U hrvatskoj javnosti neprestano se govori o potrebi za promjenom regionalnog ustroja. U posljednje vrijeme najviše se govori o formiranju statističkih regija što se provodi prema zahtjevima EU. No, uredba o osnivanju partnerskih vijeća regija na koju su upozorili članovi ZDS-a i njihovi partneri iz 'Regionale', a PGS podnio i ustavnu tužbu, daje naslutiti da se nešto po pitanju regionalnog ustroja radi, no ponovno dalje od očiju javnosti.

O problemima regionalnog ustroja razgovarali smo s dr. Stankom Belinom, predsjednikom Zagorske demokratske stranke koja o ovom pitanju najčešće progovara.

Kako se iz statističke regije sjeverozapadne Hrvatske želi izdvojiti Zagreb koji po BDP-u prelazi prosjek EU za dodjelu sredstva, očito je da bi Krapinsko-zagorska županija potpala pod regiju čije bi sjedište bilo u Varaždinu. No, problem je što veći dio županije gravitira Zagrebu. Većina stanovnika teško bi prihvatila Varaždin kao središte zbog toga, a o prometnoj povezanosti ne treba niti govoriti. Uz sve to, javnost ponovno nije uključena u raspravu. Kakvo je vaše mišljenje?

Belina: Temeljni ustroj Republike Hrvatske donio je Sabor 1993. od kada je na snazi uz minimalne izmjene. Od tog vremena do danas postavlja se pitanje funkcioniranja te regionalne uprave. Prvenstveno u smislu da su financijska sredstva za lokalnu i regionalnu samouprave premala i u biti lokalna zajednica ne može s tim sredstvima određivati neke temeljne pravce svog razvoja i zadovoljavati potrebe lokalnog stanovništva. Centralna vlast time je zadržala indirektno ovlasti nad tim segmentom iako po Ustavu, po EU i svjetskim deklaracijama to ne bi smjela. Inače je problem funkcioniranja mezo razine u Hrvatskoj od stvaranja županija pa do danas jer su županije nešto između države i općina i gradova, a županije nisu nikad bile dovoljno financijski snažne da bi mogle bilo što ozbiljnije pokrenuti ili promijeniti same bez dogovora sa središnjom vlašću. Naravno da je Grad Zagreb metropola u kojem ljudi imaju najveći BDP i standard i da oni koji gravitiraju Zagrebu su daleko siromašniji svi projekti koji bi išli sa strane EU, koja inzistira da se u Hrvatskoj naprave tri velike regije s ciljem da se naprosto te manje jedinice, u ovom slučaju županije, nađu na jednom mjestu i pokušaju dogovoriti svoje pravce razvoja, usuglastiti ih. Jedan od temeljnih problema je što je opet država odredila i predsjedavajućeg partnerskog vijeća i ključne ljude, što znači da će država o svemu odlučivati, a da će jedinice lokalne samouprave biti paravan. To je u suprotnosti s nekim odredbama Ustava i zato su stranke 'Regionale' podnijele zahtjev za ocjenom ustavnosti te uredbe. Ja ne bih ništa prejudicirao jer mislim da se niti jedna vlada još uvijek neće usuditi dirati ovaj regionalni ustroj kakav je. Vjerojatno će se prići na inzistiranje EU formiranju statističkih regija jer ćemo ubrzo postati 28. članica Unije zato što je njima to lakše računati. Mi smo premali jer neke regije poput Bavarske imaju samo proračun za kulturu veći od cjelokupnog proračuna RH. Uslađivanje tih propisa možda nije napravljeno na najsretniji način, a nije ni moguće da svi budu zadovoljni, no trebalo je poštovati odredbe Zakona o regionalnoj samoupravi gdje građani primarno odlučuju preko svojih izabranih predstavnika, a ne nametnuti predstavnike s državne razine koji će onda odlučivati o onome što tim građanima primarno treba. To je ključni nedostatak ovog što se predlaže. Drugi nedostatak tih statističkih regije je da smo mi kroz povijest imali periode kad su Dalmacija, Slavonija i središnja Hrvatska bile tri samostalne države koje su se kasnije ujedinile. Ti procesi se vrlo lako mogu ponovno kroz animozitete na političkoj razini pokrenuti. Već sada imate neke naznake da se jako puno ulagalo u Dalmaciju, a Slavonija je totalno opustošena. Tu će naravno biti problema i to treba imati na umu. Možda je zbog toga i prijedlog regionalnih stranaka bio da se ide na više statističkih regija. Po svojim prirodnim karakteristikama, geografskom izgledu, stanovništvu, Hrvatska nema puno tipičnih regija. Prave tipične regije su Zagorje, Istra, Međimurje, Dalmacija, Slavonija. To su regije, sve ostalo je pitanje koliko se tko gdje može uklopiti. Sve je stvar dogovora i bilo bi pametnije da je Vlada usvojila prijedlog regionalnih stranaka o sedam regija gdje bi Zagorje moglo naći svoje mjesto, pogotovo što je kod formiranja KZŽ nama oduzet Ivanec koji je po svim svojim karakteristikama Zagorje, isto tako podsljemenski dio gdje živi skoro 100.000 stanovnika sa Zaprešićem. To je isto povijesno Zagorje, točno definirano u knjigama kroz povijest. Isto tako i Međimurje, iako je malo, ono je karakteristična regija. Istra također. Sve to može imati i političke konotacije budući je Međimurje bilo u sastavu Mađarske, postoje pretenzije određenih krugova u Italiji na samu Istru i Dalmaciju, a znamo da čak postoji i gradonačelnik Zadra u izgnanstvu. Te pretenzije nisu mrtve i zato treba biti oprezan.

