Prethodni članak
Sljedeći članak

Svojim proizvodima osvojili hrvatsko tržište i sad kreću prema europskom

Meditex, obrt iz Zaboka, jedan je od najuspješnijih obrta u Hrvatskom zagorju


Malo tko je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se u Grabrovcu kod Zaboka otvorio mali krojački obrt obitelji Črnjević, koji je šivao odjeću za zagrebačke butike, mogao pretpostaviti da će jednog dana iz njega izrasti jedan od najvećih hrvatskih proizvođača medicinske konfekcije, čija je zaštitna medicinska oprema prisutna u svim hrvatskim bolnicama, od Čakovca, Pule do Dubrovnika i Vukovara.

Prvi poslovi

Iako su krojački obrt tada otvorili njihovi roditelji, sasvim sigurno da ne bi bio tako uspješan bez sina Dražena, kao i sina Roberta Črnjevića, danas vlasnika i direktora Meditexa, koji nam je otkrio kako su se sasvim slučajno počeli baviti šivanjem medicinske konfekcije. - U to vrijeme Regeneracija je imala puno posla, radila je za čitavo jugoslavensko tržište pa je bila prisiljena neke poslove davati i obrtnicima, izvan vlastite proizvodnje. Tako smo mi počeli šivati za njih medicinske kape za operacije i to je bio naš početak, odnosno, prvi susret s netkanim tekstilom. Raspadom Jugoslavije, Regeneracija je napustila taj program i krenula više u tehničke tekstile, tako da se na hrvatskom tržištu otvorilo dosta prostora za medicinsku konfekciju od netkanog tekstila - ispričao nam je Robert Črnjević, koji je u to vrijeme završio studij elektrotehnike, stipendijom poduzeća 'Rade Končar', koje je 1992. također izgubilo dosta tržišta pa je nakon četiri mjeseca rada, kao 'svježi' inženjer elektrotehnike, Robert Črnjević ostao bez posla.

Postepeno širenje

Tako se, kaže, posvetio poduzetništvu te je uz pomoć obitelji, u sklopu obiteljske kuće, s vrlo malim kapitalom, dograđena radiona u kojoj su se počela raditi tri artikla: kirurške kape, ogrtače za posjetitelje i navlake za cipele. - Malo po malo, posao se širio, dogradili smo u sklopu dvorišta još jednu radionu i s vremenom više nisam šivao sam, već smo zaposlili i prve djelatnike. Imali smo sreće da je u ono ratno vrijeme bilo dosta prostora na tržištu jer nije bilo dovoljno ponude pa su naši proizvodi bili traženi. Tako da smo se širili i rasli nekim normalnim koracima, a kad već nije bilo prostora da se širimo u Grabrovcu, otkupili smo od Grada Zaboka zemljište u gospodarskoj zoni, izgradili novu halu i evo…, ovdje smo od 2011. godine - prepričao nam je Črnjević svoj put do stvaranja jednog od najuspješnijih zagorskih obrta, koji danas proizvodi oko 4000 različitih varijanti brojnih artikala medicinske konfekcije od netkanog tekstila.

Kineska konkurencija

S novim proizvodnim pogonima i skladištima te širenjem asortimana, Meditex je, dakako, konstantno povećavao i broj zaposlenika. - Kad smo stigli ovdje u nove prostore 2011. godine bilo nas je 42, a sad nas je trenutno 96. I sad nam se javlja 'slatki problem' da se moramo i dalje širiti, što je dobro za gospodarstvo grada Zaboka, ali i za gospodarstvo Hrvatske, jer otvaramo nova radna mjesta u proizvodnji gdje se stvaraju nove dodatne vrijednosti, što je vrlo bitno. Želio bih naglasiti da je kod nas pretežno ženska radna snaga i da je od nas 96 zaposlenih samo sedmorica muškaraca. I osim mene kao vlasnika i direktora, na svim šefovskim pozicijama su žene. Ne bih volio da se neki muškarci sad nađu uvrijeđeni, ali možda i u toj činjenici leži jedan velik dio našeg uspjeha jer žene su vrlo pedantne i odgovorne u poslu - kaže Črnjević.

