Razgovarali smo s dr. med. Vladimirom Bledšnajderom (81), popularnim „Doktorom Blekijem“, umirovljenim liječnikom koji je od 1974. godine, kada je kao mladi liječnik došao raditi u Klanjec, pa sve do mirovine 2005. godine koju je dočekao u ambulanti u Tuheljskim Toplicama, brinuo o zdravlju mještana tuheljskog i klanječkog kraja.

Na bolovanje zbog poljoprivrednih radova

– U Zagorju je 1970-ih bila velika fluktuacija liječnika. Predionica Klanjec je plaćala liječnika koji je u njoj imao ordinaciju, a netom prije mog dolaska bila je otišla dr. Barić pa su ostali bez liječnika. Tako sam ja u Predionici počeo raditi od ožujka 1974. godine. Industrijske su ambulante zapravo dosta nezgodne, jer kad bi počeli poljoprivredni radovi, a ljudi su se nekoć istovremeno bavili poljoprivredom i radili u Predionici, onda su su svi htjeli otvoriti nekakvo bolovanje. Mene su tada slali u kontrolu pa je bilo i smiješnih situacija. Kada bih dolazio u kontrolu, ljudi koji su stanovali po okolnim bregima, kada bi vidjeli da dolazim, a prepoznali bi moj auto, znali su onak' potpuno obučeni, s cipelama na nogama, skočiti u krevet – uz smijeh se prisjeća dr. Bledšnajder.

Prva ambulanta u Tuheljskim Toplicama

Sredinom 1970-ih postojale su ambulanta opće medicine i dječja ambulanta u Klanjcu, ordinacija opće medicine u Kumrovcu i industrijska ambulanta u Predionici. U prosincu 1978. tadašnji ravnatelj Doma zdravlja dr. Bajs odlučio je u Tuheljskim Toplicama otvoriti još jednu ambulantu. – U to doba u planu je bilo proširenje Tuheljskih Toplica i otvaranje sportsko-rekreacijskog centra, a ja sam nekoliko godina ranije položio početni i napredni tečaj sportske medicine i dobio status sportskog liječnika. Tada je dr. Bajs kao ravnatelj sazvao nas četvero liječnika i obavijestio nas da se otvara nova amblanta. Odmah sam mu rekao da bih volio otići u Tuheljske Toplice, a on mi je odgovorio da me je ionako namjeravao rasporediti u tu novootvorenu ambulantu, s obzirom da imam status sportskog liječnika – ispričao nam je doktor.

„Od opreme osim stetoskopa i tlakomjera nije bilo ničega“

Prva ambulanta u Tuheljskim Toplicama bila je smještena u staroj zgradi na mjestu gdje je danas parkiralište kod „Dvorca Mihanović“. – Donji prostor preuređen u ambulantu za tadašnje prilike bio je adekvatan, a danas bi bila katastrofa, kako je to izgledalo. Bilo je tu i vlage pa prostor baš i nije bio najprimjereniji za smještaj zdravstvene ustanove, ali druge mogućnosti tada nije bilo. Općenito sve ambulante su u to vrijeme bile jako slabo opremljene. U Toplicama od opreme osim stetoskopa i tlakomjera nije bilo ničega. Tu nije bilo lako raditi jer ako niste sigurni u neku dijagnozu, a ne možete biti sigurni ako nemate dijagnostičku opremu, bili smo prisiljeni pacijente voziti u bolnicu samo radi toga da naprave nekakav rentgen ili EKG – prisjeća se doktor koji je u ambulanti u Tuheljskim Toplicama radio zajedno s medicinskom sestrom Šteficom Ratkajec. – Bila je to jako dobra medicinska sestra, koja je puno toga znala, jer je došla s kardiologije u Vinogradskoj. Kako je rodom bila odavde iz Tuheljskih Toplica, jasno da su uzeli nju. S njom sam bio jako zadovoljan i sve vrijeme koliko sam radio tu u Tuheljskim Toplicama radio sam s njom. Ljudi su se brzo navikli da imaju liječnika u Tuheljskim Toplicama. Još dok sam ja tu radio, radio je i dr. Hrenčević u ambulanti na križanju u Dubrovčanu. Meni se tu jako dopalo i u Toplicama sam se osjećao kao preporođen – rekao je dr. Bledšnajder.

Ambulanta u Tuheljskima imala je i svoj vozni park

– Imali smo „Žabu“, prostranog Citröena s krevetom, s kojim bismo pacijente vozili u bolnicu, a s fićekom smo odlazili u kućne posjete. Danas je gotovo sve asfaltirano, a nekada niste ni mogli skrenuti s nekakve važnije na lokalnu cestu – niti je bilo šodrano, bilo je puno blata, živa kaljuža. Kad bi nas ljudi zvali u kućnu posjetu uvijek bih pitao može li se autom do kuće. Onda su se pacijenti znali ljutiti i govoriti „pa kaj ak' nemre do kuće, onda ne bu došel?“. Bilo im je teško rastumačiti da ako auto nemre do kuće, da onda moramo sa sobom vući sve. Bilo je teško, puno se toga moralo obavljati pješke. Ljudi nisu imali toliko automobila, nisu bili toliko mobilni. Neki bi pacijenti po noći zvali kućnu, ja sam bil sam, pacijent ima temperaturu 38 °C. Znal sam im reći: „Čujte, da ja sad ne zatvaram ambulantu, ak' imate doma tablete, pa uzmite tabletu i dođite ujutro!“. Pacijent je kakti pal u nesvest, a ja sam, makar sam znal da laže, morao otići obići ga – ispričao nam je doktor.

