondova s kojima bi se mogla obnoviti naša bogata kulturna baština. Svi hvale primjer revitalizacije dvorca Bračak iz Zaboka, sagrađenog 1889. godine. Obnovu je potaknula Krapinsko-zagorska županija, a projekt ukupne vrijednosti 22 milijuna kuna sufinancirao se sredstvima Fonda za energetsku učinkovitost, Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a, regionalne energetske agencije.