Dok je nekada posjedovati zemlju, poljoprivredno zemljište, bilo bogatstvo koje se s veseljem nasljeđivalo i bogat je bio onaj koji je imao više zemlje koju je mogao obrađivati, danas je ta zemlja postala samo teret, a i trošak. Unatrag dvadeset godina sve se manje ljudi bavi poljoprivredom. Srećom po nas, još uvijek ima onih koji se poljoprivredom bave na veliko i koji su došli do toga da im se to isplati, pa na tržište stavljaju domaće, kvalitetne proizvode koje naprave svojim radom na zemlji. No, mnoge su se kulture pokazale neisplativima, pa su mnogi odustali. Čak i oni koji su sijali i sadili za vlastite potrebe.

Rezultiralo je to sve većim brojem zapuštenih poljoprivrednih parcela koje su se s godinama pretvorile u šikare i šume. Shodno zakonu, poljoprivredno zemljište mora se održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju, a pri tome se misli na sprječavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem. Kako bi se to i provodilo, općine i gradovi imaju zaposlene poljoprivredne redare, koji provode nadzore nad uređivanjem i održavanjem poljoprivrednih površina. Neke su se jedinice lokalne samouprave udružile i zajedno zaposlile poljoprivredne redare, neki samostalno, a u nekima se tim pitanjima bave komunalni redari.

Nesmetan prolaz općinskim putem

Problematika zapuštenih i obraslih površina, uz prometnice, neke važne objekte i privatne parcele, poljoprivredne ili pak nečija dvorišta, postala je sve aktualnija. Ljudi se bore sa susjedima koji ne uređuju svoje parcele, čime ugrožavaju njihovo mirno stanovanje ili pak uzgoj na njivama i vinogradima ili pak onemogućavaju nesmetani prolazak do njihovih zemljišta, pa čak i domova. Upravo s takvim nam se slučajem u redakciju javila Đurđica Matejaš iz Dukovca i Svetom Križu Začretju. Kuća obitelji Matejaš zadnja je na tom potezu, a do nje se praktički dolazi kroz tunel ogromnog raslinja koje ne nadvilo nad cestu. Đurđica kaže kako se često boje da im neko drvo ne padne na glavu dok prati djecu do autobusa za školu ili pak na auto. Vlasnici već godinama ne čiste svoje parcele, što je uzrokovalo šumu gacije koja se nadvija nad cestu. – Više puta smo to prijavljivali na Općinu. Ili nisu raščišćeni papiri, pa se ne može doći do vlasnika ili su im slali opomene na koje se vlasnici oglušuju. Ne znamo. Ali znamo da sve ovo, vidite, dalje raste, a mi se moramo snalaziti tako da to počistimo donekle sami, kako bi spriječili da se ne sruši na cestu, na nas kad prolazimo, pogotovo kad krenu kiše. Pa čujte, ne idemo ni mi sve mlađi i suprug radi po cijele dane, a nije ni na nama da čistimo tuđe! – kaže Đurđica, dodavši kako je to problem koji se odugovlači već godinama, no, dodaje, ne mogu to nikako riješiti sami.

Opomene vlasnicima

Nalazi se tu, u zapuštenom zemljištu, i jedna napuštena kuća u kojoj nitko ne živi i oko koje je raslinje, vrlo pogodno za zmije, lisice i razne divlje životinje zbog čega se, kaže Đurđica, njezino dijete boji vraćati samo iz škole, osobito na večer. – Kazne se šalju onima koji nisu pomalčali livadu, a za ovakve stvari očito ne. Ja vjerujem, kad bi se kazne počele naplaćivati, da bi se vlasnici trgnuli, jer ovo je grozno. Ovo je općinski put i zato smo molili pomoć od Općine. Ne tražimo ništa, samo da nam se pomogne napraviti siguran prilaz do naše kuće – zaključila je naša sugovornica. Koliko je Općina Sveti Kirž Začretje upoznata s problematikom u ovom dijelu Dukovca, upitali smo načelnika Marka Kosa. – Vlasnicima smo poslali obavijesti i opomene da počiste svoje parcele. No, najčešći problem budu imovinsko – pravni odnosi i to što stvarni vlasnici parcela najčešće budu nepoznati. Zbog toga dolazi do ovakvih situacija. Čekamo očitovanja vlasnika, a onda, shodno tome idemo u daljnje postupke – rekao nam je Kos.