„Kako smo s težim pacijentima morali ići u pratnji u bolnicu, znalo se desiti da cijelo popodne i cijelu noć u Klanjcu nije bilo doktora“

U popodnevnim i večernjim satima u Domu zdravlja u Klanjcu bila su organizirana dežurstva koja su pokrivali doktori iz ambulanti s ovoga područja. – Ono što je tu bilo najnezgodnije, imate kućnu posjetu ili Vam dovezu pacijenta koji je u takvom stanju da mora ima liječničku pratnju prilikom odlaska u bolnicu. Vi morate zaključati ambulantu u Domu zdravlja i ići s pacijentom u bolnicu. Znalo se desiti da cijelo popodne i cijelu noć u Klanjcu nemate doktora. Naime, u zagrebačkim bolnicama, dok nisu obradili pacijenta i odlučili hoće li ostati u bolnici, oni nisu htjeli vozaču potvrditi putni nalog. Znali smo tamo jako dugo čekati, no njih se to baš nije puno ticalo. Sada je sigurno puno lakše raditi, jer su ambulante puno bolje opremljene. Pacijent bi se žalio na bolove u prsima, a vi niste mogli znati radi li se o infarktu ili ne. Morali ste ga poslati u bolnicu da naprave EKG. I sad Vi ili čekate u bolnici da oni obrade pacijenta ili, ako niste išli s pacijentom, i opet nemate vozača koji čeka u bolnici da može pacijenta vratiti natrag. Vozač bi znao odvesti pacijenta u tri popodne, ja bih ga nazvao navečer i on bi još uvijek čekao – prisjeća se dr. Bledšnajder.

Inhalatorij u Tuheljskim Toplicama

U Tuheljskima je djelovao i inhalatorij koji je bio smješten u zgradi gdje je danas dom za umirovljenike. – Za vrijeme doktora Bajsa osnovali smo inhalatorij za pacijente koji su bolovali od karcinoma grla i usne šupljine. Radili smo pod patronatom Instituta za tumore u Zagrebu. Pacijenti su bili izloženi visokim dozama zračenja te su zato dobili upalu sluznice. Da bi se to ublažilo pacijente su slali k nama u inhalatorij gdje su se oni inhalirali sumpornom vodom u kojoj su bili otopljeni lijekovi, a koji su djelovali blagotvorno na upalu. Tako da sam dosta radio i u inhalatoriju. Do 12 sati sam primao pacijente u svojoj ambulanti, od 12 do 13 sam bio u inhalatoriju, a od 13 do 14 sati sam išel u kućne posjete – opisao je svoj dnevni raspored dr. Bledšnajder.

„Danas je puno teže odrediti dijagnozu, što je i dobro jer ljudi ne dolaze kada je prekasno“

Uspoređujući vrijeme dok je radio kao liječnik i današnje doba, Bledšnajder smatra da danas Zagorci puno više idu liječnicima: – Zagorec doktoru nekad nije išel za svaku sitnicu. Išel je doktoru kad je već bolest toliko uznapredovala, tako da liječniku nije bilo teško postaviti dijagnozu. Danas čovjek tri put zakašlje i evo ga odmah kod doktora. Što je zapravo i dobro da ljudi ne dolaze prekasno. Danas je puno teže odrediti dijagnozu. Što se bolesti tiče, jedine „nove“ bolesti su AIDS i korona, a ostale bolesti su ostale iste kao i prije nekoliko desetljeća – kaže doktor.

„Da su se ljudi držali pravila epidemija korona je mogla puno ranije završiti“

Kada je posrijedi korona virus doktor Bledšnajder je vrlo oprezan. – Jedan dobar dio ljudi se uopće ne drži pravila. Dio ljudi smatra da virus uopće ne postoji, da je to izmišljotina. Mnogi nose maske, a o nekoj distanci baš ne možemo govoriti da se ljudi pridržavaju. Korona srećom pomalo jenjava, ali da su se držali pravila moglo je to sve puno ranije završiti – vjeruje doktor Bledšnajder. U mirovini, „Doktor Bleki“, kako od milja zovu Tuhljani, dane uglavnom provodi u svojoj kući u Črešnjevcu: – Dok je ta korona, držim se manje-više doma. Ne idem okolo da nešto ne pokupim. Inače, dok nije bilo korone imal sam tri puta tjedno pjevačke probe. Dva puta u tuheljskom zboru, a jednom u liječničkom zboru Zagrebu. Nadam se da budu probe ubrzo počele ponovo – nada se povratku na „staro normalno“ ovaj vitalni umirovljeni liječnik iz Tuheljskih Toplica.