Gdje smo zapravo mi u cijelom tom slučaju? Bez obzira na neke nedostatke koje županije imaju, ljudi su se već navikli na ovaj ustroj, pa je za očekivati da će biti otpora kad će se ustroj mijenjati. Kako provesti promjene ako nema konzultacija s ljudima na terenu. Neke naše lokalne jedinice graniče sa samim gradom Zagrebom. Granica negdje mora biti, no kud je smjestiti?

Belina: Ako se bude radio novi regionalni ustroj onda bi Zagorje trebalo proširiti na one dijelove koji doista Zagorje jesu. To je dio Varaždinsko županije i dio zagrebačkog prstena koji je ionako neprirodan i ne bi trebao biti posebna županija. Sve što je sjeverno od Save, prirodno je Zagorje. To je nekih 500.000 stanovnika i to je mislim sasvim dovoljno i za neke europske kriterije. To bi bila prirodna cjelina koja bi normalno gravitirala prema Zagrebu kao što i dana gravitira. Ako se zadre u tu problematiku i krene mijenjati regionalni ustroj, važno je kako se Županija postavi. Ako županijska vlast veli nama je svejedno nek nas ukinu, onda to nije dobro. Same izmjene poreznih zakona uzele su novce gradovima, općinama i županijama, a povećan je PDV koji je izvorni prihod države. Prihodi državnog proračuna su povećani, a prihodi lokalnih jedinica smanjeni što je apsolutna fiskalna degradacija, a time i stvarna degradacija regionalne samouprave. Bez novaca se nemre niš. Temeljno je pitanje čiji su naši novci.

Naravno da postoje neke općine koje nisu opravdale svoje postojanje. No većina je pokazala da može raditi za dobrobit zajednice. Naravno puno lakše bi im bilo da se provede fiskalna decentralizacija i da se novci spuste na lokalni nivo.

