Žutilo vinove loze je vrlo opasna bolest koja postaje sve veća prijetnja hrvatskom vinogradarstvu. Uzrokuju je mikroorganizmi smješteni u žilnom staničju floema, stanične strukture slične bakterijama, ali bez čvrste stijenke, piše Gospodarski list.

Kad se uzročnici ove bolesti umnože do brojnosti koja začepljuje žilno staničje (floem) koje provodi hranjive tvari iz lišća u grozdove, drvo i korijen, pojavljuju se karakteristični simptomi: uvijanje plojke prema naličju, žućenje lišća, odnosno crvenjenje kod tamnih sorata, sušenje cvata, venuće formiranog grozda te slabije odrvenjavanje mladica na inficiranom trsju. Ovako opisane negativne promjene uzrokuju tri različite skupine fitoplazma: (1) Flavescence doreé (FD) (zlatno žutilo), (2) Bois noir (BN) (stolbur ili crno drvo) i (3) Aster yellows (AY) (žutica astre). Prema simptomima bolesti u vinogradu nemoguće je utvrditi o kojoj se vrsti fitoplazme u vinogradu radi, ali su posljedice njihova nesmetana razvoja i širenje vrlo različite.

Najopasnija i najštetnija je zlatna žutica (FD = Grapevine flavescence dorée), od čije prve pojave naknadno 1-2 godine inficirano trsje potpuno propada. Stoga od početka 2013. godine provodimo “Naredbu o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO”. Ovom se Naredbom propisuju mjere za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO, a glavna biljka domaćin štetnog organizma je vinova loza (Vitis vinifera). Ostale biljke domaćini štetnog organizma jesu obična pavitina (Clematis alba), crna joha (Alnus glutinosa) i druge Vitis vrste (npr. direktno rodni američki hibridi), dok je prenositelj (vektor) američki cvrčak (Scaphoideus titanus). Do epidemijskog širenja zlatne žutice nastupa samo u onim vinogorjima gdje su istovremeno prisutni štetni organizam (Grapevine flavescence doreé MLO) i prenositelj (američki cvrčak).

Japanski cvrčak brojniji od američkog

Europski istraživači koji se bave korelacijom brojnosti cvrčaka ili cikada i raširenosti fitoplazmatskih žutica počinju od 2004. do 2011. godine sve više upozoravati na novu vrstu cikada – japanskog cvrčka Orientus ishidae, najprije u Švicarskoj, Italiji i Sloveniji. Nakon što se bolest zlatna žutica (FD = Grapevine flavescence dorée) proširila u svim katastarskim općinama na području Međimurskog vinogorja (2013.-2018.), narednih pet godina na sedam lokaliteta (Banfi, Sv. Urban – Stanetinec, Sv.Urban, Sv. Urban – Leskovec, Grkaveščak – Trnovčak, Železna Gora – Orehovčak i Vučetinec) žutim ljepljivim pločama (25 x 20 cm) tijekom razdoblja od početka mjeseca srpnja do sredine ili kraja rujna pratimo brojnost odraslih oblika američkog cvrčka (Scaphoideus titanus).

Već prve sezone sustavnog monitoringa cikada (2019.) na lokalitetu Železna Gora – Orehovčak primijetili smo novu vrstu: japanskog cvrčka (Orientus ishidae) (na dan 15.7.). Stoga smo 2023. godine usporedili brojnost američkog (Scaphoideus) i japanskog cvrčka (Orientus) u Međimurskom vinogorju te možemo zaključiti da je populacija odraslih oblika japanskog cvrčka u najsjevernijem hrvatskom vinorodnom području značajno veća od američkog cvrčka.

Japanski cvrčak (Orientus ishidae) (ili “mozaični” cvrčak): u stručnoj literaturi se spominje davne 1919. godine, kad je sadnim materijalom prenesen iz zemlje postojbine (Japan) u područje New Jerseya (Sjedinjene Američke Države). Japanski cvrčak je polifagna cikada za koju je poznato da obitava na nekim šumskom vrstama (npr. Acer, Betula, Carpinus, Fagus, Populus, Salix, Tilia i dr.), nekim zeljastim biljkama (npr. Urtica), ali i opće raširenim hortikulturnim vrstama (npr. breskva, vinova loza, jabuka). Japanski cvrčak svojom ishranom na spomenutim hraniteljicama ne pričinjava značajne štete te se u svjetskim razmjerima ne smatra ekonomski važnom fitofagnom vrstom. Pažnju istraživača počinje privlačiti 1970-ih godina, kad je u Sjedinjenim Državama opisana njegova mogućnost širenja X-bolesti breskve (Candidatus Phytoplasma pruni).

Japanski cvrčak se posljednjih 20-ak godina proširio u većini europskih država, a EPPO podatci navode njegovu slijedeću lokalnu prisutnost: Italija (1998.), Švicarska (2000.), Njemačka (2002.), Slovenija (2002.), Češka (2004.), Austrija (2007.), Francuska (2009.), Mađarska (2010.), Velika Britanija (2011.) i drugdje. Novija europska istraživanja upućuju na mogući značaj japanskog cvrčka kao širitelja fitoplazmatskih biljnih bolesti: zlatne žutice vinove loze (Grapevine flavescence doreé MLO = Candidatus Phytoplasma vitis) (Švicarska, Slovenija, Italija) i proliferacije jabuke (Candidatus Phytoplasma mali) (Italija).

Japanski cvrčak (Orientus ishidae) je mali kukac, odrasli oblici su veličine svega 4,5-6,5 mm. Insekti između očiju imaju tipičnu narančastu traku, a na prsištu i krilima “šareni uzorak“. Istraživanja u Italiji pokazuju da ova vrsta razvija jednu generaciju godišnje, prezimi kao zimsko jaje, a ličinke se pojavljuju od sredine svibnja do kraja lipnja. Odrasli oblici japanskog cvrčka aktivno lete od srpnja do listopada, uz vrhunac populacije je krajem srpnja i početkom kolovoza.

Brojnost japanskog cvrčka je 3,75 puta veća u odnosu na američkog cvrčka. Najveća brojnost japanskog cvrčka na žutim ljepljivim pločama zabilježena je krajem srpnja i tijekom prve polovice kolovoza 2023. godine. Vjerujemo da širi krug biljaka domaćina omogućuje bolje i brže množenje japanskog cvrčka u odnosu na američkog.

Tijekom razdoblja 2010.-2015. godine više je europskih istraživača u odraslim jedinkama japanskog cvrčka Orientus ishidae, uhvaćenih u zaraženim vinogradima, detektirala prisutnost mikroorganizma Flavescence dorée – uzročnika zlatne žutice vinove loze (npr. Slovenija, Italija, Švicarska). Tek bi naredna istraživanja morala potvrditi stvarne mogućnosti i kapacitet japanskog cvrčka u širenju ove karantenske bolesti. Ipak, prve spoznaje o pojavi i brojnosti ovog cvrčka u zaraženim vinogradima uz pozitivne rezultate njegova testiranja na prisutnost mikroorganizma Grapevine flavescence dorée MLO, postavlja opravdano pitanje i bojazan: Kakav je značaj nove vrste cvrčka u širenju zlatne žutice vinove loze i “donosi” li Orientus ishidae brže propadanje zaraženih vinograda?