Prethodni članak
Sljedeći članak

One su svekrva i snaha koje su, unatoč stereotipima i generacijskom jazu, zajednički jezik pronašle - heklanju

Marijana i Štefica Bosak iz Gornje Stubice s tipičnim se stereotipima o 'nategnutim' odnosima svekrva i snaha ne slažu i slobodno vrijeme provode u zajedničkom hobiju


I dok odnos svekrva -  snaha vrlo često ima negativne konotacije, koliko u samom startu zbog stereotipa koje je stvorilo društvo, a velikim dijelom i zbog generacijskog jaza, ove dvije svekrva i snaha pronašle su se zajedno u hobiju kojim ispunjavaju slobodno vrijeme. Snaha Marijana i svekrva Štefica Bosak iz Gornje Stubice zajedno heklaju.

 

Zajedničke ideje uz kavicu

Kako nam je ispričala 34 – godišnja Marijana, kad je doselila u obitelj Bosak, starina i ručni radovi nisu ju zanimali, dok ih je njezina svekrva voljela izrađivati. – Polako me počelo zanimati i počela sam shvaćati stvarnu vrijednost  tradicije i ručnih radova. Izrađivale smo cvijeće i anđele od krep papira i perušine, jer za heklanje isprva nisam imala volje, dosta je to teško. Ali kad sam napravila svoj prvi rad, bila sam baš ponosna i tako smo uz svaku kavu heklale i razgovarale i smišljale nešto novo. Kad prsti sami krenu, heklanje je jako opuštajuće i umirujuće, kao terapije – kaže Marijana, dodavši kako bi voljela da se ova tradicija prenese i na mlađe generacije.

Njezina svekrva, 62 – godišnja Štefica, heklati je, kaže, počela u bolnici. Kako bi si skratila vrijeme, kupila je časopis, materijal i počela sama. – Tada sam shvatila da mi dobro ide, pa sam počela izmišljati iz glave tabletiće. Zavoljela sam to jer me opušta, a snahu sam naučila heklati kad je došla k nama i od tada skupa osmišljavamo radove, nadopunjavamo se idejama – kaže Štefica, koja je, do umirovljenja, radila kao kuharica i spremačica u Područnoj školi u Dubovcu.

 

Unikatne naušnice

Nakon prigodnih božićnih ukrasa, ove su zime krenule s heklanjem naušnica. Kaže Marijana kako je interes za ovakvim nakitom sve veći, što je primijetila na Fecebooku, gdje vrlo često objavi svoje i svekrvine radove. – Heklane su se naušnice pokazale zanimljivima ženama i mislim da će uskoro postati vrlo popularan nakit. Iako imaju status starine, mogu se nositi i na moderan način – kaže Marijana, koja radi kao prodavačica, stoga i mnogi kupci u trgovini primijete njene naušnice.

Za jedan par naušnica pravim je znalcima potrebno tridesetak minuta, računajući heklanje, štirkanje i postavljanje kopči i ukrasa, naravno, sve ovisno o modelu naušnica. Dodala je i kako cijena takvog nakita nije velika, nekih 15 do 30 kuna, no onaj tko se profesionalno bavi izradom može postići i cijenu oko 150 kuna, pa čak i više.

 

Problem koji se proteže generacijama

Upitali smo ih i kako one premošćuju jaz u odnosu svekrva – snaha i koliko u uspješnom odnosu doprinosi upravo ovaj zajednički hobi. - Odnosi svekrve i snahe su od nekada nategnuti,čak se i kao dijete sjećam po susjedstvu, nisu odnosi bili sjajni nigdje na žalost. Taj problem sigurno potječe još od davnina i nametnuli su ga ljudi sami, pa se tako protezalo generacijama. Mislim da danas ima dobrih odnosa snaha i svekrva, ali u jako malom broju, jer još uvijek ima onih koje si nisu dale ni priliku. Moja svekrva i ja od samog početka imamo dobar odnos, mislim da smo kliknule na prvu. Nisu ni nama svi dani bajni, ali treba imati razumijevanja i ljubavi, tražiti dodatne razloge za smijeh, lijepu gestu i utjehu, a ne za svađu. Moja svekrva zaslužuje titulu najbolje svekrve, radišna je, pažljiva, jako brižna prema svima i puna razumijevanja – ispričala nam je Marijana.

Da je za ovaj odnos potrebno puno razumijevanja, složila se i Štefica. – Jedna drugoj pomažemo kad zatreba. Dok svi odu na posao i djeca u školu, suprug i ja brinemo za kuću. Ja skuham ručak, suprug se pobrine za poslove vani, pokupi djecu iz škole, pomaže u zadaći. Kad mladi dođu kući pobrinu se za sve ostalo što treba i za djecu i pomažu gdje stignu. Uglavnom sve radimo skupa po dogovoru i uvijek sve stignemo. Mi smo jedna složna obitelj i tako bi trebala biti svaka. Sretni smo i zahvalni da imamo jedni druge – kaže Štefica.

 

Volja za heklanjem

Nakon naušnica, na red uskoro dolaze ponovo prigodni uskrsni ukrasi, kao i svake godine pred Uskrs. Tada će svoje zajedničke ideje kroz heklanje pretočiti u šarene kokice, piliće, zečiće i pisanice. – Bilo bi lijepo kad bi se mladi i obitelji više družili uz takve kreativne radove. Nadam se da će netko od naših mladih iz obitelji s vremenom dobiti volju za heklanje. Uvijek rado svakome pokažem koga zanima. Na dio obitelji i prijatelja sam već prenijela to znanje i to me jako veseli – zaključila je Štefica.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook