Pravi pravcati Djedica daleko na sjeveru Finske, okružen snijegom, ledom i sobovima, svakodnevno prima bezbroj pisama s najrazličitijim željama. Putniku koji je očekivao hladni sjever, njegova domovina, od prvog susreta pa nadalje čini se kao zemlja s one strane ogledala, zemlja kojom šetaju susretljivi i nasmiješeni bliži i dalji rođaci dobrohotnog Djedice.

Prvi je pravi snijeg zabijelio sljemenska skijališta. Dok si odrasli sa zebnjom pri srcu dočaravaju cestovne zimske radosti, pogledavajući ćelave gume svog limenka i iznose računa za grijanje, klinci već izvlače saonice i skije. Do Božića, kraja godine i praznika tek je još koji dan, a neki već sanjaju Djeda Božičnjaka, neki Djeda Mraza. Svejedno koji, i kako se zove, ionako ga iza lažne brade prepoznaju već i klinci i klinceze u vrtiću.

No, postoji i pravi pravcati Djedica, koji daleko na sjeveru Finske, okružen snijegom, ledom i sobovima, svakodnevno prima bezbroj pisama s najrazličitijim željama. Putniku koji je očekivao hladni sjever, njegova domovina, od prvog susreta pa nadalje čini se kao zemlja s one strane ogledala, zemlja kojom šetaju susretljivi i nasmiješeni bliži i dalji rođaci dobrohotnog Djedice.

Zemlja burne prošlosti i sretnih ljudi

Spuštajući se prema helsinškom aerodromu Vanataa, pogled obuhvaća veličanstven prizor crnogoričnih šuma prošaranih nježnim brezicima, zelenih jezera i otoka koji se zrcale u glatkom odrazu vode. Ljubazni uniformirani carinici i finski prijatelji i već sama aerodromska zgrada i ugodan kafić odiše nordijskom profinjenošću, toplinom i mirom.

Finci govore finski, jezikom koji je srodan mađarskom, ali ga ne razumiju ni Mađari, a službeni jezik je i švedski, iako u Finskoj živi manje od 10% Šveđana. Da i ne govorite ni jedan strani jezik, uz veliku količinu strpljenja i ljubaznosti domaćina, ne možete se osjećati izgubljeno. Možda je to posljedica povijesnih iskustava: Finci su stoljećima bili pod Šveđanima koji se prema njima nisu ponašali pretjerano uljudno. Smatrali su ih primitivcima i rado ih prepuštali ruskim najezdama. Onda bi Rusi svako malo osvajali Finsku i temeljito se klali s domaćim stanovništvom.

Nakon Oktobarske revolucije, Finska je prvi put postala samostalna, a Sovjeti su joj za uzvrat oderali dio teritorija. Staljinu ni to nije bilo dovoljno, pa je 1939. napao Finsku i obećao da će uništiti, ubiti i raseliti svakog Finca poimence. Kad je Hitler 1941. napao Sovjetski savez, Finci su u obranu prava na vlastiti život, stali na stranu nacista. Izbora baš i nisu imali, jer tamo gdje se oni zemljopisno nalaze, moguće je bilo - biti uz Ruse ili protiv Rusa. U svakom slučaju, povijest im je to ozbiljno zamjerila, kao i svi narodi u bližem i daljem
susjedstvu.

Iako su se pred kraj Drugog svjetskog rata prestrojili na stranu saveznika, niti su im Rusi mogli zaboraviti ratovanje uz Hitlera, niti su oni Rusima mogli zaboraviti okupaciju. Uz to, između jednih i drugih ostalo je neriješenih teritorijalnih pitanja za još najmanje tri rata. Onda se pojavio Urho Kenonen i umjesto da ratuju, Finci su Ruse prihvatili kao prve susjede, one s kojima si sudbinski vezan i koje ne možeš preskočiti ma koliko se trudio.

Iz naše perspektive gledano, zanimljivo je da Šveđani, nakon stoljeća dominacije, nisu dolaskom finske slobode, pobijeni i protjerani, nego je Finska u ustavnom i životnom smislu ostala i njihova zemlja. Tako je Finska postala sretna i bogata zemlja, ona za kakve mislimo da nikada nisu imale ratove ni okupatore, ni križne putove, ni stotine tisuća mrtvih: zemlja koja je uzor cijelom svijetu u rješavanju socijalnih pitanja.

Vrijeme kao da je stalo

Za razgledavanje Helsinkija najpogodnije je u turističkom uredu nabaviti Helsinki Card, kartu koju možete koristiti tri dana, za vožnju autobusom ili vlakom i ući u 50 gradskih muzeja. Ne ubraja se tu i posjet poznatom glazbenom središtu Finlandia Hallu, za koji se karta nabavlja mjesecima ranije. Oko milijun stanovnika glavnog finskog grada pravi su ljubitelji dobre glazbe, a Jan Sibelius, uz Urha Kekonena, zasigurno je najveći Finac prošlog stoljeća.

