429 općina, 127 gradova godišnje potroši 24,8 milijardi kuna, a na plaće odlazi 4,4 milijarde kuna. Više od polovice tih 429 općina nije fiksalno održivo, odnosno njihov prihod ne pokriva troškove, već ovise o pomoći države. Za hrvatski teritorijalni ustroj također su karakteristične velike razlike u broju stanovnika i velike razlike po prihodu stanovnika, a čak 46 posto gradova nema ni 10.000 stanovnika.

S vremena na vrijeme u hrvatskoj se javnosti pojavi tema o prevelikom broju jedinica lokalne samouprave koje su ustrojene još na početku stvaranja hrvatske države, neefikasnosti takvog sustava, mogućnosti ukidanja županija, formiranja regija. Kakav bi trebao biti ustroj lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj mišljenja se razlikuju, od onih da županije treba ukinuti, a broj općina drastično smanjiti, do onih da ništa ne treba teritorijalno mijenjati, već treba mijenjati financijski sustav i decentralizirati ga te spustiti više sredstava na lokalnu upravu. I dobro je primijetio jedan od naših sugovornika, krapinski gradonačelnik Josip Horvat, da se takve priče obično javljaju u vrijeme krize kad je potrebna štednja na svim razinama. Kriza je svuda oko nas i ova je tema ponovno isplivala na površinu. Zato smo za mišljenje osim gradonačelnika našeg glavnog grada Josipa Horvata, zamolili i župana Sinišu Hajdaša Dončića te predsjednika naše najveće regionalne stranke Zagorske demokratske stranke, dr. Stanka Belinu.

Hajdaš Dončić: Decentralizacija je ključ

Na pitanje treba li ukinuti županije i imamo li previše općina i gradova, župan Siniša Hajdaš Dončić veli da se ne radi o broju jedinica lokalne samouprave, već o tome da Hrvatska nije decentralizirana s takvim usitnjavanjem broja općina i gradova.

- Ako već postoji veliki broj općina i gradova, i ja se slažem da je preveliki taj sustav , trebala bi pratiti određena fiskalna decentralizacija. To znači da više novca ostaje na području gdje se ostvaruje, osobito Porez na dohodak, da država uistinu decentralizira svoje prihode. Tek nakon toga vidjelo bi se koje se općine i gradovi mogu sa svojim izvornim prihodima pokriti, a kojima je možda bolje da se udruže s drugim općinama i gradovima. Ili čak se ne treba ukidati status općina i gradova, ali mogu imati neke zajedničke službe. Tu bih uvijek spomenuo primjer Francuske. Ona je u okviru EU najviše atomizirana država, ima najviše općina i regija i ima četiri sloja državne legislative. Njezine općine su od 500 do 50.000 stanovnika, ali Vlada je na centralnoj razini donijela jasne preporuke i propise, da prednosti prilikom prijave na državne projekte imaju one općine koje se jave zajedno. Ako se javi njih četiri-pet zajedno imaju prednost pred jednom malom općinom. Ako je pitanje jesu li u Zagorju potrebna Zagorska Sela, Mihovljan, Novi Golubovec ili Lobor, oni su potrebni, ako stanovništvo tih općina smatra da mogu plaćati načelnika 8.000 kuna, da mogu plaćati stručne službe i mogu trošiti na aparat 80 posto izvornih prihoda. Ako smatraju da je bolje da se udruže, neka zadrže ime općine, ali da imaju zajedničke službe, nešto slično kako je bilo u nekadašnjim zajednicama općina. Da budu smisleno zaokružene – smatra župan.

Dodaje i kako se nada da bi u tom slučaju građani male općine rekli svom načelniku kako može biti volonter i pomagati kod projekata, prikuplja potrebnu dokumentaciju, ali nema potrebe da ima skupi općinski aparat. To se može za npr. pet susjednih općina obavljati zajedno.