Na naše pitanje kako se uspijevaju i dalje širiti i konkurirati u vremenu kad je sve veća 'poplava' raznih jeftinih proizvoda iz Kine, Črnjević ističe kako njihova konkurentnost nije u cijeni nego u kvaliteti i pouzdanosti, koja je konstantna. - Hrvatski sistem javnih nabava preferira najjeftinije i uvoznici su se uglavnom koncentrirali na uvoz najjeftinijih proizvoda, što samim time znači da je riječ o proizvodima koji su po kvaliteti najlošiji. Tako da se mi, zahvaljujući našem dugom postojanju i politici kvalitete, uspijevamo izboriti na tržištu držeći kvalitetu naših proizvoda na jednoj zavidnoj razini, kao i našom brzinom i fleksibilnošću proizvodnje. To nas izdvaja od onih jeftinih proizvoda s istoka - pojašnjava Črnjević.

Početak izvoza

Također, vlasnik Meditexa otkrio nam je još jednu zanimljivu poslovnu filozofiju, koja im je također itekako pomogla da postanu ovako uspješni. - Mi ne radimo na način da proizvedemo neki proizvod kojeg tada naši prodajni predstavnici pokušavaju prodati. Princip je da naši prodajni predstavnici obilaze naše kupce, slušaju njihove zahtjeve i na osnovu toga radimo proizvode - otkrio je Črnjević, koji u konačnici svoje proizvode u 60 posto slučajeva plasira na tržište putem veledrogerija, dok 40 posto plasiraju direktno kupcima, prije svega na zagrebačkom i zagorskom području. - Do sad nismo bili koncentrirani na izvoz, stoga za sad izvozimo tek 3 posto naše ukupne proizvodnje jer do ove godine nismo imali izvoznu strategiju. Naime, izvoz zahtjeva i ljude i kapital. Tek smo ove godine u suradnji sa Medical Intertradeom iz Svete Nedelje, koji je otvorio svoju veledrogeriju u Sloveniji, postigli dogovor i pokrenuli suradnju da jedan prodajni predstavnik, Slovenac, predstavlja naše proizvode kupcima u Sloveniji. Tako da smo se, zapravo, tek sad počeli okretati izvozu - kaže Črnjević koji smatra da ima prostora na europskom tržištu za mnoge njihove originalne proizvode, koje su sami osmislili u suradnji s korisnicima i koje nitko drugi ne proizvodi.

Malim koracima

Unatoč uspješnom poslovanju, koje se vidi i iz javno dostupnih podataka FINA-e, prema kojima je tijekom 2017. godine Meditex ostvario preko 37 milijuna kuna prihoda i gotovo 8,5 milijuna kuna neto dobiti, i oni imaju iste probleme kao i većina ostalih obrtnika i trgovačkih društava koje se bave proizvodnjom. Repromaterijala u Hrvatskoj nema pa ga moraju uvoziti, educirane radne snage nakon zatvaranja tekstilne škole u Zaboku također nema pa svoje novozaposlene djelatnike moraju sami educirati, a obzirom da medicinsku konfekciju prodaju veledrogerijama i bolnicama koje ovise o državnom novcu, veliku muku muče i s naplatom potraživanja, tako da je prikazana dobit najčešće, kako se to kaže, 'na papiru, a novci su kod drugih'. - Trenutno je prosječna naplata u roku od nekih 11 mjeseci. Drugi problem je što smo konstantno prisiljeni ulagati u modernizaciju, daljnji razvoj i tehnologiju, tako da zapravo sve što zaradimo ulažemo dalje u ovu proizvodnju, prostore i strojeve. Već početkom ove godine investirali smo tri milijuna kuna u automatsku krojnicu i sad nam predstoji kupnja zemljišta, projektiranje i izgradnja novog proizvodno-skladišnog objekta, no moramo ići korak po korak jer nismo financijski popraćeni da bi išli velikim koracima. Ali mi smo već dokazali da se i malim koracima može doći do uspjeha i tako ćemo i nastaviti - zaključio je Črnjević.

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook