Zaljubljenik u život – tim bi se riječima mogao opisati 38-godišnji Goran Popović iz Zaboka, poznatiji kao Popsi. Ovaj obožavatelj glazbe, tetovaža, vinil ploča, izlazaka, fotografije i koncerta ima tokijsku adresu. On sa suprugom Kathleen živi i radi u Tokiju. Oni koji ga poznaju znaju da je to mladić s neiscrpnom životnom energijom, izvrsnim smislom za humor i odličnim projektima koje pokreće. A njegov život je sve samo ne dosadan i ne monoton. On je preko svojeg posla proputovao gotovo cijeli svijet, a sve je počelo fotografijom.

Početak

– Vidjevši kod nekog stari ruski fotić, počeo sam se informirati o fotoaparatima i fotkama. Htio sam naučiti nešto više i upisao sam tečaj crno-bijele fotografije u Foto Klubu u Zagrebu – započeo je Goran. – Fotkao sam sve i svašta. I ono kaj valja i ono kaj ne valja. Bilo je tu fotkanja komada, bendova, životinja, koncerata dok nisam skužio kaj mi se sviđa i kaj hoću reći – objašnjava nam ovaj vrsni fotograf. U Foto Klubu je upoznao agenta iz Zagreba koja se bavi posredovanjem naših ljudi i američke kompanije koja je tad imala koncesiju na sedam najvećih američkih kompanija za turističko krstarenje. – Nećkao sam se dal da idem na kruzer i eto, otišao sam i nisam požalio – rekao nam je Goran. Radio je, naime, za firmu koja se specijalizirala za obiteljski turizam, Disney Cruise Line i to deset godina. – Bilo je to divno razdoblje za mene. Prvih par godina sam radio kao fotograf, a zadnjih pet kao voditelj produkcijskog tima od trinaestero ljudi – govori nam Goran. Posao mu je omogućio da proputuje, kako bi se reklo, cijeli svijet.

Od putovanja do Tokija

- Putovanja su općenito zanimljiva, odgovaraju na pitanja ljudske radoznalosti, potaknu na razmišljanje, učenje i upijanje svega stranog, spoznaje kulturološke različitosti i poštovanju iste te toleranciji drugačijeg. Kupiti kartu i spakirati stvari je znatno manja stavka u odnosu na to, koliko je osoba koja putuje, zapravo voljna ili željna iskusiti nešto novo ili drugačije i svjesno, na trenutak, zaboraviti od kud potiče. Moj recept je slijedeći: otvori oči i dušu, prepusti se, upoznaj nove ljude, usvoji zanimljive ti običaje, napiši razglednicu frendovima i javi se starcima i bližnjima koji put. Dugo godina mi je Tibet bio na prvom mjestu, pa Island na drugom, sve dok nisam otišao u Japan. Japan je drugačiji – objašnjava nam Goran. A upravo je na jednom putovanju upoznao svoju ljubav, suprugu Kathleen.

Goran i njegova supruga Kathleen

- Gospođu Popović, upoznao sam 2012. na plovidbi Karipskim morem gdje smo tada oboje radili. Radili smo zajedno dvije godine dok nije dobila ponudu za posao u Hong Kongu gdje smo se vjenčali 2015. Iste smo godine posjetili Japan i toliko nam se dopalo da smo odlučili preseliti se tamo u slučaju da dobije posao. Otišla je na audiciju, razvalila je, dobila je posao, ja sam dao otkaz na barci, rekao svima:”Mirno more!” i sad živimo u Tokiju – govori nam Goran. Kathleen je Kanađanka, s diplomom akademije dramskih umjetnosti Američkog sveučilišta, smjer suvremenog plesa i od samog početka profesionalne plesne karijere, radi za popularni Disney. Život u Japanu im je uzbudljiv i dinamičan.