Mijenjati sustav

- Što se tiče županija, vjerujem da bi se kolege župani složili da je u sadašnjoj situaciji bolje da nema niti jedne. I to zbog ovlasti, zbog visine prihoda s kojima možete raspolagati. Ja sam u totalno suludom sustavu gdje je aposolutno sve centralizirano i zapravo političkim poznanstvima svoje u Zagorju ostvarene prihode možete dobiti nazad, što je apsolutno neprihvatljivo u 21. stoljeću, Ako dobijete 15 posto od poreza na dohodak što je u Zagorju 30 milijuna kuna, generalno kao najveći izvorni prihod, vi zapravo državi dajete 250 milijuna, a natrag dobivate 30. Znači država uzima novce iz Zagorja, a ne vreća toliko. Sad ako želite da vam država vrati još nešto kroz sredstva poravnanja ili neke korekcije morate biti dobar s ministrom, biti pripadnik vladajuće političke stranke, što je apsolutno neprihvatljivo. U principu stvarate gubernatore koji vam daju vaš vlastiti novac. Pa nisu ni Zagorci, ni ostali stanovnici Hrvatske blesavi, pa da moraju moliti gubernatore za svoj vlastiti novac. To je u 21. stoljeću apsolutno neprihvatljivo. Vjerojatno će budućnost biti takva da će se neke županije morati ujediniti. Kroz predpristupne pregovore s EU i statističke regije već se zapravo pokušavaju formirati jače hrvatske regije. Zagorje uz Zagreb i Varaždin tvori nekakvu normalnu cjelinu, ali ne na način da se županije ukidaju, već da se povezuju i rade zajedničke projekte – veli Hajdaš Dončić.

Smatra i kako je prihvatljivije da se ako do reforme dođe, općine gledaju po izvornim prihodima, a ne po broju stanovnika. Logično je, veli, da ako općina ima dovoljan broj stanovnika da je veliki broj ljudi zaposlen i da može opstati. Smatra da tu uz ekonomske i demografske pokazatelje treba gledati i one povijesne. Sve se to treba ponderirati i vidjeti koja općina može opstati, a koja ne.

Smanjenje aparata

- Ne postoji neka politička sila u Hrvatskoj koja bi preko noći spajala gradove i općine, koje su se same htjele odvojiti. Njih se može prisiliti 'nekom mrkvom i batinom' da prijavljuju zajedničke projekte i smanje svoj aparat jer jedan upravni odjel za financije može raditi za pet ili šest općina. Treba ići na racionalizaciju ukupnog poslovanja. Smanjivanje aparata nije nužno i smanjivanje broja općina i gradova. Zašto ljudima koji su željeli općinu ili grad to ukinuti – pita se župan Hajdaš Dončić.

Racionalizacija je ključna riječ. Stoga se pita i koliko je u posljednih 5-10 godina s državne razine nepotrebno financirano poslovnih zona u svakom selu ili gradu.

- Novac je tako 'rastepen' na različite komunalne projekte. Da to zbrojimo vjerojatno bi došli do visine polovice vanjskog duga države. Treba napraviti dobro sito i vidjeti koji su pravi projekti, ali ne politički, nego ekonomski koji odmah ostvaruju visoke stope povrata, a ne da svako selo primjerice dobije 300-400 tisuća kuna za poslovne zone. Da zaključim, nije problem u broju općina već u sustavu. Trebamo zajedničko planiranje i 'sito i rešeto' za sve programe i projekte koji se predaju prema ministarstvima, bez podobnosti od gubernatora, jer to je ionako vaš novac – zaključio je župan Siniša Hajdaš Dončić.

Dr. Belina: Potreban je kompletan redizajn

Predsjednik naše regionalne stranke, ZDS-a dr. Stanko Belina mišljenja je kako nam je potrebna reforma svega u državi, a time i reforma jedinica lokalne i regionalne samouprave.

- Podjela i stvaranje velikog broja jedinica lokalne i regionalne samouprave bila je utemeljena na volji tadašnjeg predsjednika dr. Franje Tuđmana koji se bojao da se Hrvatska opet ne počne dijeliti kao što se nekad dijelila, na Slavoniju, Dalmaciju, Središnju Hrvatsku. Išlo se na neki kompromis koji je bio posljedica povijesnih okolnosti i geografskih obilježja, a što je rezultiralo i velikim brojem županija kojima nije dodijeljena neka značajnija uloga – rekao je predsjednik Zagorske demokratske stranke dr. Stanko Belina. Problemom smatra to što regionalna samouprava u Hrvatskoj nikada nije dobila značaj kakav one imaju u decentraliziranim zemljama i što je unatoč velikom broju općina, gradova i županija ostala visokocentralizirana zemlja.

