Naša najveća diskografska kuća Croatia Records izdala je dvostruki CD naslovljen Kajkavski spomen 1 s 40 originalnih snimaka zagorske glazbe nastalih između 1968. i 1983. godine. Na taj način od zaborava se želi sačuvati izvorna zagorska glazba koja je svojim velikim dijelom vezana za festival Igrajte nam mužikaši .

O CD-u smo razgovarali s Borisom Zeljakom iz Croatia Recorda, inače autorom kompilacije te Stjepanom Zrinskim, poznatim zagorskim radijskim voditeljem i velikim poznavateljem i promotorom zagorske glazbe koji je kao stručni suradnik sudjelovao u izdavanju CD-a.
Zeljak ističe kako je to bila zajednička ideja do koje je došlo kroz razgovor o tome što bi bilo dobro za zagorsku glazbu.

- Mi na zagorskim radio stanicama smo se žalili da nemamo više s čega svirati jer su ploče otišle, bile su stare 40 godina i škripale. Dalmatinske i slavonske glazbe ima koliko hoćeš, a do ovih snimaka se nije moglo. Zato smo se požalili gosp. Zeljaku – priča nam Stjepan Zrinski.

Pandan ´istočnom melosu´

U početku je ideja bila da se izda box od 5 CD-a sa 100 najljepših pjesama, no odustalo se jer box u prodaji nije toliko atraktivan kupcima. Odlučeno je da to bude nekoliko dvostrukih CD-a, a koliko, ovisi o interesu i prodaji. Prvi dvostruki CD bazira se na prvim snimkama od 1968. kad su zagorski sastavi počeli snimati u tadašnjem Jugotonu do 1983. kad su se pojavile prve kasete.

- Riječ je o prvim snimkama zagorske glazbe, koje su amaterske družine napravile na gramofonskim pločama, a sve je počelo kad je Radio Zabok inicirao festival Igrajte nam mužikaši koji ove godine slavi 40 godina. Tada je odlučeno da se stvori pandan srpskoj glazbi i ´ćirilici´ koja je tada počela preplavljati naše prostore – prisjeća se Zrinski.

- S obzirom da se povijest ponavlja danas imamo istu situaciju. Krećemo ponovno u jedan boj. Nažalost nismo onda stali tome na kraj – veli Boris Zeljak.

Zagorska glazba bazirana je na kajkavsko govorno područje i lokalno je zatvorena. Zbog toga je osuđena na to da se toliko ne prodaje.

- Zato smo ovaj projekt nazvali Kajkavski spomen da na neki način ovu glazbu proguramo izvan Zagorja do Virovitice, Ogulina, Karlovca. Na kraju krajeva veliki dio Slovenije bio je dobar potrošač gramofonskih ploča zagorske glazbe – smatra Zrinski.

Fonoteka Croatia Recordsa kao najstarijeg diskografa obiluje brojnim i vrijednim snimkama.

Zagorci ne vole meketanje

- Devedeset posto snimaka koje postoje napravljeno je u Croatia Recordsu, odnosno tadašnjem Jugotonu. Mi smo se odlučili da idemo ponovno u to, da spasimo od zaborava i prezentiramo današnjoj mladeži. Da se pokaže glazbeni put i izričaj kojim treba ići. Danas ima puno sastava koji, kako ja to volim reći, mekeću dok pjevaju, što Zagorcima nikako ne paše, pa do sviranja harmonike. Ona se može svirati na više načina. Mi imamo svoj i ne treba nam uvozni – veli Boris Zeljak.

Razmišljalo se i o ponovnom snimanju pjesama, ali se željelo pokazati i kako se sviralo pedesetih i šezdesetih dok se nije pojavila uvozna glazba iz Bosne i Srbije. Zato i naš poznati radijski voditelj Zrinski apelira da se od zaborava sačuva ta izvorna glazba. Današnja je glazba po njemu zadojena stranim melosom. Vrijednost Kajkavskog spomena zato je i u čuvanju originalnog sviranja.

Težak izbor

- Kod izbora pjesama vjerojatno sam i pogriješio, ali ne zato što su izostavljene bolje, nego jednostavno nije bilo mjesta. Zato će se druge pjesme naći na drugom CD-u. Vrlo sam zadovoljan s prodajom i zanimljivo je da se prodaje u Slavonskom Brodu, Virovitici, Kutini, Primorju. Ljudi su to prepoznali šire od kajkavskog dijela – zadovoljan je Zeljak.

Kao pravi poznavatelj, Zrinski će istaknuti pjesmu Tiho šumi šuma zelena Braće Benc koji su upravo obilježili 40 godina prve singlice. Zatim Stare Rovnovčane koji su njegovali specifičnu glazbu krapinskog kraja s više tambure i violine, Vesele Voćance iz varaždinskog kraja koji su bili iznimno popularni, pa Staru tamburicu iz Luke osnovanu još četrdesetih. Od poznatijih tu su i Benkovčani, Ansambl Stjepana Brleka, Veseli Zagorci koji među rijetkima još djeluju, pa Veseli Čehulići, Složni brati, Dečki z bregov, Zagorski lavovi s Anicom . Zaista je teško bilo odabrati 40 pjesama.

Drugi Zagorski spomenar Boris Zeljak najavljuje za kraj godine. Prije toga trebao bi izaći CD Braće Benc u lipnju, novi album Dečki z bregov Da ni Zagorja za koji dan.

- U arhivi sam pronašao dosta snimaka podravskih sastava braće Korenić, Gašparić, Marice Hasan, Veselih Podravaca koji imaju zanimljivi opus – veli Zeljak, a Zrinski podsjeća da su i oni nastali potaknuti zagorskim sastavima.

Na kraju treba spomenuti da su uz urednika Borisa Zeljaka za izdavanje albuma najzaslužniji Stjepan Zrinski, Josip Jurinjak, a treba spomenuti i Ivicu Tušeka koji je bio idejni začetnik te predsjednika uprave CR-a Želimira Babogredca i direktora Marinka Glibu koji su prepoznali vrijednost projekta i dali mu punu potporu.

Zanimljivost za kraj

Danas se albumi izdaju otprilike svake dvije godine. Ali gledajući po arhivi, Zeljak se uvjerio da su neki snimali i po tri puta godišnje. Braća Benc i Veseli Voćanci snimili su dvije ploće u razmaku od tri mjeseca. Iako su bile u pitanju singlice, znači da se radilo na kvaliteti. Tehničke mogućnosti nisu kao danas, ali je ondašnji zvuk po mnogima bio topliji. Zanimljivo je i da su Zagorci obično snimali u vrijeme vikenda jer su u tjednu predost imale zvijezde. Znali su dolaziti ujutro direktno sa svadbe. Okupili se oko jednog mikrofona i dok se nije odsviralo kako treba nije se išlo doma. Zeljek se prisjetio kako su za album Zagorski cug Dečki z bregov potrošili ukupno 30 sati, da bi nakon njih jedan razvikani bend s ritam mašinama potrošio 300 sati snimanja. Kasnije se ispostavilo da su Dečki z bregov prodali 35.000 ploča, a ovaj drugi bend 10.000.

Za Zagorski list piše: Sebastijan Fuštin