Život u Zemlji izlazećeg sunca

- Japan je super, hrana je izvrsna, ljudi su divni, uvijek voljni uskočiti u pomoć, pogotovo ako zuriš u kartu i nemaš pojma gdje si. Japanci su vrijedni, odgovorni, marljivi, pošteni, predani, umorni, sramežljivi, nasmijani i veseli te stalno negdje putuju, grilaju roštilj po parkovima po ljetu, druže se po coffee shopovima i restoranima po zimi. Piju više od Zagoraca. Čekaju u redu satima da bi upoznali fiktivnog junaka iz crtića, za Božić idu u KFC, restoran brze prehrane jer religija u Japanu ne igra znatnu ulogu – govori nam Goran. - Japanci svoje smeće furaju doma gdje ga sortiraju i odbace u kontejner. Vole shopping i modu i na to troše brdo love. S obzirom da je nezaposlenost 4%, neka im bude. Odlaze u kafiće gdje pijući cappuccino maze mačke, zečeve, sove, zmije. Muškarci rado posjećuju tzv. Maid Caffès gdje uglavnom pričaju o ko značemu s djevojkama koje izgledaju kao “sluškinje” dok im one serviraju omiljeni vrući napitak. Japan je drugačiji, interesantan, nikad monoton i bezličan s bogatom poviješću, kulturom i tradicijom koja se i danas njeguje – dodaje pritom se šaleći, a ispričao nam je i jednu japansku anegdotu.

- Bio je to moj prvi odlazak zubaru koji malo priča engleski, a ja još ne pričam japanski. Samim ulaskom u ordinaciju već mislim da se radi o greški jer primaći dio pacijenata izgleda kao luksuzni hotel s recepcijom. Sam pristup je znatno drugačiji nego što sam naviknuo u Kroejši. Nakon objašnjenja zašto sam uopće u ordinaciji, slijedilo je fotkanje zubiju sa svih strana. Dobijem drugi termin za dva dana. Komuniciram sa zubarom preko njegovog računala sa softverom za prijevod i priča kak mu je Cro Cop super i da je bio u Dubrovniku koji ga je razočarao jer je bio preskup – objašnjava nam Goran.

Tiskanje majica i kreiranje električnih gitara

Kako je Goran poznat po kreativnim projektima koje radi, zanimalo nas što je to sve spremio i što sve priprema. Kako nam je već rekao, počeo je s fotografijom, a doškolovao se za grafički dizajn. Piše pjesme koje su uglavnom glasnijeg i agresivnijeg karaktera i svira u abijentalnom post rock bendu u Tokiju. - Puno tog sam zanimljivog fotkao. Fotke imaju 'ono nešto'. Izabrao sam pet zanimljivih fotki i odlučio ih uz pomoć obitelji Škreblin iz Zaboka, otisnuti na majice. Cijeli dizajn je živi i atraktivniji, a mogu se kupiti na američkom portalu jednog kreativnog kolektiva – objašnjava.

Posebno je zanimljivo da zajedno s prijateljem kreirao električnu gitaru. - Zanima me produkt dizajn sa sredine prošlog stoljeća i došla je ideja da nešto slično krenem dizajnirati. Počeo sam sa skicama omiljenog, pomalo nekonvencionalnog oblika koji se po prvi put pojavio 1958. godine u SAD-u i tada je bila proglašena kao (pre)futuristička i u početku nije postigla zapaženiji komercijalni uspjeh.

Takve gitare sviraju uglavnom glazbenici koji pišu glasnu i žestoku glazbu na kojoj sam i odrastao. Crtao sam, precrtavao i docrtavao skice finalnog oblika, dodao par novih komponenata i uz nekoliko Danijelovih sugestija i konstruktivnih kritika pristupa gradnji i dobili smo prototip prvog modela kojeg sam nazvao MOTHRA dok sedmožičani model nosi naziv - GOJIRA. Oba imena su usvojena od likova iz japanskih filmova 50-ih i 60-ih godina. GOJIRA izlazi van početkom veljače i uskoro krećemo u promociju putem društvenih mreža – govori nam Goran.