Postoje mjesta koja nikada ne prestanemo zvati domom, bez obzira na to koliko vremena prođe otkako smo ih napustili. Sjećanja na djetinjstvo, mirisi svježe ubranog voća, zvukovi s ulice i obiteljski dom ostaju urezani u srcu, čekajući vrijeme kada ćemo im se ponovno vratiti – barem na tren. Za Gordanu Pavlinić taj trenutak dogodio se prošlog tjedna u Muzeju Žitnica, gdje je predstavila svoju prvu zbirku pjesama 'Z moje duše vu tvoje serce'.

Povratak u djetinjstvo

Bila je to četvrta promocija zbirke, no za Gordanu svakako najemotivnija. Stajala je u Muzeju, gledala kroz prozor prema kući u kojoj je odrasla i osjetila kao da se, nakon dugog putovanja, napokon vratila doma. Najkraće rečeno – bila je to večer povratka u djetinjstvo, kaže Gordana.

- Ova mi je promocija zauzela posebno mjesto u srcu. Bila sam pod adrenalinom od prvog trenutka jer je Muzej Žitnica zgrada do moje rodne kuće. Iz Muzeja sam gledala na prozor gdje sam rođena. Osjećala sam se kao doma, kao da sam negdje dugo putovala i nakon toliko godina ponovno stigla kući. Moja mama je već dvije godine od mene i ne hodam u Začretje, osim na grob tati. Izgubila sam mnoge kontakte s tog područja. Te sam večeri, nakon dugo vremena, vidjela ljude iz svojeg djetinjstva. Moja poezija dovela me do mojih korijena – ispričala nam je nakon promocije.

Svom je rodnom kraju posvetila dvije pjesme koje su objavljene u njenoj prvoj zbirci, a to su 'Svetokriški dvorec' i 'Falji mi'. Mirisi jabuka ''Petrovača'', prozor bake Jelke, sanjkanje niz Dubravu – sve su to slike opjevane u njenim stihovima.

- U djetinjstvo me vraćaju mirisi jabuka, zmislim se sanjkanja niz Dubravu... Što sam starija sve mi se više vraćaju neki događaji iz djetinjstva – priča nam.

Posebna gošća

Posebno emotivan trenutak večeri dogodio se kada je njezina učiteljica hrvatskog jezika iz osnovne škole, Štefanija Roškar, iznenadila Gordanu starim papirićem na kojem je bila pjesma 'Ljubav', napisana 1976. godine u osmom razredu i objavljena u školskom časopisu 'Krijesnica'.

- Ona je na kraju promocije izvadila jedan papirek i rekla da bi htjela pročitati pjesmu koju sam napisala u 8.a razredu, a bila je tematika baš ljubavna. Pjesma iz 1976. godine pod nazivom 'Ljubav'. Ja sam ostala paf! Probudilo je to u meni nostalgiju, sjećanja na tatu – kaže Gordana.

Promociju je organizirala Općinska knjižnica i čitaonica. - Moram istaknuti odličnu organizaciju čitaonice. Bila sam stvarno počašćena da mi je na promociju stigao i načelnik koji nam je uručio i poklone – rekla je.

Večer je moderirala Vlasta Novosel, ujedno i jedna od recenzentica zbirke uz Branku Tuđa Kanceljak. Gordaninu poeziju nadahnuto su interpretirale Đurđica Srebačić, Jasminka Jelačić Bedeniković te sama autorica, dok je za glazbeni dio, uz Gordanu, bio zadužen Rajko Hrbić. Na promociji je bila i Gordanina kći Ivana, s kojom je otpjevala jednu pjesmu, a posebnu zahvalu autorica je uputila suprugu Mladenu na nesebičnoj podršci. 

Gdje sve počinje

Bila je to večer koja je Gordanu, kroz njezine vlastite riječi, vratila tamo gdje je sve počelo – pred prozor rodne kuće, pred uspomene koje su dugo spavale. Njezina poezija nije samo zapis emocija, već i most između prošlosti i sadašnjosti, između djevojčice koja je sanjarila u školskim klupama i žene koja se, nakon dugog putovanja, ponovno pronašla u svom kraju. I možda je upravo to moć poezije – ona nas vraća sebi, našim korijenima i ljudima koji su nas oblikovali. A kad se riječi i sjećanja spoje u pjesmu, put kući uvijek ostaje otvoren.

Dio stihova iz Gordanine pjesme 'Falji mi'

Falji mi plave nebe, ober moje začretjanske Dubrave,
I stastičarna pri cijerkvi,
I dešč kaj curi, a sonce svetli...
Faljiju mi moje male, gumene, črlene škornje,
Kaj sem vu njima po grabami trackala...

Faljiju mi zriele, debele turske čriješnje iza stare ambulante,
I perve jabuke kaj su ih ''Petrovače'' zvalji... pod oblokom babice
Jelke...