- Postavlja se pitanje koja je uloga županije ako primjerice glavni grad ili središte te županije ima nekoliko puta veći proračun od same županije. Ili ako jedna općina troši svoj proračun samo na djelatnike. Naš najveći problem nakon 16 godina koliko taj ustroj funkcionira je nefunkcioniranje mezo razine između državne vlasti i lokalne samouprave – mišljenja je dr. Belina. Dodaje i kako je Sabor kada je donio 1993. godine odluku o ustroju jedinica lokalne samouprave to na neki način bilo diktirano ratnim stanjem i tada je možda i ljudima trebalo dati na volju mogućnost da utječu na razvoj svog mjesta.

- No, u ovom trenutku ta je podjela potpuno zastarjela i nije više u cilju građanina i razvoja i zato ju je potrebno temeljito redefinirati, i politički, financijski i zemljopisno. Evo primjer malih općina: Jesenje, Zagorska Sela… koje nemaju potencijal razvoja, koje ne mogu napraviti osnovnu komunalnu infrastrukturu, zadržati mlade ljude u svojim sredinama. Toga nemate samo u malim općinama, već i u velikim. Treba stvoriti veće regije unutar kojih će se formirati općine koje će imati mogućnost da doista odgovaraju za svoj razvoj i stvaraju potencijal za razvoj. Može to biti podjela na tri do četiri statističke regije, o čemu se sve više govori. Primjerice Osijek kao centralno mjesto u Slavoniji, Zagreb kao glavni grad Hrvatske i grad središnje Hrvatske, Split kao centar središnje Dalmacije i Rijeka kao središte sjevernog Primorja. To bi bilo jedno realno rješenje i to posebno u trenucima kada vidimo kakav nam je cjelokupan državni aparat, ali i aparat lokalne samouprave i koliko on košta. Ni porezni obveznici ove zemlje ne mogu to više izdržati. Jasno se vidi iz zaduživanja koje imamo da u biti živimo sve skuplje i na kredit otkad postoji hrvatska država i da imamo ogromnu unutarnju i vanjsku nelikvidnost – rekao je dr. Belina.

Hrvatska mora, dodaje, također reducirati broj službenika koji se bave javnim poslovima, od Vlade do pojedinih ministarstava.

Decentralizacija

Ključno je i to, ističe, što nijedna hrvatska vlada nije imala snage decentralizirati sredstva.

-'Ajmo' preslikati austrijski model. Austro-ugarska nam je nekako najbliža. U Austriji otprilike 33 posto svih poreznih davanja ostaje jedinicama lokalne samouprave, što je 1/3, a 2/3 idu u centralnu državnu blagajnu. U Hrvatskoj, ako se uzme Grad Zagreb koji sam po sebi ima više od svih ostalih općina, gradova i županija ima ukupno 13 posto poreznih davanja, a jedinice lokalne samouprave, bez grada Zagreba raspolažu sa sveukupno 9 posto poreznih davanja koje plaćaju porezni obveznici ove zemlje. S takvim mizernim sredstvima općine i gradovi ne mogu odlučivati o razvoju , boljem životu niti komunalnoj infrastrukturi. Primjer su nam ceste koje spadaju među najlošije u Hrvatskoj, jer se u te ceste najmanje ulaže, uvijek su prioritet bili drugi, umjesto da se svakoj regiji da podjednaka šansa za razvoj – navodi dr. Belina.

Bitnih pomaka, kaže, može biti samo ako se decentraliziraju sredstva i daju ljudima koji žive u tim sredinama da stvaraju. Navodi primjer gradnje silnih trgovačkih centara koji su praktički u službi multinacionalnih kompanija koji ovdje prodaju svoje proizvode, banaka koje smo prodali strancima, a koje nam sad ne žele davati kredite za razvoj domaćeg proizvoda, već kredite za aute koji su opet njihov proizvod, a čime njima pomažemo da se jačaju i razvijaju.