Borba s vlasnicima

Sa, kako kažu, džunglom oko svoga dvorišta bore se i Dragica i Veljko Počuča u Gornjem Hruševcu u Donjoj Stubici. Nešto što je izgledalo kao mali raj pretvorilo se u jednu malu počišćeni i urednu oazu, koju s tri strane okružuju zapuštena zemljišta i uznemiravaju ovaj umirovljeni bračni par već gotovo 18 godina, otkako su doselili. – Mi smo odlučili napustiti Zagreb i kupiti nešto u Zagorju. Doselili smo ovamo i otada mi svoje malo imanje uređujemo, brinemo, čistimo. Što ne možemo sami, platimo nekome. I naravno da nam smeta kad je oko nas džungla, pa ne možemo se još boriti i s time, čistiti tuđe! – priča nam Veljko. Samo s jedne strane njihova dvorišta privatni je posjed počišćen i održavan. S drugih strana raslinje je visoko i do tri metra i nadima se preko njihova plota u njihovo dvorište. – Pokušali smo i mi kontaktirati vlasnike, no bezuspješno smo molili, a s problematikom su dobro upoznati u Gradu Donja Stubica, gdje s komunalnim redarom kontaktiramo već godinama. Problem je vlasništva, neki rat među nasljednicama, pa nitko ne želi počistiti. Sad samo čekamo da se sve sruši na naše. A da vam ne govorim o tome koliko je divljih životinja u ovoj napuštenoj kućici, posebno miševa koji i nama dolaze u kuću i borim se svakodnevno s njima – kaže Dragica. No, obzirom da se radi o privatnim parcelama, a Grada su dobili informacije kako nisu zakonski u mogućnosti ulaziti i dirati tuđi posjed. – Rekli su nam kako ih na sve načine prisiljavaju, no izgleda da se nije išlo do kraja, već su se samo slale opomene. Kad bi ih lupili po džepu, možda bi malo razmislili – sličnog je mišljenja Dragica, kao i naša sugovornica Đurđica iz Dukovca.

Problematika vlasništva

Obzirom da Grad Donja Stubica ima poljoprivrednu redarku, koja osim na području Donje Stubice, djeluje i za područje Gornje Stubice te Stubičkih Toplica i Oroslavja, upitali smo ju koliko je upoznata s predmetom naše priče. – Vlasnicima tih zemljišta poslane su opomene vezane za čišćenje zemljišta. Kod jedne parcele ima više vlasnika, pa prebacuju odgovornost jedni na druge, kao i njihovi nasljednici, jer ne znaju tko će to naslijediti, pa se nitko ne želi baviti time. Uglavnom, u kontaktu sam s njima i obećali su kako će, u dogovoru s izvođačem radova, urediti to zemljište – rekla nam je poljoprivredna redarka Marina Lešković. Obzirom na velik obim posla na četiri velike jedinice lokalne samouprave, kaže kako uglavnom djeluje po prijavama, koje, kažu, mogu biti i anonimne. Ovakva problematika zapuštenih zemljišta i 'natezanje' s vlasnicima vrlo su česti, kaže. - I to uglavnom kod predmeta čiji su vlasnici socijalni slučajevi ili su pak problem imovinsko – pravni odnosi i vlasnici koji su umrli u inozemstvu ili čiji nasljednici žive u inozemstvu, a ne možemo im ući u pravu adresu. Naravno, ima i onih s kojima odmah stupimo u kontakt i šaljemo opomenu. Neki reagiraju odmah i čiste uredno svoje zemljište, ima onih koji se inate i čekaju dok ih ponovo netko ne prijavi pas im šaljemo opomenu, a ima i onih koji obećaju da budu i onda ne počiste – kaže Lešković. Dodaje i kako je trenutno izuzetno puno prijava za zemljišta na kojima raste ambrozija, stoga jer to goruće pitanje koje se rješava posljednjih tjedana. Cilj joj je, kaže, postignuti da se čim više toga očisti. No, ukoliko će se vlasnici i dalje oglušiti na opomene, ići će se u kažnjavanje. A predviđene kazne za to su 260 eura. Naravno, uz kaznu se pretpostavlja da vlasnik treba i počistiti zemlju. Ukoliko to ne učini, predmet se ponovo otvara i kaznu je moguće naplatiti ponovo. Naravno, cijene usluga čišćenja, za one koji to ne mogu sami, nisu male, pogotovo za zemljišta na kojima je sad već dugogodišnje raslinje. Ali nisu ni kazne. Pogotovo ako ju morate platiti nekoliko puta.

.

.

.