Uštedjeti se može i bez da se pritom vozimo manje. Tko si može priuštiti ´kresanje´´ broja nepotrebnih kilometara, uštedjet će, dakako, najviše, ali i onaj tko bez auta nikako ne može, ipak može razmotriti neke korisne, praktične savjete.

Prvo o čemu treba razmisliti je izbor goriva. Vlasnici dizelskih vozila nemaju previše mogućnosti: njihov se odabir svodi na obični dizel niske kakvoće ili eurodizel više kakvoće. Dakako, svatko razuman tko vozi dizelaša ne starijega od 10 godina, nesumnjivo će točiti eurodizel. Dizelski motori sami po sebi troše manje nego benzinski, stoga odabir između običnoga dizela ili eurodizela, zapravo, ne utječe bitno na potrošnju goriva. Na OMV-ovim se crpkama prodaje i Primadiesel, za koji se, (marketinški ili ne) tvrdi da kod automobila koji ga troše, uvjetuje nešto manju potrošnju.

Štedljivije s više oktana

Međutim, nesumnjivo manju potrošnju mogu postići vlasnici benzinaca jer se njima na našem tržištu nude čak tri vrste benzina koji su i svojim karakteristikama drugačiji. Naime, riječ je o benzinima različitih oktanskih vrijednosti. Tako se na INA-inim, Tifonovim i manjim privatnim crpkama prodaju benzini 95 i 98-oktanske vrijednosti, dok OMV umjesto 98-oktanskog prodaje 100-oktanski benzin. Izbor benzina svodi se, zapravo, na izbor oktana, a oktanska vrijednost može utjecati na potrošnju! Evo i kako.

Ne ulazeći u tehničke detalje, najjednostavnije rečeno, benzin s više oktana nešto je „jači“, pa uvjetuje i nešto „življi“ rad motora. To se osobito može osjetiti pri ubrzavanju. Uvjetno rečeno, jače gorivo uvjetuje nešto manji napor motora za rad, što dovodi do nešto manje potrošnje goriva. Zna li se, dakle, da najviše vlasnika benzinaca toči eurosuper 95 jer je najjeftiniji, nije loše znati i to da bi s benzinom od 98 ili 100 oktana automobil mogao trošiti nekoliko postotaka manje – stručnjaci tvrde i do 8 posto manje. Pritom se razlika u snazi motora i potrošnji može osjetiti kod prelaska s 95-oktanskoga na 98 ili 100-oktansko gorivo, dok, po subjektivnoj procjeni, nema neke velike razlike između 98 i 100-oktanskoga goriva.

Činjenica da je „jači“ benzin obično skuplji za 15 do 50 lipa po litri od eurosupera 95, ne bi trebala biti bitna jer se 20 do 30 kuna skuplje plaćen spremnik „vrati“ kroz smanjenu potrošnju. Ako i nema neke uštede – a trebalo bi je biti – računica se, u najmanju ruku, svodi na isto kao da se toči eurosuper 95. Ali ´na strani´ više oktana ipak ostaju argumenti boljih voznih performansi, i, ne nevažno, nešto povoljnijega ekološkog učinka.

Ipak, napominjemo da manja potrošnja korištenjem benzina s više oktana, nije pravilo kod svakog aut

omobila. Svatko tko je dosad trošio (euro)super 95, može bez problema nekoliko puta natočiti Super plus 98 ili Super 100. Tako će vidjeti kako reagira njegov automobil i njegov - budžet. Ne vidi li neke koristi, bez problema se može vratiti na 95-oktanski benzin. Pritom prelasci s niže na više oktane i obratno, neće naštetiti automobilu, barem ne onima sa suvremenim motorima koji su na to prilagodljivi.

Koliki je tlak u gumama?

Međutim, izbor goriva malo će pridonijeti uštedi ako se ne znamo voziti kako spada. Štedljivom vožnjom može se uštedjeti i do 30 posto goriva i to je ušteda koju svaki vozač može postići vlastitom dobrom voljom i promjenama svojih (loših!) navika. To pak podrazumijeva ispravljanje pogrešaka i nemara, čemu su naši vozači i te kako skloni. Pritom je nevažno vozi li se benzinac ili dizelaš.

