Pomicanjem kazaljki sata za jedan sat unatrag, s 3 na 2 sata, završilo je ljetno i počelo zimsko računanje vremena, a time se mijenja razdoblje tarifa za obračun električne energije te je obvezna vožnja automobila s upaljenim svjetlima i tijekom dana.

Povratkom na zimsko računanje vremena razdoblje više tarife za obračun električne energije je od 7 do 21 sat, dok se po nižoj tarifi obračunava od 21 sat do 7 sati ujutro.

Vozači, pak, moraju obavezno danju upaliti dnevna/kratka svjetla pri vožnji automobila, piše Index.

"Na motornim vozilima za vrijeme vožnje danju moraju biti upaljena dnevna ili kratka svjetla u razdoblju od 1. studenog do 31. ožujka. Na motociklu i mopedu za vrijeme vožnje danju moraju biti upaljena svjetla tijekom cijele godine. Novčanom kaznom od 30 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji postupi suprotno odredbama ovog članka", stoji u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama.

Kada će se pomicanje sata ukinuti?

Unatoč tome što je u ispitivanju javnog mnijenja 2018. velika većina od 4.8 milijuna sudionika ankete u EU izrazila želju da se ukine pomicanje sata i što je Europska komisija nakon toga sastavila prijedlog da se to učini, do toga još nije došlo.

Krajem 2022. nagađalo se da bi ovaj problem među svoje prioritete mogla uvrstiti Švedska za svojeg predsjedanja Europskom unijom. Međutim, za sada nema indicija da će se to dogoditi. Švedska je na svojim stranicama objavila da su njezini prioriteti sigurnost, konkurentnost, zelene i energetske tranzicije, demokratske vrijednosti i vladavina prava. Jedan od ključnih razloga zašto još nema ukidanja prebacivanja vremena u EU je to što se države ne mogu dogovoriti na kojem će vremenu ostati kao trajnom - zimskom ili ljetnom.

Kada se rasprava konačno pokrene i sporazum postigne, trebat će još najmanje jedna do dvije godine kako bi se osiguralo da usluge prijevoza, uključujući vlakove i letove, prilagode svoje rasporede. To znači da bi prebacivanje vremena moglo najranije biti ukinuto 2025.

Do danas su od prebacivanja vremena odustale sljedeće zemlje: Alžir (posljednji je put promijenio satove 1981.); Brazil (1932.); Egipat (2015.); Falklandski otoci (2010.); Filipini (1990.); Hong Kong (1979.); Island (1968.); Indija (1945.); Indonezija (1963.); Irak (2007.); Južnoafrička Republika (1944.); Kina (1991.); Kolumbija (1993); Pakistan (2009.); Peru (1994.) i Rusija (2014.).

Duga povijest prilagodbe računanja vremena

Ideja o prilagođavanju računanja vremena raznim dijelovima godine nije novost; ona je prisutna već stoljećima. Primjerice, u Rimskom Carstvu sat je definiran kao jedna dvanaestina dana, odnosno vremena koje je proteklo između izlaska i zalaska sunca. Budući da je trajanje dana variralo s godišnjim dobima, to je značilo da se mijenjala i duljina sata. Sat je zimi trajao 44 minute, a ljeti 75.

Britanski graditelj William Willett iz Chislehursta lobirao je za prihvaćanje ljetnog računanja vremena u svojem pamfletu Traćenje dnevnog svjetla iz 1907. godine. Navodno je doživio prosvjećenje dok je jedno jutro jahao konja. Shvatio je da "sunce obasjava zemlju nekoliko sati svaki dan dok mi još spavamo", dok s druge strane "ostaje samo kratka čarolija opadajućeg dnevnog svjetla u kojem možemo provesti kratko razdoblje slobodnog vremena koje nam je ostalo na raspolaganju".

U Sjedinjenim Državama ideja se povezuje s Benjaminom Franklinom. Dok je bio američki veleposlanik u Francuskoj 1784., Franklin je u eseju Ekonomski projekt za smanjenje troškova svjetla u šali predložio Francuzima da ustaju sat ranije kako bi uštedjeli vosak za svijeće. Koncept je u SAD-u usvojen 1918.

Ljetno računanje vremena (DST), u kojem se satovi pomiču jedan sat unaprijed u rano proljeće i vraćaju jedan sat unatrag u jesen, prvi put je u Europi 1916. godine uvela Njemačka u nastojanju da u jeku Prvog svjetskog rata smanji potrošnju ugljena kako bi ga mogla koristiti za svoje tvornice oružja. Većina susjednih zemalja, uključujući i Veliku Britaniju, SAD i Australiju, kasnije je slijedila njezin primjer.

Praksa je u Europi uglavnom napuštena nakon Drugog svjetskog rata. Ponovno je uvedena 1970-ih zbog naftne krize, odnosno zbog arapskog uvođenja embarga na naftu zapadnim zemljama koje su podržavale Izrael. Tu je razlog opet bila želja da se smanji potreba za umjetnim svjetlom, a time i potrošnja energije zbog poskupljenja nafte.

Loš utjecaj promjene na zdravlje

U međuvremenu su brojne studije pokazale da je utjecaj prebacivanja na ljetno računanje vremena na potrošnju energije u suvremenim uvjetima zanemariv, dobrim dijelom zahvaljujući napretku tehnologije.

S druge strane, sve je više dokaza da prebacivanje ima negativne učinke na zdravlje.

Primjerice, pokazalo se da u tjednu nakon prijelaza na ljetno računanje vremena raste broj srčanih udara te probavnih i imunoloških bolesti. Također se bilježi blago povećanje u broju prometnih nesreća. Dugoročno gledano, prebacivanje može imati negativne učinke koji će se manifestirati u obliku depresije, usporenog metabolizma, debljanja i glavobolja.

Uzrok ovih zdravstvenih problema je to što prebacivanje narušava naš prirodni cirkadijski ritam, odnosno biološki sat koji je usklađen sa Suncem.