Ovih dana su ubrani, a ovog tjedna će se prvi put moći nabaviti lješnjaci autohtone zagorske sorte i zagorskog proizvođača koji je zaokružio cijelu priču od sadnje do pakiranja i prodaje četiri vrste ovog zdravog ploda: obični lješnjaci, prženi, drobljeni i kandirani. Riječ je o obitelji Šoštarko iz Krapinskih Toplica koja još od 1997. godine ima građevinski obrt Vodo-Limex. Ove godine imali su prvu berbu lješnjaka i zaokružili su cijelu priču, od sadnje do pakiranja i prodaje.

Radost zbog ideje mladih

Božica je izuzetno ponosna što je ideja potekla 2013. godine od djece što je rezultiralo ovogodišnjom prvom berbom. – Uvijek sam željela da napravimo nešto sa zemljom koju imamo jer nije služila ničemu, samo smo imali trošak i posla na njoj zbog čišćenja. Te smo godine krenuli s raščišćavanjem zemlje. Imali smo svojih oko deset tisuća kvadrata, a zemlju smo i kupovali i sad imamo plantažu lješnjaka od pet hektara. Na jednom dijelu plantaže su lješnjaci stari pet, a drugom četiri godine – rekla nam je Božica koja je ovih dana lješnjake upakirala u promotivna pakiranja.

Zbog kvalitete berba je ručna

Lješnjake su brali sami, i to ručno i ne namjeravaju to modernizirati jer, ističe, tako se postiže najbolja kvaliteta budući se ručnom berbom na svakom lješnjaku može primijetiti ukoliko možda ne bi koji odgovarao vrhunskoj kvaliteti. Također, obitelj Šoštarko ima i stroj za čišćenje, ali ruke kod njih odrade 70 posto posla. – Ljudi su nekako skeptični i najviše se boje i pitaju nas za berbu. No, ispod nasada mora biti pokošeno i to je to. Mi smo ih ove godine brali u tri navrata mjesec dana, ali optimalno, u nekom radnom vremenu od sedam sati lješnjake s cijele plantaže može pobrati jedan čovjek u mjesec dana – objasnila je Božica Šoštarko. Ima posla s tim nasadima, priznaje, jer se svaki lješnjak mora u proljeće orezati, dva puta godišnje oko svakog stabla očistiti mladice koje mu uzimaju hranu, a tu je, naravno, i estetska komponenta. Lješnjake treba i pognojiti, a za to obitelj Šoštarko koristi organsko gnojivo.

Nema puno filozofije

Cijela plantaža obitelji Šoštarko je u komadu. Ono što je važno u svemu, a zbog čega ljudi ne vole saditi lješnjake je činjenica da treba puno ulaganja i strpljenja do prve berbe. Obitelj Šoštarko počela je od ničega i sve je sama financirala: kupnju zemlje, repromaterijala, sadnica i strojeva. – Krenuli smo sa 600 komada i došli do ovoga. Kod toga nema puno filozofije, treba puno truda, puno ulaganja i dobra volja, ali se isplati. Već prIpremamo još jedno zemljište za dodatnu sadnju u proljeće. Imamo planove za dalje, samo nemamo više puno mogućnosti kupnje okolne zemlje, a ne bi htjeli rascijepiti plantažu. Posla ima, ali do sad smo uspijevali sve sami – objašnjava Božica i ističe da je za sve najzaslužniji vlasnik građevinskog obrta Vodo-Limex, njezin suprug Mladen.

Nema prisile, beru se tri puta

Na plantaži je zasađena autohtona sorta lješnjaka Istarski dugi, a samo svaki peti red, zbog oprašivanja, je sorte rimski oprašivač. Brali su ih u tri navrata jer su željeli da budu prirodni, a ne da ih 'prisiljavaju' na zrelost, jer su ovako puno kvalitetniji. Ove godine ubrali su oko tonu lješnjaka, što je oko 500 do 600 kilograma očišćenog ploda. Stroj za kalibraciju sortira ih u šest veličina, postoji i stroj za drobljenje i puhač koji odvaja ljusku od jezgre koji odradi najteži posao, ali iza svega 70 posto posla odrade ruke. Gospođa Božica sama ih prži i kandira i to sa smeđim šećerom pa su takvi lješnjaci izuzetne nutritivne vrijednosti i mogu se koristiti za izradu slastica, smiju ih konzumirati i dijabetičari, a ušećereni su posebna delicija.

Drugi ljudi se teško odlučuju

– Žao mi je što ljudi nisu više zainteresirani za sadnju lješnjaka, ali mogu i razumijeti. Tri godine radiš, kupuješ, financiraš, uložiš i gledaš praznu njivu na kojoj nema ničega. Taj period je dugi, težak, ali to je i kod svakog drugog posla – kaže Božica Šoštarko pokazujući nam promotivne, a sada u izradi prave naljepnice i vrećice. Na sve su mislili, na svakom pakiranju različite težine, do jednog kilograma, bit će naljepnica na kojoj će se jasno vidjeti proizvođač, godina berbe i broj telefona na koji se mogu naručiti, a vrećice su takve da se lako otvore, ali i zatvore. Namjera je, dakle, plasirati gotov proizvod i za ovogodišnju berbu ne brinu, može im jedino ponestati lješnjaka. Ne žele ni raditi ulje iz lješnjaka jer vjeruju da je grijeh prešati tako kvalitetan proizvod, ali ih ne žele ni isporučivati zainteresiranim trgovinama zdrave hrane, a osobito ne trgovačkim centrima jer žele da do konzumenta dođe svjež lješnjak, a ne da stoji dugo po policama. Trenutno izrađuju i web stranicu. – Neki ljudi komentiraju da radimo kao da imamo sedam tona lješnjaka, a zapravo toliko će ih i biti za tri godine – kaže sa smijehom Božica.

Načelnikov favorit su kandirani

- Nas u Općini izuzetno veseli da se pojavljuju poljoprivredni proizvođači kao što je obitelj Šoštarko. Velike napore ulažemo proteklih godina angažmanom poljoprivrednog redara vezano uz sprečavanje zapuštanja poljoprivrednih površina. Obitelj Šoštarko je izuzetno sustavno pristupila svojoj proizvodnji od analize tla do osmišljanja tržišnog nastupa i mislim da su pokazali dobar put i za ostale. Pozivam ostale koji žele saditi nasade na području naše općine da nam se mogu obratiti jer imamo određenu mjeru sufinanciranja nasada tako da i s te strane mogu računati na našu podršku. Ako se mene pita, među proizvodima koje sam uspio kušati iz proizvodnje Božice Šoštarko, moj favorit su definitivno kandirani lješnjaci – otkrio nam je načelnik Općine Krapinske Toplice, Ernest Svažić.