Lešković, Kosec, Sedek, Sviben, Jambrečina, Božić, Drempetić, Bokun... Sve su to prezimena na kućim adresama obitelji u Stubici, ali jednako tako stoje i na ulazima mnogih vikendica i apartmana na otoku Viru. Naime, osim u stubičkome kraju, upravo na Viru ima najviše Stubičanaca u Hrvatskoj!

Naselje Stubičanaca
Ove smo ih godine posjetili u naselju Lozice, u kvartu IX. Biskupljača, gdje na 15 – ak dvorišta možete vidjeti registarske oznake ''KR'' i čuti dobro poznati kajkavski, stubički govor. Iako nam iz Turističke zajednice Općine Vir nisu mogli dati točnu brojku koliko Zagoraca i Stubičanaca posjeduje vikendice na Viru, rekli su kako im je dobro poznato da je to poprilično velika brojka. Mnogi od njih na Vir su stigli još ranih devedesetih, a onda za sobom ''povukli'' i susjede i familiju, koji su im sada i uz obalu prvi preko ograde. Đurđica i Stanko Sviben iz Gornje Stubice zemlju na Viru u Lozicama kupili su 1995. godine. – Dragutin Drempetić Jurča bil je prvi koji je kupil zemlju tu i napravil kuću. Za njim smo počeli dolaziti i mi ostali. Tad su tu bile tek dvije, tri kućice, sve ostalo bil je vinograd u kamenu – prisjetio se Stanko, koji otada na Viru ljetuje sa suprugom te sinom i dvjema kćerima. – Digli smo kredit za kupnju parcele, stavili pod deku, bez terase, a onda polako kroz deset godina, gradili dalje i uređivali. Tu su godine i godine ulaganja, pol plaće je uvijek išlo na Vir – rekao je Stanko, dodavši kako za kuću, koja je sada u potpunosti uređena, imaju čak i kupce, no prodaja ne dolazi u obzir; Vir im je previše prirastao srcu, uz uspomene koje su tu stvarali već više od 20 godina. – Dok su još samo goli kvadri bili, kumovi su dolazili k nama. Deca su spavala v jednoj sobi, a mi odrasli v drugoj na podu. Imali smo bačvu za tuširanje u kojoj se grijala voda, struje nije bilo – prisjetila se Đurđica, a Stanko se nadovezao: Bile su v kvartu dvije ekipe kartaša, jedva smo čekali da dojdemo na more i sastanemo se, kartali smo po cijele noći pod svijećom.

Pomažu jedni drugima
Ni dan danas im ne smeta što ih poznati susjedi iz Gornje Stubice ''prate'' i na godišnji, baš kao ni 65 – godišnjoj Grnjostubičanki Štefici Jambrečina, koja na Viru, otkad je u mirovini, provodi ljeto, ali i velik dio proljeća i jeseni, iznajmljujući apartman. – Prve goste sam imala za Uskrs, a zadnje do 15. 10. Svi moji gosti su zadovoljni, a potražnje itekako ima – rekla nam je Štefica, dodavši kako je Vir itekako atraktivna destinacija turistima, stoga nisu požalili što su zemljište za izgradnju kuće ovdje kupili još 1997. – Još je moj sin Ivan bil mali i rekel je da neće imeti kući u tom grmlju – prisjetila se te povukla paralelu tadašnjeg Vira s ovim današnjim, kada su plaže prepune gostiju iz svih zemalja, a u samom centru svakog su vikenda neka događanja. Kaže Štefica da joj za boravka ovdje jedino fali unučad. Muž joj se pridruži svako malo, a i cijela Stubica je tu, kaže, i to joj ne smeta nimalo. – Pomognemo jedni drugima kad treba, a imamo čak i ovdje Crkvu svetog Jurja – istaknula je.

Sjećanja na djetinjstvo na Viru
Marina Breber iz Donje Stubice Vir je prvi puta posjetila 1998., ljetujući kod kumova koji su tu već imali kuću, a danas Vir promatra i kao turistička djelatnica u Turističkoj zajednici Gupčev kraj. – Već u lipnju je teško ovdje naći smještaj. Vir je sada postao najposjećenija destinacija na Jadranu, a cijene iznajmljivanja apartmana jednake su kao i u drugim, većim i razvikanijim destinacijama, ništa niže – kaže Marina, čiji su roditelji zemljište u Lozicama kupili 2003., jer im se, kažu, svidjela divljina i mir. – Ljetovali smo po cijelom Jadranu, no ovo ne bi mijenjali ni za jedno drugo mjesto. Dok smo bili djeca, često smo ovdje ljetovali zajedno, svi smo se poznavali i družili i to nam je bilo zabavno. Tad nije bilo toliko sadržaja ni toliko ljudi, ali uvijek bi si našli neku zanimaciju. Stalno smo bili na plaži, igrali se u vodi, šetnje, sladoledi... Pješice smo navečer znale ići do centra i po noći se vraćale doma bose. Odrasla sam praktički na Viru. Nekada je pogled prema moru s naše kuće bio otvoren. Mama me znala zazvati do plaže da dojdem na ručak. A onda se digla jedna kuća, pa druga, i pogleda više nema. Izgrađena je infrastruktura, ceste, rasvjeta, struja, svake godine se nadopunjavalo – ispričala nam je Marina, koja danas ovdje ljetuje sa svojom mladom obitelji, koja je uz nju Vir zavoljela.

Obiteljska destinacija
Iako se sve promijenilo od vremena uz koja ju vežu lijepe uspomene, od gradnje mnogih kuća i infrastrukture, i sada jedva čeka da ulovi vremena i pobjegne u Lozice. – Super nam je uvala, čisto i bistro more, plaža je uređena i idealna za djecu. Tu nam je mir, a ako želimo malo u gužvu i zabavu, do centra imamo 4 kilometra. Nekima paše da na odmoru nikog poznatno ne sretnu, a nama je to zapravo interesantno. Nitko nikome nije dosadan, povremeno jedni druge pozovemo na kavu, a i uskačemo jedni drugima za bilo kakvu pomoć – ispričala nam je. Otkada su prvi Stubičanci još početkom devedesetih kupili prva zemljišta na gotovo napuštenom otoku gdje je bilo svega nekoliko kuća, Vir je izrastao u popularnu destinaciju, o čemu konstantno govore brojke turističkih rezultata koji su lanjske godine rekordni u posjećenosti. Isti je rekord ove godine oboren već u srpnju, kada je ostvareno milijun noćenja. Destinacija je to koja iz godine u godinu bilježi rast turističkog prometa i pravi je primjer kako se od nekad zapuštenog otoka može kvalitetnim ulaganjima i uslugom doći do statusa diva hrvatskog turizma.