Njegovo je mišljenje kako Hrvatskoj općenito treba redizajn, ne samo lokalne samouprave, već načina upravljanja državom, jer su očekivanja od hrvatske države bila ogromna, a velikim dijelom se nisu ostvarila. I sam se, dodaje, zalagao za samostalnost Hrvatske i očekivao da ćemo se izboriti za puno bolji standard i kvalitetu života.

Shvatiti treba, kaže, da Hrvatska ne može temeljiti svoj razvoj na razvoju metropole. Isto tako problem neće nestati sa smanjenjem broja općina i gradova, već je potreban gospodarski razvoj. Ono što se događa na državnoj razini novo je opterećenje za gospodarstvo. Uvođenjem PDV-a smanjit će se kupovna moć stanovništva, smanjenje plaća zaustaviti razvoj i na duži rok smanjiti davanja u državni proračun. Ukoliko država ne odluči racionalizirati svoju potrošnju i ponašanje javnih poduzeća u vlasništvu države nema šanse da se izvučemo iz teške gospodarske krize – objašnjava svoje viđenje stvari predsjednik ZDS-a dr. Belina.

Josip Horvat: Područje Krapine ne treba značajnije mijenjati

O mogućoj reformi regionalne i lokalne samouprave kratko smo porazgovarali i s gradonačelnikom našeg najvećeg grada, Josipom Horvatom. Kako gleda na ovu temu doznali smo iz odgovora na par pitanja.

ZL: Imamo li previše jedinca lokalne samouprave, treba li njihov broj smanjiti i koje bi kriterije u tom slučaju trebalo uzeti (broj stanovnika, izvorne prihode ili nešto drugo)? Kakvo je Vaše mišljenje o toj temi, naravno najviše vezano uz našu županiju i naša 32 grada i općine?

Horvat: Tema broja jedinica lokalne samouprave se uglavnom otvarala kad su dolazila lošija vremena. Vrlo je teško jednoznačno reći da li ima previše jedinica lokalne samouprave ili ne. Zapravo bi osnovni kriterij trebao biti da li svaka JLS može izvršavati potrebe građana sukladno ovlastima i Zakonu. U proteklom vremenu su JLS u našoj Županiji uglavnom ispunjavale svoje zadaće. Dobivanjem nekih povlaštenih statusa, a time i većih sredstava, došli smo u situaciju neravnomjernog razvoja, pogotovo u području komunalne infrastrukture, tako da danas ima slučajeva ogromne razlike u razvijenosti komunalne infrastrukture između susjednih JLS. Smatram da neke JLS imaju premalo stanovnika, pa ima i onih koje imaju oko 1.000, da bi u punom smislu mogle izvršavati svoje obveze jer temeljem toga imaju slabe prihode, a poznato je da je najveći prihod JLS po osnovi poreza na dohodak.

ZL: Trebamo li ukinuti županije, pa uvesti regije ili nešto treće, i kamo bi se Zagorje trebalo svrstati?

Horvat: Što se tiče županija, smatram da bi trebalo analizirati njihove ovlasti jer po meni život se odvija, a i ostvaruju se osnovne potrebe građana u općinama i gradovima. Neki su mišljenja, da bi opet trebalo, npr. u našoj županiji, formirati šest velikih općina kao nekada, što smatramo da ne bi bilo najbolje jer stalno se govori o decentralizaciji, a tada bi opet ušli u centralizaciju, ali na nižoj razini.

ZL: Ako do reforme dođe, gdje u tom slučaju vidite Krapinu?

Horvat: Krapina i temeljem sada važećih zakona ima status velikog grada, a time i određene ovlasti kakve ima Županija za sve ostale JLS (osnovno školstvo, urbanizam i dr.). Ako bi i došlo do nekih reformi smatram da se područje Grada Krapine ne bi trebalo značajnije mijenjati.

i Mirjana Bašak