'Osjećaj je neopisiv. To nam je potvrda za sav trud koji ulažemo. Od 2016. od kada smo na izložbama ostvarili smo zlato, srebro, broncu, uvijek smo bili među prva tri, ali sad smo osvojili tu šampionsku titulu za ulje i jako smo iznenađeni, rekao nam je Danijel Sinković čije je bučino ulje na 3. Međunarodnoj izložbi Alpe -Jadran i 10. izložbi bučinog ulja sjeverozapadne Hrvatske proglašeno šampionom. Tajna je, kaže u tome da se pazi da sjemenka bude uvijek čista za hladno prešano ulje za koje smo dobili zlatnu medalju, da za toplo prešano, za koje su dobili šampionsku titulu, da temeperatura ne prelazi onu u kojoj bi sjemenke izgubile vrijednost, već da u ulju ostane sve korisno i zdravo iz sjemenke. To je jedina tajna OPG-a Danijela Sinkovića kod proizvodnje bučinog ulja.

Počelo je slučajno, a onda su odlučili zaokružiti priču
Danijel je mlad čovjek i već sa svojih 27 godina preskočio je mnogo starije i iskusnije proizvođače bučinog ulja. Štoviše, nije nikad ni razmišljao o sadnji buča i bavljenja proizvodnjom bučinom ulja. Objasnio je da su jedne godine posijali buče na oko jedan hektar površine za sebe. Sve se radilo ručno, pomagali su susjedi i prijatelji, a dobiveno ulje se podijelilo ljudima koji su pomagali. 'No, kad su potrošili to ulje, tražili su još, a nismo više imali, pa smo druge godine posijali više i polako krenuli u prodaju. I tako, ljudi su bili oduševljeni, tražili su sve više i više, počeli smo obilaziti sajmove, uspjeli smo stupiti u kontakt s nekim trgovinama i danas radimo s dvanaestak trgovina, najviše u Rijeci i Zagrebu, ispričao nam je Danijel Sinković.

No, gdje im je kraj nitko ne zna jer od prošle godine svoje ulje izvoze u Slovačku, a sad je želja da prodaju njihovo ulje došla i iz Irske. Tako je sve krenulo iz hobija, i već nakon treće godine ušli su u ozbiljniju proizvodnju na tri hektara. 'To je bila presudna godina. Odlučio sam da ili ćemo sijati dalje i investirati u strojeve i kupiti veće traktore, kombajn za branje, sušaru i sve što treba ili nećemo sijati. Naime, buča bez strojne obrade zahtjeva strašno puno posla. Tu prvu godinu smo kompenzirali pola novca, a pola koštica za kombajn I tako je priča oko buča krenula ozbiljno, ispričao nam je zapravo slučajnost oko svega Danijel Sinković, a u kojem poslu ništa nije prepušteno slučaju. No, još uvijek je najveći trošak bila prerada koju su plaćali drugima i budući da u okolici nije bilo uljare, odlučili su se i na tu investiciju kako bi imali zaokruženu priču od sjetve do gotovog proizvoda zbog želje da nadziru cijeli process. 'Jedino se na takav način može jamčiti kvaliteta i stajati iza toga da je to ono kako bi trebalo biti, kaže Danijel.

Radni dan mladog proizvođača
Danijelov radni dan, kad je intenzivni posao, završi u jedan u noći, a već se u četiri diže i kreće na njive, na jednu parcela na 34 hektara površine pod bučama, koliko ih danas ima. 'Radi se 20 - 21 sat dnevno kad je intenzivni period pripreme i sjetve, u srpnju i kolovozu je malo laganiji tempo, a onda na jesen berba. Tada se ujutro koštice beru, popodne peru, a onda u sušaru koja radi cijelu noć i uvijek mora biti netko kraj nje jer treba miješati koštice svakih poprilici pola sata. Ključno je tih 12 sati jer za to vrijeme mora biti ubrana, oprana i posušena. Naime, ako koštica nije dobro oprana može doći do fermentacije sluzi što bi se osjetilo na ulju okusom i kemijskom analizom, otkrio nam je Danijel.

Tajni o postizanju kvalitete ima puno
No, tajni ima još, jer je buča kultura koja ne uspijeva jednako svako godine i zahtijeva plodored pa ju je najbolje na istoj površini saditi svake četvrtke godine. Zato su počeli kombinirati sa sjetvom heljde i pira kao prirodnog herbicida, ječma i pšenice, koji imaju gusti sklop i čiste zemlju od korova kako ne bi došlo do prekomjerne upotrebe herbicida. Također, heljda se sije za oporavak zemlje što znači da se tlo ne treba gnojiti jer ona razrahljuje tlo i obogaćuje zemlju. Sve to trebalo je oprašiti pa su nabavili i košnice i imaju 35 zajednica pčela. Sada se ovom zaokruženom pričom proizvede godišnje oko pet tisuća litara ulja, ali su potrebe svake godine sve veće i svake godine se radi na sve više zemlje. Naime, bučino ulje OPG-a Sinković sada traže i mnogi ekskluzivniji restorani u Zagorju.

Proizvoda sve više i više
Danas u izložbenom prostoru OPG-a Sinković mogu se naći osim hladno i toplo prešanog ulja I koštice: sirove prirodne, s češnjakom, ljute, u tamnoj i bijeloj čokoladi, ušećerene s cimetom i vanilijom, obične namaze ili one s češnjakom i bučino brašno. A tu su i pirovo i heljdino brašno te kukuruzno bijelo i žuto brašno. 'Cilj nam se ostvaruje, a po meni to je iz razloga što smo išli korak po korak, nismo se zaduživali, koliko smo zaradili toliko smo investirali u strojeve. Sada možemo reći da nam je kompletirana i prerada, godinu po godinu kupovali smo nešto i sad je sve tu zaokruženo jer je to zdravi poslovni tok kako bi se moglo opstati na tržištu, kaže Danijel čija uljara ima i uslugu prešanja za druge pa se tu prešaju osim koštica i lješnjak, orah, konoplja, bademi…

Titula je dala vjetar u leđa i nagradila trud
A planovi? Ima ih Danijel i ne sumnjamo da će ubrzo biti ostvareni. Bit će tu i kušaona, a uz nju obiteljsko vikend ugostiteljstvo, a u kušaoni želja Danijela je da se napravi tradicionalna kronologija proizvodnje bučinog ulja u prošlosti, ali i činjenici da su ljudi vjerovali da je otrovna, da se ulje koristilo kao petrolej za svjetiljke sve do vrhunske namirnice jako cijenjene i zdrave. 'Sve to zahtijeva strašno puno fizičkog rada, ali je isplativo, a ova titula šampiona dala nam je vjetar u leđa i rezultat je svog tog truda, zaključuje Danijel.