Na internetskim stranicama Turističke zajednice Grada Ivanca prezentiraju se Černe mlake, koje su kroz narodnu legendu poznate 'zletišče coprnic', mjesto na kojima se okupljaju coprnice i peru svoje grijehe. Černe mlake nalaze se na planini Ivanščici na visini od 873 metra. I dok jedni Loborci tvrde da su Črne mlake na zagorskoj strani, Ivančani su se snašli i sa svoje strane promoviraju ovu lokaciju u turističke svrhe.

Močvarno tlo

Po jednoj legendi, prigorskog rudara Jandraša, koji se kasno vraćao svojoj kući, presrele su tri mlade žene odjevene u svilenkastu odjeću. Nakon što su ga cijele noći vukle po potoku Bistrica, dospio je do Černih mlaka, gdje je više žena u crnini bukovim granama melo plesni podij oko najveće mlake. Ujutro su ga vratile na mjesto gdje su ga presrele, a on je od tada imao mnogo više sreće u životu, stoji u pojašnjenju na web stranicama TZ grada Ivanca. Jedna od najpoznatijih legenda kaže da se tamo oko ponoći kupaju coprnice. Riječ je o maloj čistini gdje se nalazi močvara, odnosno muljevito tlo. Stariji puk znao je pripovijedati da tamo dolijeću vještice s Kleka da okupaju svoje grješno tijelo. Ima i logičnih objašnjenja, a to je da su ljudi na tom mjestu sami iskopali grabe i palili 'vuglenicu', jer se to ne smije bez vode i zato je voda postala crna.

Rušili drva

Pisanih podataka o tom mjestu ne možete naći, osim usmenih predaja starijih ljudi od kojih smo i mi čuli veoma zanimljive priče. Dakle, ne znaju samo Ivančani za Černe mlake, već je i Zagorcima podno Ivančice ova lokacija i legenda itekako poznata. U koje god zagorsko selo da se uputite starije žene reći će vam da su coprnice postojale i da su radile zlo kravama, konjima, svinjama i ljudima na koje su bacale čari i navukle na njih kojekakvih bolesti. - Žene su to koje bi sklopile savez s vragom i morale činiti zlo ljudima. Za te Černe mlake ljudi su govorili da je sastajalište coprnica. Tak su pripovijedali stari ljudi koji su gore prije rušili drva i delali drveni ugljen. Znali su gore i noćima spati i onda su pripovedali kako su gore videli kojekakva svjetla i da su bile često oluje. Bilo je tu puno verzija priča – ispričao je jedan Loborec, zamolivši da mu ne spominjemo ime.

Svako selo imalo je jednu

- Susedi su pak pripovedali da su bili u Bosni za vrijeme I. Svjetskog rata i upoznali jednu staru neurednu, zmazanu babu, a svega je imela: rakije, mesa, vina… A oni su bili gladni i kod nje su našli utočište. Ta babica koja je prema njihovom opisu bila grda, baš kak prava coprnica pitala ih je odakle su. Oni su odgovorili da iz Zagorja. Pa baka pita otkud točno. Mladići odgovore iz Zlatara. Opet ona znatiželjno da li baš iz Zlatara. Na kraju su rekli da su iz Lobora, a ona njima na to da je ona često u Černim mlakama. Pitala ih je da li su im poznate Martinušove hruške u Loboru. Naravno da su im bile poznate. Tam smo mi mnogo teleta ispekle, rekla je ta ženska - ispričao nam stanovnik Lobora. U narodu kruže priče da je nekada svako selo imalo svoju coprnicu i znalo se tko su te ženske. Na koji način su coprale nisu znali reći, ali je bilo popularno raditi 'stolček' od Lucije do Badnjaka na kojeg kad ste stali u Crkvi na polnoćku i mogli ste vidjeti koje žene su coprnice jer su bile okrenute od oltara. One bi vas tada vidjele, pa ste morali bježati van kako vas ne bi zgrabile. Spasiti vas je mogao samo mak kojeg ste posolili ili potok preko kojeg ste morali preskočiti i te iste coprnice nisu vam više mogle ništa – objašnjenje je koje smo dobili. Uglavnom, prekrasna priroda, svježi zrak, drveni stol i klupe na lijepom čistina na Ivančici idealno su mjesto za mali odmor u planinskoj šetnji, a narodna legenda koja kruži selima podno najveće gore u sjeverozapadnoj Hrvatskoj samo mu daje još veću atrakciju.