Na ulicama Helsinkija kao da je vrijeme stalo. Prostranost raspršuje ugođaj velegrada koji je s tri strane okružen morem i kao da su iz luke još jučer isplovili vikinški brodovi u brojne baltičke zaljeve. Široke helsinške ulice obrubljene su drvoredima, pred fasadama toplih crvenkastih boja. Gradski su oci propisali da okoliš mora biti zasađen određenim brojem i vrstom sadnica, a ni jedna zgrada ne smije biti viša od najvišeg drveta. U uređenje okućnica i parkova Finci ulažu na tisuće finskih maraka, a zbog dugih zima, svaka se biljka i travka ljubomorno njeguje. Finci su ljubitelji prirode i cijele godine rado odlaze u šume i jezera, gdje su mnogi, na usamljenim proplancima i udaljenim zaljevima, podigli male drvene kućice za odmor.

Poziv u saunu se ne smije odbiti

Uz kućice je uvijek i sauna, a potom slijedi kupanje u jezeru u kojem voda i usred ljeta dosegne jedva 20°. Finci su prema strancima suzdržani, pa nije neuobičajena potpuna tišina u autobusu ili na javnom mjestu. Kad im se obratite, uljudni su i točni, a kašnjenje bez razloga nepristojno je koliko i odbijanje poziva u saunu, ako vas vaši finski prijatelji pozovu!

Graja je rezervirana samo za djecu, a ona u ovoj zemlji imaju sve pogodnosti: od dana rođenja pa nadalje, od povlastica mamama, jaslica, vrtića, besplatnih škola, po izboru i sklonostima.
Put prema sjevernoj pokrajini Laponiji prolazi kroz nepregledne crnogorične šume prošarane brezicima, uz zaljeve brojnih jezera. Prometni znakovi upozoravaju na prisustvo medvjeda i irvasa. Donedavno su Sami ili Laponci putovali sa svojim stadima beskrajem polarnog kruga, u kojem za ljetnih mjeseci noć traje tek tri-četiri sata, a zimi dan toliko. Neizostavan suvenir iz tih polarnih krajeva je tamno-plava laponska kapa koja se u bilo koje doba godine kupuje iz čiste potrebe.

Rovaniemi, gradić Djeda Božićnjaka

U samom Arktičkom krugu, dalekoj Laponiji, glavni je grad Rovaniemi, gradić iz snova sve djece, velike i male, koja još vjeruju u bajku Djeda Božićnjaka. Iza svakog ugla, na svakom idiličnom trgu možete susresti Djedicu, okruženog razdraganom gomilom, uglavnom kosooke djece. To je zimska zemlja čuda, raskošne bjeline laponskog krajolika. Lumi je njihova riječ za snijeg, a Laponci o lumi znaju puno: na snijegu se putuje snowmobilom, skija, kotrlja, igra golf, utrkuje automobilima, snijeg se jede i pije. A tek led! Grade se iglui, hoteli, prave skulpture! U restoranu Snowland, napravljenom od snijega i leda, jelovnik je napisan na pločici od leda. Tu je i Ledena galerija s kipovima koje su u ledu isklesali laponski umjetnici, Ledena kapela u kojoj se organiziraju vjenčanja i Ledeni bar u kojem se možete zagrijati pićem, a pod nomadskim se šatorima okrijepiti ukusnim laplandskim specijalitetima, koji se vrte uglavnom oko lososa i haringa, uz karjalan, desert od raženog brašna.

Tristo kilometara sjeverno od Arktičkoga kruga u području Saariselka, daleko od svjetala grada, idealno je mjesto za promatranje polarnih noći obasjanih zvijezdama i ako imate sreće, polarne svjetlosti. Pojava je to koja oduzima dah i čovjekova momentalna reakcija je predaja i strahopoštovanje prema višim silama koje svu tu ljepotu, zemaljsku i nebesku, drže na okupu.

Najpoznatiji stanovnik Finske nesumnjivo je Djed Božičnjak. On živi u Laponiji, na brdu Korvatunturi.

Vozačka dozvola za saonice

Dolaskom u njegovo selo, u saonicama koje vuku snažni sobovi, prelazi se linija Arktičkog kruga, za što se dobiva i posebna vozačka dozvola. Posjetitelje iz cijelog svijeta Djed Božičnjak prima u svom uredu, a odgovara na više od 700 000 pisama godišnje! U neposrednoj blizini uređen je podzemni zabavni park SantaPark, jedini takve vrste u svijetu. Tu na malom prostoru možete doživjeti sva četiri godišnja doba Arktičkog kruga, sresti bića iz nordijskih bajki, patuljke i trolove, vile i vilenjake, pa je tako čarolija Božiča dostupna cijele godine. Tu su i vreće s poklonima za djecu i na vidnim mjestima postavljene, živopisno oslikane likovima iz nordijskih bajki, kutije za pisma Djedu Božičnjaku i želje koje stižu iz cijeloga svijeta. U jednu od njih spustila se još jedna želja: nek sva djeca svijeta, velika i mala, žive u miru i blagostanju, bezbrižno kao ova u dalekoj Suomi, zemlji šuma i jezera, irvasa i bajki na dohvat ruke.

Još nije kasno i za vašu želju !