ZL: Kada se i kako bend okupio, tko mu je nadjenuo ime?

Žlabur: Bend je nastao prije godinu i pol. Pia i ja zajedno smo išli u srednju glazbenu školu, u pauzama uvijek bi tražili neki slobodan klavir da zasviramo i zapjevamo sebi za dušu i tako se rodila ideja za bend. U samom početku Footloose je bio “accoustic” sastav, no dobrim reakcijama i kritikama publike, bili smo potaknuti krenuti i na višu razinu, na kompletan band. Zajedno smo i nadjenuli ime. Naša ideja, želja i motiv su zabaviti ljude, dirnuti ih pjesmom u dušu i, naravno, rasplesati, pa je Footloose nekako bilo i logično ime.

ZL: Gdje ste imali prve svirke? Jeste li ''bukirani'' nastupima, gdje najčešće nastupate?

Žlabur: Ni jedan početak nije lagan, tako nije bio ni naš. Kad je band tek u startu, teško je naći ekipu koja želi ozbiljno raditi, no Pia i ja smo ustrajali, jer smatramo da se sve događa s razlogom te smo znali da će se kad tad sve poklopiti i posložiti ekipa koja kao i mi živi glazbu, entuzijastična je i koja želi napraviti nešto drugačije i kvalitetno. Prve su svirke bile na području Oroslavja, gdje su nas ljudi odlično prihvatili te i danas rado tamo sviramo. Možemo reći da smo ''kućni'' band u Caffe baru Roses i Punkt Beer Houseu. Svirki je sve više, osim KZŽ od jeseni se probijamo i na područje Zagreba, tako nas se već ovog vikenda 22. rujna, može čuti u klubu Roko. Lagano punimo i sezonu 2019. sa svadbama, što nas jako veseli.

ZL: Svirate li sve ili birate glazbu za svirke, što svirate najradije?

Žlabur: Sviramo mi sve, kao i svaki svadbeni band, ali dakle, na svirki u nekom bircu/klubu, volimo pokazat drugačiji (urbaniji) repertoar i ljudi to odlično prihvaćaju. Smatramo da imamo i drugačiji stil sviranja. Dok većina danas sve ''nabrijava'', mi smo kontra, volimo “mekanu” svirku. Kako da se izrazim, a da me svi shvate? Ajmo reći neki američki stil. Puno dinamike, improvizacije, svatko ima svoje mjesto, svoj solo, priliku da pokaže svoju maštu, kreativnost i glazbeno znanje, što se ne može izraziti ako se sviraju striktno original verzije. Volio bih još i nadodati kako je pjevačica, koja studira solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, identitet Footloose banda, jer nema onog koga njezin glas ne naježi ili dirne u dušu. Isto tako, možda zanimljiva činjenica, osim svjetovne glazbe, sviramo i duhovnu. Svaki od nas je u nekom periodu svog života svirao u svojoj župi, neki još i dan danas te tako svim svojim mladencima, kao poklon dajemo gratis glazbu, odnosno pjevanje i sviranje i na samom sakramentu vjenčanja u crkvi.

ZL: Zbog čega je vaš bend drugačiji od drugih?

Žlabur: Spoj mladosti i iskustva. Trudimo se u svaku pjesmu unijeti sebe, svoj stil, svatko na svojem instrumentu i komplet kao band. Smatramo da je najlakše skinuti original, a naša je želja da budemo drugačiji od ostalih. I sretno mogu reći da to ljudi jako prepoznaju i da im se sviđa. Sretni smo što uvijek imamo odličnu publiku s kojom uvijek stvorimo međusobnu atmosferu, povezanost, emociju… Smatramo da je to prvenstveno rado drugačijeg repertora, jer, ajmo reći da malo iskačemo iz okvira klasičnih bandova, jer, sviramo ono što se neki možda i ne usude, jer misle da to nitko ne zna ili da je (nažalost) dosadno. Ali nije sve u buci i galami - ljudi su željni kvalitetne glazbe i svirke.

ZL: Pred vama je promocija prve pjesme, tko je autor i o kakvoj se pjesmi radi?

Žlabur: Da, lagano krećemo i u autorske vode. Snimili smo pjesmu i spot, čija će premijera biti 10. listopada. Radi se o ljubavnoj baladi, moglo bi se reći i pjesmi za “prvi ples”. Pjesma se zove Srodne duše, ljubavne je tematike koja priča kako je sve lakše u životu kad uz sebe imamo, naravno, svoju srodnu dušu. Ja sam autor i glazbe i teksta.