Belina: To sve ima svoju povijest. Mi smo imali Zajednicu općina Zagreba, pa bivše općine. Slovenija nikada nije mijenjala svoj ustroj. Nije napravila županije ili nešto slično. Ostali su na ustroju iz vremena Jugoslavije. Ako treba promijeniti, ojačati jedinice lokalne samouprave, uvijek se možemo vratiti na bivše općine koje su funkcionirale 40 godina i bile su dovoljno financijski snažne. Periferije nekih općina su bile zapostavljene, poput Jesenja ili Petrovskog. One su se nakon 20 godina postojanja ipak izborile za ono što im je trebalo. Kad bi se mijenjao ustroj ne bi bile bitno oštećene. Tu ima prostora za izmjenu. Ima prostora da se županija vrati u povijesne granice kako njoj po svim povijesnim spisima pripada, od Zaprešića do Varaždina. Kad bi središte regije bilo u Varaždinu to bi bilo određeno nasilje jer onda morate formirati institucije u Varaždinu koje bi preuzele funkcije županije. Vidite kakvi su problemi nastali kod sudova. To su nasilna rješenja koja nisu dobra. Npr. u Petrčanima kraj Zadra osnovan je općinski sud u isto vrijeme kad su se ovdje ukidali sudovi s desetljetnom tradicijom i imaju sve uvjete za funkcioniranje. Stjecajem okolnosti imam dolje nekretninu, pa sam bio pozvan. Smješten je u staroj školi gdje si u prvo vrijeme trebao paziti kud hodaš. Sad je naravno uređen. Sud u Stubici, Pregradi, Klanjcu smo ukinuli. Sad su vidjeli da to ne funkcionira, pa sad vraćaju sudove postupno kroz urednovne dane. To su nasilna tehnička rješenja koja nikada nisu dobra ni za ljude ni za državu. Nažalost kod nas se to prečesto događa, prečesto mijenjamo zakone i nema pravne stabilnosti, a time dovodimo u pitanje opstojnost same zemlje. Doveli smo u pitanje i zbog teške gospodarske krize koju smo možda dijelom mogli izbjeći jer nije samo posljedica svjetske krize nego i naših odnosa i nerješavanja problema.

Zašto se vlast boji pitati ljude na terenu oko nekih bitnih pitanja? Evo sami ste spomenuli sudove.

Belina: Bilo je to jednostavno. Trebalo je otvoriti neke nove sudove u drugim područjima, pa da se broj sudova ne poveća rekli su 'ajmo ukinuti sudove ovdje i spojiti'. To je 50 kilometara u krug, to nije previše.

Gledajući situaciju postoji bojazan da bi se županija mogla podijeliti jer ljudi različito razmišljaju i jedni bi bili skloniji Varaždinu, a drugi Zagrebu.

Belina: Ako se županija podijeli to bi onda bio kraj jer bi se tada jedan dio pripojio varaždinskom, a dio zagrebačkom dijelu i to bi bio kraj KZŽ. Ja osobno mislim da to nije u interesu Hrvatske jer Zagorje je stvarno prepoznatiljiva regija i bez nje će Hrvatska biti bitno siromašnija. Pripojiti tu regiju bilo kojem dijelu imat će i kulturne, gospodarske, financijske i svake druge posljedice. Jedan takav zahvat u novom regionalnom ustroju sigurno se ne bi dobro odrazio na građane KZŽ jer povijesno nekakva iskustva pokazuju da je prostor koji je danas KZŽ uvijek gravitirao više Zagrebu. Ne vidim nikakvog razloga da postoji zagrebački prsten jer sjeverozapadni dio bi po svojim povijesnim i geografskim karakteristikama trebao pripasti ovoj županiji.

U EU postoje različita riješenje, dok se kod nas uvijek prezentira jedno i gura kao jedino moguće.

Belina: Slovencima je rečeno da moraju napraviti novi regionalni ustroj. Oni su rekli mi imamo regionalni ustroj. I je li se što promijenilo? Nije. Slovenija je članica EU još malo pa 10 godina. Slovenija kao članica EU ima regionalni ustroj iz Jugoslavije. U čemu je problem? Ne može nama EU odlučivati kako ćemo mi unutra urediti svoju zemlju. To prvenstveno ovisi o nama. Mislim da je tu jedan drugi problem. Problem našeg dodvorničkog mentaliteta kojim se mi već godinama dodvoravamo nekakvim svjetskim centrima moći, a onda tim zahtjevima nema kraja. Date mali prst, onda uzmu ruku, pa uzmu sve i što onda. Pustili smo sve trgovačke lance nekritički i tako dopustili uvoz kojekakve poljoprivredne robe u Hrvatsku čime smo našu proizvodnju uništili. Ja mislim da to nisu bili ciljevi stvaranja samostalne države Hrvatske. Nisam protiv tržišne konkurencije, ali kad je Merkator htio otvoriti svoju trgovinu u centru Beograda, Srbi su rekli OK, ali mi želimo u centru Ljubljene svoj lanac. A što smo mi otvorili u Sloveniji, a Merkatora ima na svakom ćošku?

Razgovarao: Sebastijan Fuštin