Koliko vozača redovito kontrolira tlak u gumama? Malo njih! Upravo je tlak u gumama jedan od najvažnijih čimbenika o kojima ovisi potrošnja goriva. Vožnja na mekanim, polovično napumpanim ili napola ispražnjenim gumama, stvara veći otpor na asfaltu, čime se potrošnja bitno povećava. Ne manje važno, povećava se i nesigurnost vozila. Stoga, u svim novijim vozilima valja pronaći mjesto karoserije, obično kod vozačevih vrata, na kojemu je vidljivo istaknut propisani tlak u gumama. Kod starijih vozila, ti se podatci mogu pronaći u knjižici s uputama vozila. Stručnjaci preporučuju kontrolu tlaka u gumama barem jednom na mjesec. Poželjno je i češće, osobito ako se vozilo često pri parkiranju penje na rubnjake ili se koristi na lošim cestama.

Vezano uz gume, još jedna nezaobilazna preporuka. Diljem Zagorja uočili smo kako se mnogi cijele godine voze na – zimskim gumama. Zimska guma na toplom asfaltu ne samo da može povećati potrošnju, nego prije svega postaje opasna za sigurnost. Nastave li se topli dani, do sredine ožujka valjalo bi zimske gume zamijeniti ljetnima. Dobar izbor kvalitetnih proizvođača također može utjecati na manju potrošnju goriva.

Voziti štedljivo i defanzivno

Ma kako god dobre gume imali, ni one neće odraditi posao vozača koji želi prijeći što više kilometara sa što manje novca. Ključno je – promijeniti stil vožnje i agresivnost za volanom zamijeniti defanzivnošću. Upravo je, naime, agresivna vožnja stil velikoga broja vozača, osobito i onih s krapinskim tablicama, koji pritom, svjesno ili nesvjesno, naftnim tvrtkama ostavljaju i do 30 posto više novca nego što je potrebno. Toliko se, naime, može uštedjeti defanzivnom vožnjom. Pogrešno je mišljenje da taj mirniji stil vožnje znači voziti početnički ili sporo: to znači voziti razumno.

Prva vozačka pogreška je vožnja na visokom broju okretaja. Na primjer, vozači iz druge u treću ili iz četvrte u petu brzinu prebacuju na najvišem mogućem broju okretaja, kada automobil izgubi zadnji atom snage. To guta gorivo. Motor najmanje troši onda kada s najmanje utrošene snage postiže veće brzine. Upravo zbog toga mijenjati u veću brzinu treba što prije. Zbog čega biste 40 vozili u drugoj kada to može biti treća brzina? Ili 65 u trećoj, kada to već može biti peta brzina? Doista, već pri brzini na 65 km/h motor može normalno raditi u petoj brzini. Tako se, recimo, i kroz naselje čovjek može voziti sa 55 km/h u četvrtoj brzini. A ako vozite iza kamiona i vidite da ga nećete skoro preteći, smirite živce i ne vozite nepotrebno 50 ili 60 u drugoj brzini ili pak 80 ili 90 km/h u trećoj!

Vožnjom na intervalu između 1500 i 2000 okretaja kad god je to moguće, štednja goriva je zajamčena.

Najštedljivija brzina 80-90 km/h

Nervoza je osobito važan čimbenik povećane potrošnje u gradskome prometu. Nagli startovi na raskrižjima također gutaju gorivo. Potrošnja je veća i za naglih kočenja, pa valja kočiti motorom i ne voziti prebrzo. Na autocesti, pak, svakih dodatnih 20 km/h iznad brzine 100 km/h povećavaju potrošnju za dvije litre, pa i više kod nekih vozila. Najsretnija mogućnost svakako je vožnja između 80 i 100 kilometara na sat, dakako, u najvišoj brzini. To je i razlog zbog čega se na prometnicama koje nisu autoceste, u pravilu troši prilično manje goriva nego na autocesti.

Ne zaboravite, elektronički uređaji također povećavaju potrošnju, pa sve što u automobilu ne treba biti uključeno – neka ne bude. Osobito klimatizacijski uređaj koji potrošnju goriva može povećati i do 12 posto, neki spominju i dvadesetak posto. Iz osobnoga iskustva svjedočimo da se uz korištenje višeoktanskoga benzina te primjenom svih preporuka razumne i defanzivne vožnje, potrošnja automobila koji na otvorenoj cesti ima deklariranu potrošnju od oko 7,5 do 8 litara, može smanjiti na oko 5,5 do 6 litara na 100 kilometara.