Prethodni članak
Sljedeći članak

‘Volim ploviti, ali vratiti se doma med brege i zelenilo je zaista neprocjenjivo’

Razgovarali smo s Filipom Božidarom Horvatom iz Velikog Trgovišća koji je pomorac te se prošle godine otputio na prvu plovidbu


Filip Božidar Horvat (23) iz Velikog Trgovišća od djetinjstva je bio fasciniran Titanicom i činjenicom kako su danas Hrvati zapovjednici na najvećim brodovima na svijetu. Tu se rodila želja da budem pomorac, zbog koje sam upisao Pomorski fakultet u Rijeci, smjer brodostrojarstvo, koji sam uspješno završio, a nedavno sam se vratio s prve plovidbe – priča nam Filip. Kaže kako je zaposlen u francuskoj kompaniji CMA CGM, a na brodu je počeo raditi kao kadet stroja. U srpnju prošle godine krenuo je na svoju prvu plovidbu. Prvo putovanje trajalo mu je 80 - ak dana.

– Krenuli smo s Malte do Valencije, pa Barcelona, Fos-sur Mer u Francuskoj blizu Marseillesa, zatim Genova, opet Malta, Bejrut, Jeddah u Saudijskoj Arabiji, Jebel Ali u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Port Kelang u Maleziji, Qingdao u Kini, Busan u Južnoj Koreji i to je bila zadnja luka u toj plovidbi, pa je slijedio povratak - Šangaj, luka Ningbo u Kini, zatim Xiamen, Nansha pa Singapur i ponovno do Malte – priča nam Filip.

Zadaci i nostalgija za domom

Njegovi zadaci sastojali od toga da se upozna sa samim pogonom broda. – Trebao sam vidjeti koji su zadaci trećeg časnika stroja i drugog časnika stroja odnosno naučiti što me od zadataka čeka u bliskoj budućnosti. Sljedeća asistentura biti će trećeg travnja, koju završavam u listopadu, a nakon toga idem na poručnički ispit u Lučku kapetaniju u Rijeci, nakon kojeg ću dobiti čin trećeg časnika stroja – kaže Filip. Zanimalo nas je, budući da je rekao kako na fakultetu nije imao priliku ići na plovidbu, je li mu teško privikavanje na more, ali i odvajanje od obitelji. – Prvih sedam dana osjećao sam nostalgiju za domom, ali onda sam polako zaboravio da sam na brodu. Ne osjećaju se valovi jer sam je to brod od 363 metra na koji oni skoro ne utjeću  – priča nam Filip.

Radni dan

Filipov radni dan bio je ispunjen cijelo vrijeme. - Budio sam se 06.50 i u 7.20 sam morao doći u kontrolnu sobu u strojarnici gdje sam ispunjavao dnevnik stroja. Nakon toga sam obično s trećim časnikom obilazio pogon, budući da je to posao koji mi slijedi nakon poručničkog ispita. To je bilo ispuštanje vode, tj. vlage iz boca zraka pa sam provjeravao separatore goriva, nakon toga sam čak i više radio s drugim časnikom oko dizelskih generatora koji služe za proizvodnju struje na brodu i kompresora koji služi za pokretanje strojeva – objašnjava stručni dio. Kaže da je to radio do 12 sati, nakon čega je slijedio ručak. Do 13 sati imao je odmor, a nastavak radnih zadataka bio je do 17 sati. U 18 sati bila je večera, a od 18.30 smo bili u rekreacijskoj sobi.

– Na brodu se nalazila teretana, bazen te mnoštvo sadržaja, pa nam ničega nije nedostajalo – govori i dodaje kako je bilo 28 članova posade. Kaže da se s njima super slagao, a posebno se zbližio s drugom ekipom među kojima su bili Riječani. Jedna od prednosti ovog posla je da postoje tzv. shorepassovi odnosno dozvola za izlazak u luci. - Od svega što sam razgledao, bio sam na Malti u Saint Julianu i Valletti, … Ondje su bile fenomalne atrakcije, bio sam u Valenciji, Barceloni, Marseillesu. Bio sam u Genovi, Dubaiju, dok u Kini nismo tražili propusnice, ali smo ih tražili u Južnoj Koreji – priča Filip i dodaje da mu se svidjelo sve što je vidio.

Prednosti i mane posla

Zanimalo nas je sviđa li mu se zanimanje kojeg je odabrao. - Posao ima svoje prednosti i mane. Za mladog čovjeka je super jer može posjetiti mnogo mjesta, upoznati nove kulture i nove ljude. Tako sam imao priliku upoznati ljude različite nacionalnosti, vjere, kulture - kaže. U ovom poslu vidi se još barem desetak godina. Rekao nam je i kako se plaće kreću za pomorce. – Plaća za upravitelja stroja je od 10000 do 12000 eura, prvog časnika stroja 6000 do 7500 eura, drugog časnika stroja 4000 do 5500 eura, trećeg časnika stroja 3000 do 4000 eura, a za kadeta stroja od 650 do 700 eura. Kadetura traje 12 mjeseci, prvih 6 mjeseci je plaća 650 eura, a drugih je 700 eura. Na brodu nema troškova, dakle hrana i piće se ne plaća. Mogu se kupiti cigarete, šamponi i druge stvari – govori.

Ponekad se okrene i odojak na ražnju, ribe na gradele, roštilj, a znali su raditi i zagorske štrukle. Osvrnuo se i na to kako je njegova obitelj reagirala kad im je rekao da će ići na plovidbu. - Prvih mjesec - dva dana svaki dan su provjeravali jesam li dobro, a nakon toga navikli su na moj stil života kao i ja. Čuli smo se preko interneta. Koristimo brodski internet na kojem se doduše ne mogu gledati videi na Youtubeu, ali je dobro za poruke i dopisivanja, slanje fotografija. Komunicirali smo preko Whatsappa. Najteže je palo tati i bratu što sam otišao, ali smo izdržali. Tata i brat su jako ponosni na mene – kaže. Na pitanje što je ljepše, zagorski bregi ili more, spremno odgovara. - Zadnjih mjesec dana na brodu sam shvatio da je Zagorje najljepše na svijetu. Volim ploviti, ali vratiti se doma med brege i zelenilo je neprocjenjivo - zaključuje.

 

Još članaka iz "Vijesti"

Facebook