Logično je i normalno da se građani s komunalnim problemima obraćaju čelnim ljudima svojih općina i gradova za pomoć, da od svojih jedinica lokalne samouprave traže da riješe ono za što su i nadležni. No, mnogi ljudi u tome idu predaleko, ne znaju koje su uopće ovlasti i djelokrug načelnika i gradonačelnika i smatraju da je jednostavno 'načelnik sve kriv' i da može i mora riješiti sve njihove probleme. Stoga smo pitali nekoliko čelnika zagorskih općina i gradova, kao i saborske zastupnike, da se sjete nekih neuobičajenih, čudnih ili komičnih zahtjeva mještana koje su doživjeli u svojoj karijeri. Ponekad im nije lako, moramo priznati.

Problem zbog psa koji je spolno sazrio

Primjerice, fascinantno je kako veliki problemi mogu nastati zbog jednog psa, koji je, eto, spolno sazrio. Načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički u to se i sam uvjerio. Dvoje susjeda vodili su dugogodišnje svađe. Žena ima kujicu, a njezin susjed psa. Ne želimo, jer u ovom kontekstu nije niti bitno, navoditi točna imena niti ljudi, niti njihovih ljubimaca, no za priču je važno da je susjedov pas imao ime koje može biti i ljudsko ime. Nazovimo, za potrebe ovog teksta, psa Pero, a kujicu Milica. – Dakle, trakavica se zahuktala kada je pas Pero spolno sazrio i prekopao ispod plota prolaz do susjedine kujice. Vlasnica kujice je psa zvala i prezimenom njegovog vlasnika (koje za potrebe teksta neka bude Perić, op.a.). Došla je na Općinu i potužila mi se: 'Pero Perić spolno je sazrio i na sve moguće načine uznemirava moju Milicu'. Ja sam se prenerazio, mislio sam da se radi o ljudima – otkrio nam je načelnik, koji se sada, nakon proteka vremena, može tome i nasmijati. – Uglavnom, žena se obraćala i susjedu, upozoravala ga, pa joj je on nepristojno odgovorio, no gnjavila ga je i dalje, pa joj je rekao 'da ju bu streljil'. Ona je zvala policiju, a pošto je susjed lovac, došli su i oduzeli mu oružje. Trakavica je trajala, bilo je kaznenih prijava, završili su i na sudu. Dolazila je često k meni na Općinu, ponavljao sam joj da s tim nemam nikakve veze niti mogu pomoći, no ona je uporno tražila da zaštitim nju i njezinu kujicu od Pere Perića – prisjeća se Milički. Mogao bi nam, kaže, pričati satima razne slučajeve, no spomenut ćemo još samo jedan.

'Ko' u akcijskom filmu'

U jednom selu na području općine Marija Bistrica živio je čovjek, dosta zapušten, s puranima i kokošima u trošnoj kućici, a imao je i šest pasa. Kako bi mu se pomoglo, jer za pse se nije baš mogao brinuti, a i lutali su okolo, lajali na djecu, pa je Općina stalno dobivala pritužbe, jedan je čovjek, u dobroj namjeri, načelnika pitao da li može veterinarku, svoju prijateljicu, poslati k njemu da mu pomogne riješiti problem s psima i možda ih udomi. – I tako je k čovjeku došla mlada veterinarka, taman je diplomirala, i rekla da je došla pomoći oko pasa, da se zbrinu. No, taj čovjek je bio u lošim odnosima sa svojim susjedima. Vidio je u taj tren da prolazi putem susjed u autu i uzeo ciglu i bacio mu u 'šajbu', kleo i vikao, 'ti si me prijavil!'. Susjed u autu je odjurio i pozvao policiju. Došli su policajci u izvid, a u to je prolazio i treći susjed, koji sa svim tim nije imao nikakve veze i nije znao što se događa, no kada je vidio policiju, došao je do njih i rekao da se boji da će pas ugristi njegovo dijete te im zaprijetio da ako vlasnika tih pasa ' ne budete vi sredili, ja ću ga srediti, ako njegov pes vgrizne moje dijete, sve ću vas poubijati'. Policajci su ga pitali da li on to njima prijeti, dajući mu šansu da povuče riječi, no čovjek je potvrdio: 'Da, i vama i njemu, sve vas bum poubijal!'. Policija je na to pozvala specijalce, a ovaj prvi, vlasnik pasa, pobjegao je u šumu. Jedna ekipa specijalaca odjurila je za njim u šumu, druga ekipa lovila ovoga koji je prijetio, a veterinarka je ostala u šoku od svega – priča Milički kako je od dobre namjere nastala situacija dostojna akcijskog filma.

