Kada je ovog ljeta prvi put razgovarala s ministrom financija Borisom Lalovcem o dolasku u Ministarstvo financija na mjesto glavne savjetnice, 35-godišnja ekonomistica Nikolina Ptiček znala je da je to ponuda koja se ne odbija, piše Večernji list

Iako je to značilo napustiti vrlo siguran i stabilan posao menadžerice u konzultantskoj kući Deloitte za praktički godinu dana u Ministarstvu, nije oklijevala ni sekunde. Svi su je, kaže, pitali što joj to treba. A ona odgovara kako je jednostavno smatrala da je to prilika da dâ svoj doprinos društvu, bez obzira na sve što se može dogoditi, kao i da stekne novo iskustvo u javnom sektoru. I nije bilo šanse da takvu priliku odbije.

Putovanjima puni baterije

– Uostalom, što to uopće znači siguran posao? Danas sigurnosti nema nigdje. Nikad nisam ni razmišljala na taj način. Ja sam menadžerica i tako funkcioniram. Čim završim s jednim projektom, uhvatim se drugog i, iskreno, ne bojim se da nakon možda samo godinu dana u Ministarstvu financija neću imati što raditi – kaže nam.

Na novom je poslu tek tri tjedna i još joj je teško davati neke velike ocjene i procjene što je sve čeka. Kaže da se radi puno. I više nego što je očekivala.

– A ja sam mislila da se u privatnom sektoru radi puno – šali se.

No, to je, kaže, normalno jer je tek stigla u Ministarstvo i mora pohvatati sve konce. U radne zadatke dobila je analizu proračuna, izradu nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa iz područja bankarskog sustava, platnih sustava, sustava osiguranja, tržišta kapitala te investicijskih fondova… A kako do kraja mandata ima godinu dana, na posao je trebalo prionuti odmah jer uhodavanje od pola godine ne dolazi, poručuje, u obzir.

Radni dan počinje joj u osam sati. Prije toga svoju petogodišnju kćer ostavi u vrtiću pa juri na kolegij. Kući ne dolazi prije osam navečer.

Posao koji je prihvatila gleda kao benefit. Novac i funkcija, kaže, nikad joj nisu bili motiv.

– Zbog toga mi je i dalje neobično sve što se događalo otkad sam prihvatila funkciju, posebno činjenica da sam odjednom zanimljiva i medijima. Čak su me zvali i neki ljudi iz rodnog kraja koje nisam čula godinama. Iznimno mi je važno da svoj posao radim dobro i da dajem doprinos timu s kojim radim te da taj tim napreduje. To što radim nije činovnički posao jer, da jest, sigurno ne bih bila zadovoljna. Bitno je znanje, a tako govorim i funkcioniram i u okolini. Da je znanje imanje, a da su funkcije prolazne – ističe Ptiček.

Nova ministrova savjetnica zasigurno je ranoranilac. Ustaje se već u pet, najkasnije šest ujutro. Odgovara na e-mailove pa priprema doručak. Voli zdravu hranu. A voli i putovanja i, prije nego što je rodila, često je znala otputovati nekamo i tako napuniti baterije. Sada to izbjegava jer bi, kaže, imala grižnju savjesti da s obzirom na to koliko radi, još i putuje. Slobodno vrijeme radije provodi sa svojom jedinicom s kojom se u posljednje vrijeme često rola na Jarunu.

– Politiku ne smatram odlučujućom, ali je iznimno bitna, a da mi je nedavno bilo tko rekao da ću raditi u Ministarstvu, sigurno mu ne bih vjerovala – kaže. Ministra Lalovca otprije ne poznaje. Nikad se prije nisu sreli, ali jako cijeni njegov profesionalizam, koji se ističe gotovo svakodnevno.

– S nekim surađujete bolje ili lošije. Moj dojam je da surađujemo dobro, a možda je tome tako i jer smo oboje došli iz privatnog sektora i oboje znamo “čitati” brojke i tablice. I ja sam, kao i ministar, klasa optimist. Uvijek mislim da može biti bolje. Uostalom, da ne mislim tako, ne bi se ni prihvatila ovog posla – ističe Ptiček.

Na pitanje kako će se postaviti kad se nađe u situaciji da se ne slaže s ministrom, spremno odgovara da nije tip žene bez stava. No, ne treba ga, kaže, nikad i nikome agresivno nametati, ali ga treba argumentirano braniti.

– Ministar je odgovoran i on u konačnici mora donijeti odluku, ali ja ću svoj stav uvijek jasno reći. Uostalom, ne bih danas bila tu gdje jesam da sam šutjela. Da mislim kako ovaj posao ne mogu kvalitetno raditi, ne bih ga ni prihvatila – kaže Ptiček.

Za sebe kaže da je prava revizorica. I to smatra svojom velikom prednošću. Jer rad u revizorskoj kući znači prilagođavanje novim situacijama u novim tvrtkama. Nikad, kaže, nije bila uredski čovjek koji sjedi za svojim stolom i računalom i dobro mu je. Revizorski je posao terenski posao koji zahtijeva timski rad, tu bi neka velika individua teško postigla uspjeh. U revizorskim kućama Deloitte i KPMG-u, u kojem je radila dvije godine, stekla je iskustvo. A ima i certifikat ovlaštenog internog i eksternog revizora u RH te međunarodno priznat certifikat ovlaštenog računovođe Velike Britanije.

Ipak, za Deloitte kaže da ju je poslovno usmjerio i od nje napravio ono što je danas. Rođena je u Zaboku 1979. godine, a na Ekonomskom je fakultetu diplomirala 2003. Izabrala je smjer računovodstvo. U svom radnom vijeku radila je na mnogim projektima revizije i savjetovanja domaćih poduzeća. U njenom se životopisu uistinu ima što čitati. Surađivala je s brojnim klijentima. Na popisu koji nabraja većina je banaka koje posluju u Hrvatskoj.

Radila je reviziju i za mnoge investicijske i mirovinske fondove, ali i klijente iz proizvodnog i drugih gospodarskih sektora poput Ine, HEP-a, Zagrebačkog holdinga, Hrvatske željeznice, Nove TV, Ferrera... U svom stručnom i osobnom profilu naglašava da je uporna i sposobna rješavati probleme, energična, entuzijastična i organizirana. Kaže da je i otvorena i pristupačna, proaktivna, sposobna iznaći rješenje za složenu poslovnu problematiku. Tečno govori engleski jezik te poznaje njemački. Zbog posla je spremna na putovanja, ali i na promjenu mjesta stanovanja.