Dijana Topolnjak i Luka Knezić vjenčali su se u subotu u Čakovcu, a mlada je za tu prigodu nosila malu bijelu heklanu haljinicu koju je izradio - njen suprug, pišu 24sata.

- Jako vjerujem Luki i nisam baš dugo razmišljala kad mi je prije oko godinu dana, kad smo počeli planirati naše vjenčanje, ponudio da on nahekla moju vjenčanicu. Prihvatila bih bilo kakvu haljinu koju bi on napravio, jer je to puno truda s njegove strane i stvarno prekrasan poklon. Nisam se baš nadala da će haljina biti tako lijepa, no na kraju me stvarno oduševila, kaže grafička dizajnerica Dijana Topolnjak (30) iz Čakovca, koja se u subotu, 1. lipnja, u opuštenoj i veseloj atmosferi u krugu dragih članova obitelji i prijatelja, udala za informatičkog programera Luku Knezića (31).

Vjerojatno jednog od rijetkih mladoženja koji je vjenčanicu svoje drage vidio prije vjenčanja. Točnije - izradio. Vjenčali su se u čakovečkom Starom gradu Zrinskih, a svadbeno slavlje održalo se u obližnjem Caffe Baru "Bedem". Dijana je oduševila sve uzvanike u maloj bijeloj heklanoj haljinici s jednostavnim, a opet prekrasnim ukrasima oko vrata i struka te na rubu suknje, koje je njen suprug heklao puna tri mjeseca, učinivši tako dan njihovog vjenčanja posebnim.

Ono bi i bez toga zasigurno bilo takvo, jer ovo dvoje mladih ljudi već dugo predano gradi svoje zajedništvo. Znaju se, kažu, odavno. Godinama su bili samo prijatelji, dok prije sedam godina nisu odlučili postati par. Tako bismo mogli reći da su već prošli prvih sedam kriznih godina veze i braka, pa za njih više nema straha.

I ne samo to: Prije tri godine kupili su kuću u Mihovljanu, naselju u blizini Čakovca, i počeli živjeti zajedno. Tako su subotnjim vjenčanjem samo potvrdili svoj čvrsti izbor, a malom heklanom haljinicom to da su zajedno baš savršeni.

Za njenu je izradu Luki trebalo oko stotinu sati rada, dok je još nekoliko sati uložio u heklanje svečane mašne koju je nosio uz odijelo. Ljudi vični heklanju reći će, možda, kako to baš i nije bio neki izazov, s obzirom na činjenicu da je Dijana sitna i vitka djevojka, no treba znati da je Luka počeo heklati tek koji mjesec ranije. I to kao – samouki majstor.

- Činilo mi se da je to nešto što bi moglo biti opuštajuće, pa sam prije otprilike godinu i pol odlučio kupiti početnički kit i nekoliko sati tutoriala preko YouTube platforme. Tako sam počeo heklati. Pokazalo se da me to zaista opušta i to me ohrabrilo u ideji da ponudim Dijani da ću joj naheklati haljinu za vjenčanje. No, moram reći da je u početku znalo biti jako teško i nekoliko puta sam htio odustati. Danas mi je drago da nisam. S vremenom sam počeo uživati i krenulo mi je od ruke – priča Luka za 24sata.

Haljinu je izrađivao u dijelovima, koji su se kasnije spajali posebnim koncem, a gospođa Anđelka iz praonice Juta iz Šenkovca na kraju je parila vjenčanicu, tako da se materijal izravna i sve legne na svoje mjesto. Baš onako kako bi svaka mlada poželjela. 

Luka dodaje kako je imao i podršku šogorice, Dijanine sestre, koja je naheklala svadbeni buketić, pa je njemu tako ostalo dovoljno vremena za njegovu mašnu.

Je li on ikad pomislio što bi bilo da nije uspio, pitamo, hvatajući se jednog detalja vezanog uz njihov zajednički hobi. Naime, Dijana i Luka prije koju godinu zajedno su trenirali streličarstvo u Streličarskom klubu 'Katarina Zrinski' u Čakovcu, oboje u seniorskim ekipama, pri čemu je Dijana u ekipnoj konkurenciji, zajedno s Ivanom Topolnjak i Nolom Jamrošić, osvojila zlato. Luka je u seniorskoj konkurenciji završio na devetom mjestu. I po rezultatima natjecanja za Viteza Grada Čakovca, čini se da u njihovom domu ženska ruka bolje odapinje strijelu, pa nije baš mudro izazivati je?

- To bu tajna uspjeha našeg braka – smije se Luka. A koliko je bilo Dijanino povjerenje u njega najbolje svjedoči odgovor na pitanje je li možda u pričuvi imala neku drugu haljinu kao rješenje: Ni u primisli.

- Vjerujem u njega i znala sam da će naheklati haljinu, odjenula bih ju i da mi se nije svidjela, jer je to njegov poklon – kaže te dodaje kako njih dvoje većinu stvari vole raditi zajedno i u svemu jedno drugo podržavaju, nadopunjavaju se i zapravo nikad nemaju osjećaj konkurencije.

- I u poslu je tako. Luka je, naime, zaposlen u svjetski poznatoj agenciji Infinitum, za proizvodnju digitalnog sadržaja, mobilnih i web aplikacija te razvoj sigurnosti u IT poslovanju, koja ima ured u Zagrebu, no radi od kuće, a ja za njega radim na grafičkim rješenjima projekata, dakle kao logistika za programiranje – priča Dijana.

E, sad, heklanje je zasad samo njegova razbibriga,  Dijanu još nije zaintrigiralo, što možda i nije loše, jer čovjek povremeno treba i neki hobi kojem se može posvetiti sam, tako da ga svi puste na miru. Saznajemo da i Dijana ima nešto slično: Voli slagati puzzle, što Luku baš ne privlači.

- Ne voli baš kad ih izbacim ispred sebe na stol i neće se priključiti slaganju. No, zato mi ih on često kupuje, kaže Dijana.

Još jedna, tako jednostavna, tajna uspjeha udvoje.