'Prodaj mi kuću'

Mnogo kraću anegdotu, ali također zanimljivu, podijelio je s nama i Siniša Hajdaš Dončić, koji je kao saborski zastupnik održavao prijeme za građane, kako bi mu se mogli obratiti s problemima i temama koje ih muče. – Jedan mi je čovjek došao s prijedlogom da prodam njegovu kuću u Zagrebu predstavniku romske zajednice. Njih ima puno, sigurno bi od mene kupio kuću, kaže čovjek. Ja ga pitam, logično, pa zašto si sami ne prodate kuću preko agencija? A on odgovara: 'Je, nije još legalizirana' – ispričao je Hajdaš Dončić.

'Mirili susjede'

Ksenija Krivec Jurak, načelnica Zagorskih Sela, rekla nam je da je navikla raditi s ljudima pa je ništa ne iznenađuje. No izdvojila je jedan slučaj u kojem je Općina uspješno odradila posao koji nije u njezinoj domeni. - Imali smo situaciju kada su mještani imali prijepor oko imovinsko – pravnih odnosa, prelaska puta do kuće preko privatne parcele. Mirili smo ih i vodili 'terapijsku zajednicu' te uspjeli popraviti međuljudske odnose, što zapravo uopće nije u domeni načelnika niti s pravnog aspekta to općinski načelnik može rješavati. To je bila zanimljiva situacija u kojoj sam se osjećala kao korodinator odnosno tampon – zona između dvije posvađane strane. No uspjeli su se dogovoriti, pomiriti i spor se riješio – rekla je načelnica, a prisjetila se i slučaja kada su primili zahtjev da Općina pošalje nekog da opere prozore starijoj osobi jer je boli ruka.

‘Došel se samo malo pospominati’

Da se gotovo svakodnevno može naći nekih zanimljivih situacija, ili na terenu ili u samom uredu te da često ljudi pitaju stvari koje nemaju veze s Gradom ili gradonačelnikom, potvrdio je i gradonačelnik Grada Krapine Zoran Gregurović. - Jedna zanimljiva sličica, s obzirom da imam uredovni dan za građane, gdje se građani mogu najaviti, došao je jedan stariji gospodin koji mi je gotovo 45 minuta pričao o lijekovima koje koristi te koliko koji lijek treba doplatiti. Na kraju sam ga pitao zbog čega je došao k meni i kako mu ja mogu pomoći, a on je rekao: ‘Došao sam se samo s nekim pospominati’ – ispričao nam je gradonačelnik Gregurović.

'Susjeda ga ofira'

Načelnica Mača Mladenka Mikulec također se prisjetila nekoliko neobičnih situacija. Ponekad nas iznenade, a vrlo često i nasmiju – kaže. – Jednom je jedan stariji gospodin došao do nas samo malo popričati o životu, a usput se požalio i da ga susjeda ofira, ali on ipak gleda mlađe. Znali smo dobivati pozive da je zmija u podrumu, čagalj na dvorištu… Ima jedna anegdota vezana uz staru krušku. – Naime, jedna baka nije dala srušiti staru polegnutu krušku u kanalu Hrvatskih voda. Rekla je da je ljepše bilo kad se nije niš delalo! Dogovorile smo da ako je srušimo, da ćemo zajedno nas dvije u jesen posaditi novu – ispričala je mačanska načelnica. Ima i poziva, dodaje, vrlo često, u kojima ih stariji mještani 'pošpotaju' da su im iz Općine poslali preveliki račun za struju i plin.