Jedan od dvojice najpoznatijih hrvatskih usnoharmonikaša, Krešo Oremuš iz Stubičke Slatine, koji se može pohvaliti suradnjama sa svjetskim blues glazbenicima i nastupima na proslavljenim festivalima, hrvatskoj je javnosti predstavljen kroz dokumentarni film u produkciji Hrvatske radio televizije. Film 'Sonnyboy iz Stubičke Slatine' premijerno je prikazan u nekoliko termina na tri kanala HRT – a tijekom prošlog tjedna te je izazvao veliki interes na pretpremijeri koja je održana u krcatom klubu Hard Place u Zagrebu. Glavni lik filma, Krešo Oremuš, otkrio nam je kako je vrlo ponosan jer su reakcije onih koji su film pogledali bile pozitivne i jer su ga upoznali kao običnog čovjeka, a ne samo usnoharmonikaša.

- Na pretpremijeri su se okupili eminentni stručnjaci iz područja filma i glazbe, pohvalili su film i jako sam sretan zbog toga. Na njemu je radio najbolji tim s kojim je, unatoč početnoj tremi, snimanje bilo jedno dobro iskustvo – ispričao nam je Krešo. Snimalo se u njegovoj rodnoj kući i obiteljskoj kući gdje živi sa suprugom, kćerima i punicom, na radnom mjestu u Orometalu, u Hižakovcu te u klubu Route 66 gdje često svira. Film prikazuje Krešinu svakodnevicu, rano ustajanje i zaduženja na radnom mjestu, poljoprivredne poslove, druženje s prijateljima i pucanje iz topa u Družbi vitezova zlatnog kaleža, ali i fotografije iz djetinjstva te s nastupa na svjetskih scenama.

– Film je jedna iskrena priča o mom životu u kojem nije sve vezano uz muziku. Mnogi me poznaju samo kao usnoharmonikaša, a za ovaj drugi dio mog života, koji je sasvim običan, nitko ne zna, pa mi je drago da ljudi vide da ne živim na visokoj nozi i da mi je dobro tak kak živim. Ja zapravo živim blues – kaže 56 – godišnji Krešo.

Do toga da je njegovo ime poznato među mnogim svjetskim glazbenicima dovela ga je velika ljubav prema bluesu koja se rodila još u djetinjstvu. – Sviram cijeli život. Svi su u obitelji naginjali muzici. Deda je imal bend i svirali su po svadbama, a mama i baka su izvrsno pjevale. Baka je imala tako moćan glas da je pjevala na jednom brijegu, deda ju je čul na drugi brijeg i tak su se našli, upoznali i ostali zajedno cijeli život. Dok sam bil jako mali, htel sam primiti svaki instrument i isprobati. A moja prabaka je čuvala klince u susjedstvu i tu sam u jednoj ladici videl susedovu staru usnu harmoniku koju mi baka nije dala jer je bila uspomena iz rata. Ja sam dobil volju i htel svom silom probati svirati – prisjetio se Krešo. Prve usne harmonike kupio je na proštenjima, a prvu pravu blues harp harmoniku poslala mu je pismom sestrična koja se bavila alpinizmom, tek tada je počeo svirati pravi blues.

Ljubav prema bluesu

Blues je zavolio slušajući Radio Luksemburg. – Prije 40 godina puno više ljudi slušalo je takvu glazbu nego danas. Festivali vani organizirani su na takvom nivou kakvoga mi ne poznamo, na festival dođe i po 40 tisuća ljudi iz cijeloga svijeta i blues polako postaje brend, kao i klasična muzika. Naravno, to vrijedi samo vani. Kod nas u Hrvatskoj se gura pod tepih. Iako ima boraca za očuvanje bluesa, mislim da se to ne može promijeniti, vidimo svaki dan kakva se glazba servira publici – rekao je Krešo te nam otkrio kako u zadnje vrijeme voli slušati J.R. Augusta čiji mu se rad izuzetno dopada, ali i Zadrugu i Kavalite te Cinkuše s kojima i svira. Sretan je, kaže Krešo, što mu se pružila prilika za suradnje na svjetskim pozornicama s glazbenicima koji su svoj doživljaj Kreše iznijeli i u ovom filmu. – Rijetki su oni kojima se tako slučajno otvore vrata. Ja se nikad nisam gural, sve se dogodilo spontano. Ali kad neke voliš, onda ti se dobre stvari počnu same od sebe događati – zaključio je Sonnyboy iz Stubičke Slatine.

Redatelj i scenarist Aleksej Pavlovsky:
Film prikazuje Krešu kao običnog čovjeka, uklopljenog iu vlastiti zavičaj, ali i čovjeka koji djeluje globalno na svjetskim pozornicama te kako ta dva svijeta zapravo jako dobro funkcioniraju zajedno. Krešo je vrlo jedostavan i inteligentan čovjek, što se i osjeti kroz njegovu glazbu. Spontan je i duhovit i bilo je ugodno surađivati s njime, odglumio je sve maestralno, što znači da je i za glumu talentiran. Zadovoljan sam filmom, a da je dobar pokazale su i reakcije publike na pretpremijeri, koja je 30 minuta držala fokus na film, iako su mnogi stajali jer zbog velike posjećenosti nije bilo dovoljno sjedaćih mjesta. Publika je reagirala odlično i željeni efekt je ostvaren. Iako generalno u Hrvatskoj blues scena nije velika, krcati Hard Place je dokaz da ipak postoje ljudi koji znaju tko je Krešo. Film 'Sonnyboy iz Stubičke Slatine' nastao je u okviru Programskog odjela Kulktura HTV – a, emisije pučke i predajne kulture. Scenaristi: Nebojša Stijačić i Aleksej Pavlovsky, Direktor fotografije: Dušan Vugrinec, montažerka: Davorka Feller, snimatelj: Damir Bednjanec, snimatelj tona: Borna Cvitanović, tonska obrada; Robert Stanić, rasvjeta: Ljudevit Fištrić, kolorist: Bogdan Tankosić, prevoditeljica: Ana Sabljak, tajnica režije: Žaklina Komljen, vozač: Krešimir Crnković, producent: Stjepan Erić te urednik i redatelj: Aleksej Pavlovsky